Pozornicom glavnoga čina proslave »Oluje« treba ostati Knin

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata (HMDCDR) radi na očuvanju i znanstvenom predstavljanju istine o Domovinskom ratu i obrani od velikosrpske agresije, objavivši dosad 57 knjiga, među kojima 16 knjiga dokumenata »Republike Srpske Krajine«, deset knjiga memoarskoga gradiva, 18 znanstvenih i stručnih studija te zbornika radova. Povodom desetogodišnjice djelovanja HMDCDR-a ravnatelj dr. Ante Nazor (Zagreb, 1968.) rado je pristao za Glas Koncila komentirati manipuliranje činjenicama o Domovinskom ratu i ostale aktualnosti. Kako tumačite politička previranja oko mjesta i načina proslave 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije »Oluje«? DR. NAZOR: Bilo bi tužno da se Dan pobjede pretvori u dan podjele. Kad je riječ o Domovinskom ratu, u simboličkom smislu, dva su mjesta neupitna: Vukovar kao simbol obrane i stradanja Hrvatske 1991., što ne znači da su druga naselja i gradovi manje važni za obranu Hrvatske ili da druga područja također nisu znatno stradala, i hrvatski kraljevski grad Knin kao simbol pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu i sloma velikosrpske politike u devedesetima. Jednako tako, simboličku važnost imaju i dva datuma: 18. studenoga 1991. (makar su borbe u Borovu naselju trajale još 19. i 20. studenoga) i 5. kolovoza 1995., kad hrvatske snage oslobađaju Knin. Uza sve osjećaje koje budi sjećanje na zastave na vukovarskom vodotornju i na tvrđavi Imperijal na Srđu iznad Dubrovnika, koje su tijekom opsade tih gradova 1991. dizale moral njihovim braniteljima i stanovnicima, uza sve emocije koje idu uz sjećanje na zastavu i himnu koju na trubi svira mladić u netom oslobođenoj Mokošici 1992., ili na zastavu koju hrvatski vojnici, uz pjesmu »Zovi, samo zovi«, dižu na početku staroga srušenoga mosta na Novskom ždrilu u operaciji »Maslenica« početkom 1993., vijest da je Knin oslobođen, koju smo čuli 5. kolovoza 1995. za mene je najvažniji trenutak, a fotografija hrvatskih branitelja s hrvatskom zastavom na Kninskoj tvrđavi 5. kolovoza 1995. najdojmljiviji prizor Domovinskoga rata. »Oluju« treba slaviti u cijeloj Hrvatskoj, pritom i glavni grad Zagreb treba imati važnu ulogu, no pozornicom glavnoga čina proslave »Oluje« treba ostati Knin i dizanje hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, uz nazočnost branitelja i državne vlasti! Dakle, nemam ništa protiv da se u drugim terminima i na drugim mjestima prirede razna događanja, no ne bi smjelo biti prijepora o odluci da se središnja proslava 20. obljetnice operacije »Oluja« održi 5. kolovoza u Kninu, kao i svih ovih godina. Objašnjenje presude je pomalo cinično Nakon što su početkom veljače na Međunarodnom sudu pravde u Haagu odbačene međusobne tužbe za genocid Hrvatske i Srbije održali ste niz predavanja na temu odgovornosti Srbije za Domovinski rat. Koliko su presude bile očekivane? DR. NAZOR: Nakon spomenute presude prvi dojam bio je da žrtve i obitelji ubijenih ne će biti zadovoljne presudom. Istina, zbog toga što su pravni stručnjaci upozoravali na »vrlo visok prag za dokazivanje genocida« nisam očekivao da će Sud presuditi da je bio genocid, ali sam se nadao da će potvrditi da su srpske snage barem na dijelu teritorija (Vukovar i Ovčara, Škabrnja, Saborsko, Baćin...) počinile zločine koji imaju težinu genocida i da će Srbija biti odgovorna barem zato što »nije spriječila genocid«, kao u slučaju Srebrenice, prilikom tužbe BiH protiv Srbije za genocid. No detaljniji pregled sadržaja presude pokazao je da nije sve tako crno kako se činilo u prvom trenutku i kako se nastojalo prikazati u dijelu medija.