Vijesti Najčitanije
Pokušaj oslobađanja sela Japaga – 11. prosinca
Nakon oslobođenja Lipika 06. prosinca 1991. hrvatske snage poduzimaju daljnje akcije za oslobađanje okupiranog pakračkog područja. Navečer 10. prosinca 1991. stigla je zapovijed za napad na okupirano selo Japagu jugoistočno od grada. S tog prostora Pakrac, Lipik, Filipovac i Prekopakra su redovito danonoćno granatirani svim vrstama oružja.
Na glavnom smjeru napada, od pakračke bolnice preko okupiranog dijela grada Gavrinice prema Japagi, trebale su ići dvije satnije novomarofske bojne varaždinske 104. brigade. Lijevi bok, tj. podnožje okupiranih Pakračkih vinograda napada trebala je držati ivanečka satnija 104. brigade, a desni bok 117. koprivničko-križevačka brigada HV-a. Također iz drugih pravaca Japagu je trebao napadati dio bjelovarskog 55. samostalnog bataljuna i dio postrojbe pakračke policije. 11. prosinca 1991. po gotovo neljudskim uvjetima, na temperaturi od gotovo -20°C, akcija je počela u 08,00 topničkom pripremom, a pola sata kasnije krenulo se u napad. Napad je krenuo silovito i novomarofske satnije su nakon 2 do 3 sata žestokih borbi potisnule neprijatelje oko 700 metara i došli raskrižja pred Japagom. Tamo su naišli na neprijateljski bunker i nekoliko mitraljeskih gnijezda te se zaustavljeni u svom napredovanju uslijed nedostatka oklopnog i protuoklopnog naoružanja. U tom trenutku stiže obavijest da je lijevi i desni bok napada zaustavljen, a da su pakrački policajci i pripadnici 55. samostalnog bataljuna zaustavljeni na početnim položajima. Zbog toga su se branitelji koji su bili pred Japagom morali povući. Sljedećeg dana uz pomoć tenkova iz Bjelovara krenulo se ponovo u akciju, ali nažalost i ovaj puta bez uspjeha jer su neprijatelji bili dobro naoružani protuoklopnim naoružanjem, „Maljutkama“ i bestrzajnim topovima. Napadi su ponavljani još 13., 14. i 16. prosinca, a jedini uspjeh je bilo uništavanje neprijateljskog mitraljeskog gnijezda kod kapelice sv. Vida u Pakračkim vinogradima.
Ova akcija zapravo je bila uvertira u akciju „Alfa“ koja će se odigrati krajem prosinca 1991. i u kojoj se nažalost linije i dalje neće promijeniti sve do Bljeska i predaje pobunjenika. Za neko uspješnije vojno djelovanje hrvatskim snagama je trebalo više ljudstva i tehnike zbog brdovitog terena i ulične borbe te zbog brojnog i dobro ukopanog neprijatelja. (na fotografiji interventni vod Škorpija, jedini punkt u Pakracu koji je bio sastavljen jedino od Pakračana) autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić
Na glavnom smjeru napada, od pakračke bolnice preko okupiranog dijela grada Gavrinice prema Japagi, trebale su ići dvije satnije novomarofske bojne varaždinske 104. brigade. Lijevi bok, tj. podnožje okupiranih Pakračkih vinograda napada trebala je držati ivanečka satnija 104. brigade, a desni bok 117. koprivničko-križevačka brigada HV-a. Također iz drugih pravaca Japagu je trebao napadati dio bjelovarskog 55. samostalnog bataljuna i dio postrojbe pakračke policije. 11. prosinca 1991. po gotovo neljudskim uvjetima, na temperaturi od gotovo -20°C, akcija je počela u 08,00 topničkom pripremom, a pola sata kasnije krenulo se u napad. Napad je krenuo silovito i novomarofske satnije su nakon 2 do 3 sata žestokih borbi potisnule neprijatelje oko 700 metara i došli raskrižja pred Japagom. Tamo su naišli na neprijateljski bunker i nekoliko mitraljeskih gnijezda te se zaustavljeni u svom napredovanju uslijed nedostatka oklopnog i protuoklopnog naoružanja. U tom trenutku stiže obavijest da je lijevi i desni bok napada zaustavljen, a da su pakrački policajci i pripadnici 55. samostalnog bataljuna zaustavljeni na početnim položajima. Zbog toga su se branitelji koji su bili pred Japagom morali povući. Sljedećeg dana uz pomoć tenkova iz Bjelovara krenulo se ponovo u akciju, ali nažalost i ovaj puta bez uspjeha jer su neprijatelji bili dobro naoružani protuoklopnim naoružanjem, „Maljutkama“ i bestrzajnim topovima. Napadi su ponavljani još 13., 14. i 16. prosinca, a jedini uspjeh je bilo uništavanje neprijateljskog mitraljeskog gnijezda kod kapelice sv. Vida u Pakračkim vinogradima.
Ova akcija zapravo je bila uvertira u akciju „Alfa“ koja će se odigrati krajem prosinca 1991. i u kojoj se nažalost linije i dalje neće promijeniti sve do Bljeska i predaje pobunjenika. Za neko uspješnije vojno djelovanje hrvatskim snagama je trebalo više ljudstva i tehnike zbog brdovitog terena i ulične borbe te zbog brojnog i dobro ukopanog neprijatelja. (na fotografiji interventni vod Škorpija, jedini punkt u Pakracu koji je bio sastavljen jedino od Pakračana) autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić
