Političari prvo moraju kažnjavati sebe za govor mržnje i lažne vijesti

Represijom se nikada ništa nije postiglo osim kontraefekta, pa se tako ništa neće postići ni najavljenim zakonom protiv govora mržnje i lažnih vijesti, popularno već nazvanim zakonom o cenzuri. Činjenica jest kako je javni prostor zagađen psovkama i uvredama, isto tako je činjenica da je svaka treća vijest na portalima laž ili poluistina, no nije to zbog toga jer su Hrvati prostački i lažljiv narod, nego žive u glibu nemorala u koji su ih doveli političari. Političari, točnije političke elite kontroliraju sav medijski prostor u Hrvatskoj, kako lijevi tako i desni, iako zapravo nemamo ni ljevicu  ni desnicu nego samo bolesnu mješavinu interesnih skupina koje se po nečemu ipak moraju razlikovati. U tim i takvim medijima plasiraju se lažne vijesti samo s jednim ciljem, a to je diskreditacija protivničkog klana. Pri tome se ne biraju sredstva koja su često na razini uvrede inteligencije, a kod politički neukog naroda sve prolazi. Ali i stvara ogromne frustracije, strah očaj i depresiju iz koje se rađa mržnja. Medijski prostor u Hrvatskoj zapravo i ne postoji, mediji su samo drugo ime poligona za međusobni obračun propalih obavještajaca iz propalog komunističkog sustava, koji se u Hrvatskoj najduže održao na životu iz razloga jer je rat odgodio zdravu tranziciju kakvu su prošle druge bivše komunističke države. Slažem se s onima koji kažu da se tim najavljenim zakonom zapravo želi postići autocenzura kod ljudi i elegantno se vratiti u doba jednoumlja iz kojega većina nikada zapravo nije ni izišla. Bilo bi lijepo, uistinu bi bilo lijepo kada bi laži, psovke, uvrede i podmetanja nestale iz javnog života, no što bi u tom slučaju radili političari i svi njihovi medijski šakali? Zamislite predizborne kampanje bez laži i podmetanja, bez uvreda protivničkoj strani? Zamislite kako bi izgledala saborska rasprava o bilo kojoj odluci ili zakonu? Izgledala bi onako kako izgleda u civiliziranim društvima ali tko bi tada od naših trenutnih političkih dužnosnika uopće bio političar? Oni će donijeti taj zakon ali će se od njega izuzeti kao što se inače izuzimaju iz svih mogućih zakona koje su donijeli, pa čak i iz Ustava koji je (trebao bi biti) temelj državnosti. Već je najavljeno kako se zakon neće odnositi na kulturu i umjetnost jer tu se mora poštivati sloboda misli i sloboda govora. Ukoliko se i mi ostali smrtnici i dalje želimo slobodno izražavati ne preostaje nam ništa drugo nego da se svi proglasimo umjetnicima i kulturnim radnicima. Kriterija ionako za to nema, danas se svaka šuša može proglasiti umjetnikom i kulturnjakom. Onda lijepo kulturno i umjetnički pišemo što nas je volja, a ako budemo imali sreće možda nam i kapne koja kuna iz državne kasice. Država je već ustalila praksu financirati kulturu i umjetnost mržnje prema samoj sebi. Jasna Dautanac / Dragovoljac.com