Potresna knjiga o stradanju mještana Općine Lovas 1991. predstavljena u Đakovu

U organizaciji Đakovačko-osječke nadbiskupije i Općine Lovas sinoć je (16. siječnja 2019.) u prepunoj dvorani Župe Svih Svetih u Đakovu održano predstavljanje memorijalne knjige o stradanju stanovništva Općine Lovas u Domovinskome ratu 1991. pod nazivom Krvava istina. Novome životu ususret. Riječ je o knjizi skupine autora (Stjepan Pančić, Željko Cirba, Stjepan Milas, Tanja Cirba, Antun Ivanković, Ivan Mujić), većina kojih su neposredni svjedoci Domovinskoga rata na području današnje Općine Lovas, koja je uobličena pod uredničkim vodstvom Stjepana Pančića. Knjigu su predstavili mons. dr. sc. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, prof. dr. sc. Milica Lukić, prof. Mirko Ćurić, Tanja Cirba, načelnica Općine Lovas i Stjepan Pančić, urednik knjige. Nazočnima se svojim svjedočenjem o „krvavoj berbi grožđa“ i iskustvu minskoga polja i ratnih strahota u Lovasu 1991. obratio i Ivan Mujić, koji je ujedno i jedan od suautora knjige. Predstavljanje je moderirala Sanja Rogoz-Šola.

Knjiga Krvava istina. Novome životu ususret objelodanjena je u svom trećem – izmijenjenom i dopunjenom izdanju – u povodom jednu od najpotresnijih obljetnica na području istočnoga dijela naše Domovine – Zapadnoga Srijema, u ožujku 2018. navršene 20. godišnjice pokopa (21. ožujka 1998.) posmrtnih ostataka 67 Lovaščana, žrtava srpske agresije u Domovinskome ratu. Taj je međutim povod samo otvorio vrata priči koja razotkriva krvavu istinu o stradanjima i patnjama Hrvata, Mađara i drugoga nesrpskog stanovništva iz dvaju sela koja su sastavnicama Općine Lovas – Lovasa i Opatovca – za vrijeme Domovinskoga rata. Priča je to koja niže podatke o svim poginulima, ubijenima i nestalim stanovnicima (civilima, pripadnicima Hrvatske vojske, Hrvatske policije i Civilne zaštite) iz tih mjesta, kojih je ukupno 90, ali i o preživjelima, iako često do ruba smrti mučenima, zlostavljanima i ponižavanima te iz svojih domova protjeranima. Vodeći se svetopisamskom mišlju da istina oslobađa, knjiga ju (uz uvodne i zaključne tekstove) strukturirana kroz četiri temeljna poglavlja 1. Domovinski rat i stradanja Općine Lovas, 2. Suđenja za ratne zločine, 3. Poginuli, ubijeni i nestali iz Općine Lovas (Pripadnici Hrvatske vojske, MUP-a, Civilne zaštite i civili), 4. Očima svjedoka (Svjedočanstva o ratnim zločinima) obogaćena brojnim slikovnim materijalima – autentičnim fotografijama iz vremena koje se tekstom tematizira. Svojim temeljnim zadatkom knjiga je usmjerena na rasvjetljivanje istine o događajima u Lovasu i Opatovcu tijekom srpske okupacije tih mjesta, koja je započela u listopadu 1991. godine (Lovas – 10. listopada, Opatovac – 14. listopada) u kontekstu Domovinskoga rata. Autorski glasovi ujedinjeni s glasovima i očima svjedoka (Đuka Radočaj, Đuro Antolović, Mato Mađarević, Emanuel Filić, Mato Bataković, Ivan Mujić, Lovro Gerstner, Karlo Dolezar, Željko Somborac, Nevenka Peulić, Ruža Pavlić, Željko Cirba, Snježana Krizmanić, Ivan Anđelić Doktor, Marjan Balić Bačulin, Stjepan Milas) uobličili su se u opominjući krik i svevremenski glas u ime svih onih 90 Lovaščana i Opatovčana nestalih u kiklopovskoj utrobi rata iz koje je njihova žrtva – imenom i prezimenom – izrasla u sjeme novoga života. Upravo je to poruka kojase promiče kroz ovaj potresni spomenar – smrt, koju ničim nije moguće opravdati, postala je sjeme iz kojega izrasta novi život na plodnoj srijemskoj zemlji, stoga je knjigai podnaslovljena – Novome životu ususret. Strahote koje su se na području današnje Općine Lovas od jeseni 1991. godine zauvijek okamenile u sintagmi krvava berba grožđa rane su utkane u cijelo hrvatsko nacionalno biće – jer u Lovasu i Opatovcu nije se branilo samo domaće ognjište, samo zapadni Srijem ili istočna Slavonija već i cijela domovina Hrvatska! Te su strahote trajno izmijenile semantiku nekih pojmova na lovaskome prostoru pa su tako i berba grožda i polje djeteline u percepciji domaćega stanovništva postali sinonimima za minsko polje, pojam masovna grobnica dobio je odrednicu druga po veličini masovna grobnica u Republici Hrvatskoj, a njezino spominjanje automatizmom priziva sliku najvećega pokopa u novijoj hrvatskoj povijesti iz 1998. Semantičku su preobliku u tom kontekstu doživjeli i srijemski mučenici – za Lovaščane i Opatovčane to više nisu ranokršćanski martiri, nego njihovi roditelji, braća i sestre, sinovi i kćeri, njihovi prijatelji i susjedi...

