Potresi i pandemija: Kako smanjiti strahove svog djeteta?
Koliko puta smo čuli rečenicu „ Otkad sam postala mama svi strahovi su mi se ustostručili“ ili „Prije no što sam postao otac nisam znao što je strah“. Došla su neka čudna vremena, koja u svima nama izazivaju strah. Ova izvanredna situacija izazvana virusom koji nam je nepoznanica sve nas je podjednako prestrašila i taman kad smo se počeli navikavati na život, koji smo preselili u četiri zida, dogodio potres. Najviše nas plaše stvari koje ne možemo predvidjeti i kontrolirati, stoga je normalno da se bojimo… još ako smo roditelji, e onda se bojimo puta 100.
A kako se osjećaju djeca?
Za djecu je važno kako se roditelji nose s ovom situacijom. Naravno da će vidjeti, čuti i osjetiti da su roditelji u strahu. To je prirodno i normalno, to je život. Sada je prilika da djeca nauče kako sve nedaće možemo prevladati.
Roditelji najbolje mogu prepoznati kako je dijete doživjelo ovo što nam se događa i ne treba im recept za reagiranje na određena ponašanja već intuitivno rješavaju sve izazove, no složit ćete se ovo nije običan niti uobičajen događaj.
Neka djeca neće pokazati neka velika odstupanja u ponašanju no to ne znači da se dobro nose s tim. Velika većina djece će jasno pokazivati strah i imati potrebu ne odvajati se od roditelja. Kako djeca razumiju događaj, ovisi o njihovoj razvojnoj fazi, o temperamentu, okruženju i reakciji roditelja. Bilo bi dobro da što manje budu izložena vijestima jer djeca predškolske dobi možda ne znaju da vijesti često i opet prikazuju isti događaj. Može se dogoditi da u svojim malim glavicama zaključe da se zastrašujući događaj i dalje odvija. Mala djeca možda i ne shvaćaju točno što se dogodilo ali sigurno shvaćaju da su njihovi roditelji uznemireni.
Važno je informirati dijete
Djeca su nepogrešiva u očitavanju emocionalnih stanja svojih roditelja bez obzira na to što oni govore. Sada više no ikad trebaju snažne roditelje u koje imaju povjerenje. Stoga je važno reći djeci kako se osjećate na način koji je njima shvatljiv, pitati ih kako se oni osjećaju. Možda se djeca neće znati ili moći izraziti prvi puta, no postepeno će vam davati sve više informacija. Neka djeca će se lakše izraziti kroz crtež, nekoj će pak biti lakše podijeliti osjećaje ako ih navedemo da nam kažu što misle kako se njihova omiljena igračka osjećala. Bitno je provesti ih kroz emocije tako da saznamo što ih muči, što bi im pomoglo i tada im to pružiti. Na kraju se cijela priča može prebaciti na sve pozitivno. Potaknut ih da primijete koliko oko nas ima dobrih ljudi koji pomažu ili im preusmjeriti pažnju na planiranje što ćete raditi kad sve ovo prođe…
Ako ste ipak zabrinuti za ponašanje vašeg djeteta i sve navedeno ne pomaže, obratite se pedijatru vašeg djeteta koji će vas uputiti gdje da potražite pomoć.
Znamo da ima roditelja koji su „samo“ prestrašeni, znamo da ima i onih koji su u potresu ostali i bez krova nad glavom. Znamo da su roditelji u strahu sto puta više od ostalih, ali isto tako znamo da roditelji imaju sto puta više snage od ostalih! Zato roditelji, glavu gore, ljubite i grlite svoju djecu sve ovo će proći.
* Sanjica Ćaćić je predsjednica udruge Abeceda roditeljstva. Sustavno se već 15 godina educira u humanističkoj psihologiji na NLP akademiji. Godinama je trener i edukator za komunikacijske vještine u vodećim hrvatskim tvrtkama. Od 2014. radi u Poliklinici Ribnjak kao savjetnik i podrška za mlade majke i trudnice.
Izvor:Narod.hr
Autor: Sanica Ćaćić/Foto: GettyImages
