“POSEBNA SKRB O HRVATIMA U BIH”: Sarajevski istražitelji u Zagrebu prikupljaju dokaze protiv pripadnika HVO-a

Protokol između Državnoga odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida, koji su 3. lipnja 2013. potpisali glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović štetan je za Hrvate u BiH i Republiku Hrvatsku, što bjelodano dokazuje njegova dosadašnja primjena. Rezultirao je, uz ostalo, ‘inflacijom optužnica’ i progonom Hrvata u BiH, a s druge strane, temeljem toga Protokola Hrvatska nije pokrenula niti jedan postupak protiv bilo kojega građanina BiH premda je u BiH veliki broj osoba koje su sudjelovale u agresiji na RH, kao i onih koji su počinili teške zločine nad Hrvatima u BiH u prošlome ratu. Nadležna hrvatska državna tijela inertna su po ovome pitanju za razliku od Tužiteljstva BiH, koje je praktički pod bošnjačkim nadzorom i temeljem Protokola provodi aktivnosti uperene protiv Hrvata. Djelatnici Tužiteljstva BiH već mjesecima borave u Državnome arhivu u Zagrebu gdje bez ikakvih ograničenja pregledavaju dokumentaciju iz ratnoga razdoblja, preuzimaju ovjerene preslike svega što je za njih važno. Dokumentacija koju bez ograničenja rabe i preuzimaju vezana je uz progon bivših pripadnika HVO-a, ali i dužnosnika hrvatskoga naroda koji su bili angažirani u institucijama Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

DORH ne radi ništa

Ne treba posebno napominjati da djelatnici hrvatskoga Dorha ne provode slične aktivnosti u BiH u bošnjačkim arhivama s građom iz ratnoga doba. Temeljem navedene ‘suradnje’ Dorha i Tužiteljstva BiH, već je pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka protiv časnika HVO-a, a po dostupnim informacijama pripreme za podizanje više optužnica su u završnoj fazi. Poseban pravni i moralni apsurd je da sukladno Protokolu RH može preuzeti postupak procesuiranja svojih državljana koje je optužilo Tužiteljstvo BiH, ali neovisno o tomu, BiH Tužiteljstvo zadržava pravo da bez obzira na postupak u Hrvatskoj, za iste osobe može voditi i pravosudni postupak u BiH. Dakle iste osobe mogu biti progonjene dva puta u dvije države. Ne treba posebno naglašavati da, na žalost, Dorh temeljem Protokola s Tužiteljstvom BiH, a protokol su potpisala tužiteljstva, a ne države, nije podigao niti jednu kaznenu prijavu protiv nekadašnjih oficira JNA, Bošnjaka i Srba u BiH zbog sudjelovanja u agresiji na RH. Općepoznato je da je više Bošnjaka/časnika Armije BiH sudjelovalo u agresiji na RH, kao da i su odgovorni za masovne zločine, etničko čišćenje i pokolje nad Hrvatima u BiH (generali Sefer Halilović, Atif Dudaković, Fikret Muslimović, Selmo Cikotić, Refik Lendo i mnogi drugi časnici Bošnjaci). Iz Koordinacije udruga Domovinskoga rata HVO-a upozorili su kako ne postoji nijedna optužnica za pripadnike bivše postrojbe El Mujaheed koja je bila u sklopu VII. muslimanske brigade i koja je izravno bila podređena bošnjačkom ratnome čelniku Aliji Izetbegoviću. Ta je postrojba generator nestabilnosti u BiH i danas, njihovi su pripadnici bili na ratištima na strani terorističke organizacije Islamske države ili novače sljedbenike za ove akcije. Za vrijeme rata u BiH, kako navode iz Koordinacije udruga HVO-a, ta ista postrojba s ostalim je postrojbama muslimanskih snaga s prostora Srednje Bosne, Zenice i Sarajeva počinila na desetine teških zločina nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima HVO-a od Jajca do Travnika, od ubojstvo brigadira Ivice Stojaka, masovnih pokolja u Bikošima, Ovnaku, Maljinama, gdje su strijeljani zarobljeni hrvatski civili i branitelji. Poseban je slučaj Bugojno – zatvaranja u logor i nestanak hrvatskih branitelja, zatim masakri u Križančevu Selu i Buhinim Kućama kod Viteza, preko Busovače u selu selo Dusini, do ubojstva dvojice franjevaca u Fojnici, masovnom progonu Vareša, Zenice i Kaknja.

