Potresno svjedočenje preživjelog: Zar je moguće da se to može dogoditi

Jedan od dvojice preživjelih teške pomorske nesreće Velimir Šetka iz naselja Momića u općini Kula Norinska došao je u srijedu ujutro svojoj kući. Rekao je da je pravim čudom ostao živ te da samo on nije ispao iz gumenjaka: – Kada je udarilo u nas svi su poispadali, ja sam se čvrsto držao za ogradu i to mi je spasilo život, kazuje nam vidno uzbuđen. Šetka potvrđuje da gumenjak nije bio osvijetljen: – Valovi su bili preveliki i ništa se nije moglo vidjeti. Na svu sreću nisam bio ozlijeđen, pa sam pomagao u spašavanju. Spasio sam mog prijatelja Viktora Markotu, a nakon toga sam pomagao izvući gazdu restorana. Njemu, kao i ostalima, nije bilo spasa. Nažalost, to je prevelika tragedija i ja još nisam svjestan što se dogodilo… – Sve se događalo u djeliću sekunde. Toliko je trebalo da se čovjek spasi ili da se utopi, govori nam. – Mogu vam reći da sam se ponovno rodio. Ovo je moj drugi rođendan, rekao je Šetka, kojemu prilaze njegovi sumještani bodreći ga i raspitujući se za nesreću. – Žao mi je ljudi koji su bili sa mnom u tom gliseru. Posebno mi je žao majke i sina. Ona je bila kuharica i htjela je sezonski posao u tom restoranu, a sin joj je konobario i prošle godine. Oboje su se utopili. Ona se jadna bojala kada se ukrcavala jer nije znala plivati. Velika tragedija, rekao nam je vidno potreseni Velimir Šetka. – Do četiri ujutro smo tražili stradale. Brod lučke kapetanije je osvijetlio mjesto nesreće, ali nikoga nismo mogli vidjeti. Eto, od nas devet ostali smo živi ja i moj prijatelj Markota. On je dobro i sigurno će ga iz bolnice brzo otpustiti kući. Slomio je ključnu kost, ima udarac na licu i po prsima. Ali živi smo, zaključio je Šetka. – To je kao atomska bomba… ništa ne vidiš i odjednom si sam na brodu – rekao je HRT-u Šetka. – – Čovjek koji je vozio gliser nije imao svjetla, ploveći prema Dubrovniku sjekao je velike valove. Kad je brod udario u nas jedini sam ostao na gumenjaku. To je kao atomska bomba… ništa ne vidiš i odjednom si sam na brodu. Vjerojatno sam nekoliko sekundi bio bez svijesti. Zar je moguće da se to može dogoditi – pita se unesrećeni. – Sjedio sam na krmi i oko mene ih je bilo troje. Moj prijatelj je bio s lijeve strane, žena i majstor s desne. Vozač je bio točno ispred mene, do njega je bio te žene sin i naprijed još trojica mladića od 19, 20 i 25 godina. Brod se vratio da nam pomogne i svijetlili su i tražili ljude… Nakon 15-20 minuta vidjeli smo vozača, on je plutao mrtav. Nakon dva ili tri sata našli su i ženu. Mislim da drugima nije bilo spasa. To su struje… Tko će ih vidjeti od valova… – Nitko od nas nije vidio brod do trenutka udara… Doduše, dvije sekunde prije udara vozač gumenjaka je povikao: Ajme meni, što je ovo… Još sam u šoku i osjećam se jadno. Ljudi koji su došli raditi za 200-300 kuna na dan pa da tako završe… – u šoku je ispričao Velimir Šetka.