POTRESNA SVJEDOČENJA LOGORAŠA: U 331 logoru tzv. ARBiH ubijena su 632 Hrvata i – nikom ništa

Iako medijska mašinerija političkog Sarajeva uporno pokušava sakriti podatke o postojanju brojnih logora tzv. Armije BiH, činjenice govore upravo suprotno-ta ista Armija imala je brojne logore diljem prostora kojeg je nadzirala, a u kojima su mahom stradavali hrvatski civili i zarobljeni pripadnici HVO-a. Svi zajedno su prošli ogromnu torturu, fizičku i psihičku, brojni logoraši nikada nisu ugledali svijetlo slobode, njih preko 600 je ili ubijeno, ili stradalo, piše Hrvatski Medijski Servis. Zapanjujuća je činjenica da je kroz 331 logor tzv. Armije prošlo više 14444 Hrvata- od toga su brojne žene, djeca. O ovim temama za Hrvatski Medijski Servis govorili su Jure Kosir, vršitelj dužnosti predsjednika Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH koji je prošao torture u zloglasnom logoru 4. Osnovna škola u Mostaru  te Karlo Marić predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata HNŽ-a koji je mučen u logoru u Jablanici. Prešućivanje zločina Jure Kosir, Jure Kosir, vršitelj dužnosti predsjednika Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH koji je prošao torture u zloglasnom logoru 4. Osnovna škola u Mostaru kaže za Hrvatski Medijski Servis kako su se zločini događali na svim stranama, ali, dodaje, nisu svi jednako valorizirani. “Zločini koji su se dogodili nad Hrvatima, a o čemu postoje brojne činjenice i podaci, uopće nisu valorizirani na isti način, sve se svodilo na pojedinačnu odgovornost izvršitelja, a što se tiče zapovjedne odgovornosti, kao i političke odgovornosti pripadnika muslimansko bošnjačkog naroda, to je ili vrlo malo ili nikako tretirano”, naglašava Kosir. Karlo Marić, iz Grabovice, inače, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata HNŽ-a mučen u je logoru koji se nalazio u muzeju “Bitka za ranjenike” u Jablanici. Podsjeća kako se u Grabovici dogodio strašan zločin nad Hrvatima. Kaže kako se stalno priča o genocidu u Srebrenici gdje je srpaska vojska odvajala žene i djece, a muškarci su se ubijali. “U Grabovici nije bilo razdvajanja, od djeteta od 3 i pol godine do starca od 83 godine, sve između, svi su ubijeni. Strahota zločina Armije je činjenica da je Armija osvojila selo 10. svibnja 1993. godine. Točno četiri mjeseca kasnije, 9. rujna dolazi do pokolja”, ističe on te podsjeća kako je vojska bila po privatnim kućama, a detalje je uspio saznati od nekih civila u Jablanici buduće je već bio pretučen, ranjen i odveden u logor. Jedna mu je žena posvjedočila kako su joj pripadnici Armije uzeli zadnjih pola litra ulja, stoku su klali i jeli hranu mještana, da bi ih na kraju pobili. “Strahota je da vrh Armije kaže da je to crna mrlja. Alija to kaže. Dakle, to je po njima incident, a ne zločin. 20 kilometara dalje je Stipića livada, onda Trusina, Uzdol, Hudutsko.. To je crnilo od Armije. Pa se pitamo je li to zaista bila uređena vojska ili banda koja je činila što je htjela, a da ih nitko nije procesuirao”, kaže Marić za HMS. Ističe kako je Tužiteljstvo za Grabovicu procesuiralo samo pojedinačna ubojstva dvije obitelji te navodi šokantan podatak kako je u tom selu 17 dimnjaka u potpunosti ugašeno u Grabovici-nema se tko vratiti. “Sve je spaljeno i opljačkano. Po zapovjednoj odgovornosti nitko ne odgovara. U direktivi koju piše Sefer Halilović za akciju Neretva 93., a gdje se raspoređuju postrojbe i pravci djelovanja, u osiguranju te akcije, na jednom mjestu stoji: Na pravcu djelovanja ukloniti osobe koje budu smetale. Spremnosti postrojbi je bila 6. rujna. 