Vijesti Najčitanije
Pogibija Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana
U Republici Hrvatskoj iz studenoga 2011., 30. travnja obilježava se kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskim i Frankopanima, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine obilježava se uz geslo Navik on živi ki zgine pošteno.
U Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) 30.4.1671. pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Time je završila Zrinsko-frankopanska urota, a bio je to i kraj tih starih hrvatskih velikaških obitelji, koje su lišene plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država.
Nakon pobjede carske vojske nad Turcima 1664. godine, car Leopold I sklopio je Vašvarski mir, kao da su Turci pobjednici, a ne gubitnici. Hrvatska i Ugarska nisu pristale da Turci zadrže sve osvojeno do početka rata, te se hrvatsko i mađarsko plemstva udružilo, kako bi ostvarilo svoja prava i kako bi se oduprli centralizmu i apsolutizmu bečkog dvora.
Prvu urotu vodio je ban Nikola Zrinski zajedno s mađarskim palatinom Ferenc Wesselenyem. No, izostala je zatražena pomoć tradicionalnih austrijskih protivnika: Francuza, Poljaka, čak i Turaka. Nakon pogibije Nikole Zrinskog u lovu 1664., njegovo mjesto vođe urote preuzima mlađi brat Petar, sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Bečki dvor saznaje za urotu zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova. Car Leopold I pozvao je hrvatske velikaše 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah uhitio, te su osuđeni na smrt zbog uvrede kralja i izdaje zemlje.
Petar Zrinski piše svojoj ženi Katarini oproštajno pismo (Moje drago serce), koje je već 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika. Nakon urote posjedi Zrinskih i Frankopana, gotovo polovina tadašnjih hrvatskih područja, dopala su pod upravu bečkoga dvora. Uništene su dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Članovi družbe “Braća hrvatskog zmaja” 1907. godine su pronašli posmrtne ostatke hrvatskih velikaša, te su sahranjeni u Zagrebačkoj katedrali. Na grobu je uklesana izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: “Navik on živi ki zgine pošteno“.
U vezi sa njihovom smrću neki je mletački poslanik zapisao:
“Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova slavnih dade Hrvatskoj njegova porodica.”
Prilog:
“Moje drago serce”
Oproštajno pismo napisano supruzi Ani Katarini Zrinskoj dan prije autorovog smaknuća:
Moje drago serce. Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi. Groff Zrini Petar
Krešimir.K/Kamenjar.com
“Gdje slobode sad su dani
Što ih Hrvat cijenit zna?
Gdje su Zrinjski, Frankopani,
Gdje su ona lava dva?
O, tko svoju zemlju ljubi
I tko ne će biti rob,
Tomu krvnik glavu rubi,
Taj u hladan pada grob!”
