Povrćari strahuju: Uvoz i do 30 posto veći nego lani, naši će urodi propasti

Iako su gotovo svi trgovački lanci i industrijski prerađivači povrća za vrijeme prve koronakrize najavljivali povećani i poboljšani otkup domaćeg povrća, podaci o uvozu u prva tri mjeseca pokazuju da se uvoz čak i povećao.

– Zbog straha od nedostatka povrća njegova proizvodnja je ovog proljeća u RH povećana, što je i bio cilj, da se podigne samodostatnost u ovoj proizvodnji. Urod je ove godine dobar, ali ga proizvođači u trenutku kada ono dolazi na tržište nemaju kome prodati jer im otkupljivači ruše otkupne cijene ispod proizvođačke cijene. Nažalost, izostao je turizam i turistička potrošnja kao jedan od bitnih kanala prodaje, a nastavljeni su rast uvoza i plasman jeftinog povrća i tržišnih viškova iz EU i tržišta regije kroz trgovačke lance. Kupujete domaće povrće, gledajte deklaracije, obratite se svojim susjedima poljoprivrednicima koji proizvode domaće povrće jer je to jedan od načina da zaštitimo domaću poljoprivrednu proizvodnju – kaže predsjednik HPK Mladen Jakopović.

Niske cijene

– Domaći proizvođači su očajni jer danas nemaju svoju robu kome prodati i prijeti nam situacija da urod ostane na poljima umjesto da se prodaje na trgovačkim policama i na tržnicama. Nažalost, na tržištu se i dalje pojavljuje uvozna roba niske cijene koja dovodi u pitanje opstojnost i daljnju budućnost ove proizvodnje – kaže Vjekoslav Budanec, predsjednik Odbora za povrtlarstvo i krumpir HPK, prenosi novac.jutarnji.hr.

Hrvatska je tako u prva tri mjeseca ove godine uvezla 56.072 tona povrća u vrijednosti od čak 46,37 milijuna eura i ostvarila minus u vanjskotrgovinskoj razmjeni povrća od čak 41,28 milijuna eura jer je naš izvoz bio samo oko 6000 tona u vrijednosti malo višoj od 5 milijuna eura.

U prva tri mjeseca smo uvezli primjerice čak 16.064 tone krumpira vrijednog više od 8 milijuna eura, količinski je uvoz krumpira bio veći za 23 posto nego u prva tri mjeseca prošle godine. Uvoz rajčica došao je na 2792 tone u vrijednosti 4,3 milijuna eura (sedam posto više nego u prva tri mjeseca 2019.). Hrvatska je uvezla i crvenog luka, češnjaka i poriluka u količini od 9648 tona vrijednosti 4,6 milijuna eura (6,5 posto više količinski, ali s oko 20 posto manjom cijenom, što potvrđuje da se uvoze proizvodi niske cijene).

Nadalje, uvoz kupusa, cvjetače i kelja bio je 3380 tona u vrijednosti 2,9 milijuna eura (što je 20 posto manje nego prošle godine), dok je salate i cikorije uvezeno 2694 tona za iznos od 3,23 milijuna eura. Uvoz mrkve, cikle i sličnih proizvoda povećan je čak 30 posto, dok je uvoz krastavaca smanjen za 22 posto.

Dodajmo tome da je od siječnja do ožujka uvezeno čak 5000 tona zamrznutog povrća vrijednog gotovo četiri milijuna eura, što je rast od 16 posto, te da je uvoz sušenog povrća povećan 66 posto, na 2060 tona u vrijednosti od 5,1 milijun eura.

Proizvodnja

S druge pak strane domaća proizvodnja povrća u 2019. godini, nakon rekordnih proizvodnji iz 2018. godine, ponovo je u padu. Smanjena je proizvodnja lubenica za 7387 tona, kupusa za 5536 tona, paprike za 4891 tonu, krastavaca i kornišona za 1506 tona, luka i češnjaka za 1200 tona, rajčice za 661 tonu, cvjetače i brokule za 325 tona i salate za 272 tone.

Veća proizvodnja bila je kod mrkve, za 1769 tona, cikle za 1153 tone, graha za svježe zrno za 698 tona te dinja za 474 tone.

Neudruženost

Prema procjenama, povrćarstvom se bavi oko 39.000 poljoprivrednih gospodarstava, a prosječna veličina iznosi 0,32 ha, što rezultira niskim prirodom po hektaru i niskom konkurentnošću. Za razliku od domaće proizvodnje koja oscilira, uvoz iz godine u godinu raste. Tako je 2019. godine uvezeno povrća u vrijednosti 163,101.542 eura, što čini rast od 24 posto u odnosu na godinu ranije, a pokrivenost uvoza izvozom je samo 20 posto.

– Nemamo niti jednu povrtnu vrstu koja nema negativnu vanjskotrgovinsku bilancu. Raste nam uvoz krumpira, rajčica, crvenog luka i češnjaka, kupusa, karfiola i brokule, mrkve, salate, krastavaca te svog ostalog povrća. Najveći problem u proizvodnji povrća i dalje je usitnjenost, mala veličina povrtlarskih gospodarstava i slaba ekonomska snaga, a ključne su neudruženost i neorganiziranost proizvođača – zaključuje Jakopović uz poziv potrošačima da kupuju domaće.