KOS-ovci u Armiji BiH

Vrhunac pravnoga cinizma je što Tužiteljstvo BiH, umjesto da procesuira visoke časnike Armije BiH zbog nedvojbene odgovornosti za ratne zločine u RH i nad Hrvatima u BiH, iste te časnike angažira kao ‘vojne vještake’ u procesima i postupcima protiv Hrvata u BiH. Primjera ima više: general Fikret Muslimović, nekadašnji bliski suradnik šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića i u ratu šef vojne sigurnosti Armije BiH, pojavio se kao svjedok/vještak na procesu optuženim niže rangiranim Bošnjacima za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu. Poznato je da su u vrijeme ratnih sukoba političkom odlukom muslimanskoga vodstva zatvoreni i poubijani svi ugledniji Hrvati u Bugojnu, a neki i ritualno ubijani od strane mudžahedina – pripadnika Armije BiH. Mnogima ni do danas nisu pronađena tijela. Oko 10. 000 bugojanskih Hrvata prošlo je kalvariju muslimanskih koncentracijskih logora. Ne treba posebno naglašavati da je spomenuti general Muslimović, koji je u bugojanskome procesu trebao kao bivši šef vojne bezbjednosti A RBiH sjediti na klupi s optuženima (svojim podređenima u doba događanja zločina), kao ‘vrsni i pouzdani svjedok/vještak’ dokazivao nevinost optuženih za strahovite zločine nad Hrvatima, kao i to da su ratni logori (s mnogim elementima koncentracijskih logora) Armije BiH u području Bugojna, po generalu Muslimoviću, bili tek ‘sabirni centri za Hrvate’. Tako je i u pravomoćnoj presudi za bugojanski konclogor za Hrvate, koji se nalazio na stadionu Iskre za vrijeme rata, izbačen jedini slučaj zajedničkoga zločinačkoga pothvata protiv nekolicine bošnjačkih bivših zapovjednika i gospodara rata. Osim Muslimovića, koji je ujedno i utjecajni član vojno-sigurnosnih savjeta stranke SDA, Tužiteljstvo BiH često kao vještaka angažira još jednoga bivšega ‘bezbjednjaka’ JNA i umirovljenoga brigadira Armije BiH Ramiza Dugalića. Dugalić je, inače, za vrijeme ratnih sukoba Armije BiH i HVO-a bio na dužnostima armijskoga ‘bezbjednjaka’ i pomoćnika za sigurnost komandanta 7. Korpusa Armije BiH. U zoni odgovornosti postrojbi 7. korpusa Armije BiH dogodili su se mnogi, do danas neprocesuirani ratni zločini nad Hrvatima i Srbima, što je Tužiteljstvu itekako poznato. U posljednje vrijeme, Tužiteljstvo je Ramiza Dugalića angažiralo da kao ‘njihovoga ekspert’ u postupcima koji se pripremaju i u kojima dokazuju zapovjednu odgovornost visokih časnika HVO-a iz Hercegovine. Iz dosadašnjih iskustava s ‘vojnim vještacima/bošnjacima’ Tužiteljstva BiH, nema dvojbe u kvalifikacije optužnica: u slučajevima optuženih Bošnjaka, u pitanju su, po pravilu, izolirani incidenti i individualna odgovornost, dok su časnici Hrvati odgovorni i zapovjedno i kao dio udruženoga zločinačkog pothvata.

Hrvati prijete deklaracijama

Iz Udruge Zavjet upozoravaju da se pokušava prekrajati istina o Domovinskome ratu prije haaške presude šestorici dužnosnika Herceg-Bosne HVO-a, a najavljena je za sredinu 2017. godine, čime se vrši pritisak kako na Haaški sud, tako i na pripadnike HVO-a i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Ta presuda, kao i potezi bošnjačkoga pravosuđa u BiH daju temelj i da se Hrvatsku može tužiti za zločine u BiH. Na istom su tragu i u Hrvatskom narodnom saboru koji je nedavno u Mostaru na svom zasjedanju usvojio posebnu izjavu i najavio oštar otpor i preispitivanje sudske prakse da se Hrvate uglavnom tereti u okviru zajedničkoga zločinačkog pothvata, dok se obično pripadnike bošnjačke Armije procesuira tek kao vojnike za izolirane zločine. Ovakvi postupci definitivno su koordinirani od strane bošnjačkih središta moći u BiH, a cilj im je kriminalizirati cijeli HVO i njegovu ulogu u ratu u BiH, kao i redefinirati istinu o ratnim događanjima u BiH, čega bi institucije RH itekako trebale biti svjesne. Dok su hrvatski časnici HVO-a prepušteni najčešće sami sebi te na nemilost organiziranome pripremanju profesionalnih lažnih svjedoka, koji su potpora Tužiteljstvu BiH, službeni Zagreb i državne institucije RH svojim postupcima omogućuju ove, najčešće politički motivirane postupke i procese. Hrvatski tjednik