9. rujna imamo pokolj. Pametnom dosta”, upozorio je Marić. Uporno negiranje Što se tiče logora, Marić ističe i kako nigdje nema optužnica protiv odgovornih za ustroj mreže logora te podsjeća kako bošnjački političari uporno negiraju da su uopće i postojali. “Sulejman Tihić na samitu islamskih zemalja u Maleziji kazao je kako, iako je srušeno 1000 džamija oni nisu rušili bogomolje i imali logore. Haris Silajdžić isto govori. To su za njih sabirni centri, čak i humani smještaj u Jablanici, kao što kaže Safet Ćibo. Otkud onda ljudi tu, dovedeni iz svojih kuća. Kao stoku su ih natovarili na kamione, bilo je 64 djece do 14 godina, majka s djetetom od 30 dana, drugo u ruci od godinu i pol dana, bez vrećice. Samo su ih u Muzej ubacili. Sedam do deset mjeseci su tako živjeli. Je li to humani smještaj”, pita se Marić. Stradanja logoraša Kosir koji je bio u logoru 4. Osnovna škola, iznio je za Hrvatski Medijski Servis podatak kako je od oko 130 logoraša 17 ubijeno ili poginulo na prisilom radu. “Dakle 15 posto ljudi je ubijeno. Kad bi pogledali omjere vidjeli bi šokantne podatke-u postotku je Hrvata puno više stradalo. U tom logoru je preko 60 posto ljudi ranjeno. Meni su odsjekli uho; na suđenju u tom procesu, vojnik Armije koji je bio optužen na sudu izjavljuje da je njegov zapovjednik meni odsjekao uho. Tužiteljstvo ne reagira na činjenicu da vojnik optužuje svojeg zapovjednika, Tužiteljstvo šuti! To je šokantno”, upozorio je Kosir, dodavši kako je očito da se procesuiraju sitne ribe, dok se oni zapovjednici isto tako očito ne smiju dirati. Na upit zbog čega se uporno pokušava plasirati teza kako Armija nije imala logore, Kosir ističe kako je cilj nametnuti Armiju kao jedine branitelje BiH. “Ali naprotiv, oni su branitelje islamske BiH. U svakoj prigodi i sa svakim s kim sam razgovarao, a bio je u njihovom logoru, svi su morali pozdravljati islamskim pozdravima, poklič Allahu ekber je uvijek bio među njima, evo nama su u ćelijama i hodnicima puštali ilahije i kaside. Koju su to oni državu štitili? Oni su izvršili agresiju na pravu BiH i htjeli su napraviti islamsku BiH”, tvrdi Kosir. Kada je riječ o broju logora stoji podataka od 331 logora Armije, iako Kosir dodaje još nitko nije precizno utvrdio što je logor, kazavši kako je njegovo mišljenje da je logor svako mjesto gdje je netko bio prisilno zatočen, maltretiran i ubijan. Podaci pokazuju kako je kroz logore tzv. Armije prošlo 14.444 ljudi, a kada je riječ o ubijenim logorašima broj je 632. “Evo još jedan paradoks;  u logoru gdje sam ja bio, obitelj stražara koji je nas tu “čuvao” je bila smještena u Dubrovniku. A nije jedini slučaj. Dakle, Hrvatsku se optužuje, a ta je zemlja prihvatila obitelji onih koji su činili zločine nad nama, naglasio je on, podsjetivši kako se spominje brojka od oko 3 tisuće stranih državljana iz islamskih zemalja. Kosir i Marić, također, upozoravaju kako se prema Hrvatima primjenjuje drugačiji  nepovoljniji kazneni zakon, dok prema Bošnjacima zakonsko rješenje iz bivše države u kojem primjerice nema zločina protiv čovječnosti. Borba za prava Kada je riječ o ostvarivanju prava logoraša Kosir je podsjetio kako su hrvatski logoraši tužili državu BiH, no na kraju se dogodio apsurd, iako su neki od njih dobili presude, Vrhovni sud ih je poništio. Obratili su se sudu u Strasborugu no zapanjujuće je obrazloženje kako je BiH potpisala konvenciju o ljudskim pravima tek 2002. godine -Moja tužba je evo u drugom stupnju prošla, postala je pravomoćna i dana na izvršenje, a kada je to trebalo biti izvršeno Vrhovni sud je reagirao i poništio sve te tužbe. Odbačena je i apelacija Ustavnom sudu, da bi nakon toga dobili dopis iz Strassbourga u kojem su naglasili kako nisu nadležni za ove slučajeve jer je BiH potpisnica Deklaracije o ljudskim pravima tek 12. 7. 2002. godine, upozorio je Kosir, kazavši kako je nekoliko tužbi Hrvata bilo na izvršenju, ali nakon što je Vrhovni sud iste poništio ljudi sada moraju vratiti novac, uz kamate. Kosir i Marić ističu kako će pomno pratiti sve procese te podsjećaju kako već godinama traju pokušaji za donošenje zakonskog rješenja o zaštiti žrtava torture u kojem je bila predviđena naknada za logoraše, no to je rješenje odbačeno. Ipak, Europska komisija kaže kako bi bilo dobro donijeti takav zakon tako da ostaje nada da će u pregovorima BiH i EU-a, Unija prisiliti našu zemlju da donese zakon kojim će prava logoraša biti priznata. Praljak obranio čast Hrvata Kada je riječ o događajima tijekom izricanja presude hrvatskoj šestorci u Haagu, Kosir je kazao kako je pokojni general Slobodan Praljak svojim činom branio svoju čast i čast hrvatskog naroda te misli da ju je i obranio, a to će, poručuje, pokazati i vrijeme./HMS/