POZNATI PRVI NESLUŽBENI NALAZI OBDUKCIJE MLADIĆA KOJI JE PREMINUO U KBC-u SPLIT Kristianu je srce stalo zbog straha, nije smio završiti u zatvoru

Zatajenje srca i, posljedično, zatajenje mozga, kako neslužbeno saznajemo, uzrok su smrti Kristiana Vukasovića (18), mladića s mentalnim i tjelesnim oštećenjima koji je nakon mjeseci provedenih u zatvoru preminuo KBC-u Split prošle subote. Kako nam je objasnio poznati hrvatski patolog koji je želio ostati anoniman, to znači da je Kristian vrlo vjerojatno umro od tzv. psihičke smrti.

- Radi se o smrti nastaloj zbog straha, neispavanosti, stalnog psihičkog rastrojstva, ekstremnih okolnosti u kojima osoba boravi i kojima je izložena. Bio je jedan slučaj u Kaštelima, kada je sin iz pištolja pucao u svog 70-godišnjeg oca, u namjeri da ga ubije. Otac je trčeći bježao od tog svog pomahnitalog sina, koji je za njime pucao, ali ga nije pogodio. Nakon nekih 100-tinjak metara, kada je pobjegao sinu, starac se srušio na tlo i preminuo od srčanog udara. Taj srčani udar je nastao zbog straha za svoj život i uzbuđenosti, ekstremne situacije koja nije karakteristična za normalno ljudsko biće - kazuje naš sugovornik.

Podsjetimo, Kristian Vukasović, iako je tek bio navršio 18 godina i iako se radilo o osobi s trećim stupnjem invaliditeta, koji se liječio na psihijatriji od 12. godine, osuđen je za podmetanje požara kao odrasla osoba. Odmah mu je izrečen istražni zatvor te je smješten na Bilice. Osuđen je za podmetanje požara - poremećaj piromanije utvrđen mu je znatno ranije zbog spaljivanja pet maslina i nešto makije.

Smanjeno ubrojiv

Zašto mu nije suđeno kao mlađem punoljetniku, sukladno Zakonu o sudovima za mladež - zakonu po kojem se sudi djeci i mladima od 18. do 21. godine i po kojem se iznimno rijetko izriče mjera zatvora, i to maloljetničkog, u kojem su pravila sasvim drugačija nego u običnom zatvoru, a kazna i za najteža djela iznosi pet godina? Osobito zato što ranije nije osuđivan, što je utvrđeno da je bio smanjeno ubrojiv, što se sam prijavio i priznao djelo, što ga nitko od oštećenih nije želio goniti? Odgovora nema. Ono što je poznato jest da je Kristian u zatvoru bio prestravljen, bio je u strašnoj panici i strahu cijelo vrijeme, triput je hospitaliziran zbog suicidalnih misli, naprosto nije mogao izdržati zatvor.

- Postoji određena granica do koje čovjek može izdržati, kako fizičku, tako i psihičku iscrpljenost. Nakon toga organ ili organi u tijelu, koji su u stanju lošije izdržljivosti, ne mogu više izdržati toliki napor. Takve primjere najčešće imamo kod mladih ljudi, adolescenata koji se bave nekim sportom i ne mogu izdržati fizičke napore koje donosi određeni sport - rekao je dr. Ivan Urlić, poznati splitski psihijatar. Mladić je, nastavlja, bio “stavljen” u svijet koji je njemu u potpunosti stran i kojemu on nije pripadao. To je za njega svojevrstan horor koji nije gledao na televiziji, već uživo, svakog dana u zatvoru.

- Kod njega su hormoni stresa rasli do maksimuma i ostajali na toj razini, tako da njegov organizam, prvenstveno u psihičkom, a potom i fizičkom smislu nije imao ni trenutak odmora. Živjeti u strahu, makar i jednu minutu, u zatvorenom, strogo ograničenom prostoru, u društvu kriminalaca za tog mladića ni u kojem slučaju nije bilo lako i došlo je do potpune iscrpljenosti koja je u konačnici mogla dovesti do smrtnog ishoda - kaže dr. Urlić. Mogla je dovesti do srčanog zastoja, osobito ako se u podlozi te smrti krije srčano “oštećenje” za koje mladić i njegova obitelj nisu morali ni znati. Naš sugovornik je siguran da Kristianu nije bilo mjesto u zatvoru, već u nekoj od medicinskih institucija, u kojima mu se moglo pomoći.