Namjera je ove knjige, među ostalim (a ona je pohranjena u snazi njezine istine), potaknuti konačno donošenje pravomoćne sudske presude onima koji su 1991. počinili ratni zločin nad mještanima hrvatske nacionalnosti, Mađarima i drugim nesrpskim stanovništvom na području Općine Lovas, a riječ je o pripadnicima Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih formacija – četnika, napose pripadnika paravojne jedinice "Dušan Silni". Prošlo je 27 godina od izvršenja ratnih zločina, a Temidina pravda je i dalje gluha i slijepa i na Županijskome sudu u Vukovaru i na Okružnome sudu u Beogradu. Zato je na stranicama ove spomen-knjige opisan i tijek dosadašnjih suđenja za izvršene ratne zločine koji se vode na tim sudovima od 2003. i 2007. godine. Dnevnički zapisi svjedoka vremena iz Lovasa i Opatovca neumoljivi su u svojoj istini oblikujući mozaik zla koje izrasta u bezbrojne oblike i personificira se u imena i prezimena počinitelja koja se opetovano ponavljaju iz zapisa u zapis. Ta imena nisu samo podsjetnik na strahote i bezumnost rata već i nada u početak procesa iscjeljenja koje će za stanovnike Lovasa i Opatovca započeti onoga trenutka kada ih zemaljska pravda prepozna. Jednom, kada svi ti procesi budu završeni, pažljiv će promatrač zasigurno na fotografijama nijemih svjedoka, koje čine središnji dio lovaske Krvave istine, uhvatiti smješak upućen iz vječnosti.

Knjiga posvećena žrtvama Domovinskoga rata iz Općine Lovas nije samo trajni podsjetnik na križni put stanovnika s toga zapadnosrijemskoga prostora započet 1991. godine već je i podsjetnik na bezumlje svakoga rata i njegove nesagledive posljedice. Svojim sadržajem Krvava istina. Novome životu ususret omogućuje preciziranje definicije Domovinski rat na tlu Hrvatske i uvid u prirodu toga rata, a za stanovnike Općine Lovas ima i nemjerljivu emotivnu vrijednost jer čuva uspomenu na žrtvu njihovih najmilijih, onih čiji su grobovi postali simboli i trajni podsjetnike na život koji se evanđeoski darovao da bi ga drugi mogli u izobilju imati (Iv 10, 10).

prof. dr. sc. Milica Lukić