Hrvatski branitelj Predrag Babić: Posljednji opraštaj i Kolona sjećanja (poezija)
· 2 min čitanja
Posljednji oproštajGledam te obnaženu i golu Rastrganu i mrtvu Na tom paklenom odru. Samo raspelo preko puta i posljednja pjesnikova suza Srce što slomljeno kuca Svjedoci su nijeme strave Ubijene moje zemlje. U toj sablasnoj noći i jutru koje neče doči Iskopane divne oči Jedinoj i miloj majci. Dok padam na koljena od siline kletoga bola ni sina ni unuka da te u grob sprema. Stalo je vrijeme i kazaljke Ugasle sve su nade. Ni viteza ni štita ni plemenitoga roda Da uvije te u platna tvojih dragih boja. Sutra koje ne postoji I ja cu uskoro poći I pokapam te samu Usnulu i jadnu Na milost dajem Bogu Da zagrlis Rajsku Djevu i opet vidis palu djecu jer na ovome svijetu Doživjela si samo izdaju. Hrvatski braniteljPredrag BabićUskoro u tisku druga Zbirka poezije hrvatskog branitelja Predraga Babića >> Kroz maglu <<Kolona Sjećanja Na spomen Gradu heroju-Vukovaru
Krike i sad čujem Kroz ravnicu: U toj koloni sjećanja, Ostala su draga lica.
Jauci sada zvone, Umjesto balade, Hrvatski sin pade, Vukovaru, grade.
Duge kolone I krvave slike- Nestalih Hrvata Sjene me plaše.
Vapaj starca Na koljenima- U njega puca Zvijer bradata.
Krici me i sad bude, I sve te strahote Vukovar kada pade Od četničke granate.
Kolona sjećanja Neka bude vječna, Da ne zaboravi Hrvatska cijela.
Neka nas prate Grada Heroja vapaji, Neka ne zaborave Naši sinovi.