Pred Tomom Medvedom dug je put da uništeno Ministarstvo branitelja pretvori u Ministarstvo hrvatskih branitelja

Ministar hrvatskih branitelja. Sve su ministre izabrali Tim, Tom i Doc - samo jednoga dugo, dugo nisu. Onoga koji u Vladi RH simbolizira obnovu hrvatske države - ministra hrvatskih branitelja. Zadramilo se s Crnojom koji je već bio preuzeo Ministarstvo, pa su ga potjerali iz Vlade, kao psa. Mediji, „politika“, Doc, Tim i Tom. Nije ga uspio spasiti ni najjači odvjetnički dvojac, Jadranka Sloković - Čedo Prodanović . Koliko je igra bila žestoka svjedoči i to da su i sami došli na javnu i odvjetničku tapetu; upitan je bio njihov u početku navodno besplatni savjet Vladi. Čista budalaština - ta dvojac se toliko naradio za Vladu i protiv Vlade, često u oba slučaja za novac iz iste kase, proračuna, da je jedan savjet mogao dati i „gratis“, što bi bilo potpuno u skladu sa slobodno-tržišnim fundamentalizmom. Onako u stilu „platiš dva, dobiješ tri“ jaja. Ali tražila se i Crnoji i Vladi dlaka u jajetu. Uglavnom potjeraše Crnoju. Apsolutno krivo, trebao je ostati u stolcu dok ga DORH ne istrži i eventualno optuži. Kad je psihić izliječen od neizlječive bolesti mogao ministrirati četiri godine, uživati u plodovima mora, vrhunskim vinima, putovanjima… („to je nama naša borba dala“) mogao je i Crnoja koji je navodno „zacrnio“, nenamjenski potrošio neku lovu, ostati tamo dva, tri mjeseca. Za to vrijeme mu se na miru moglo naći zamjenika uz spoznaju kako bi on mogao uskoro biti ministar, ako bi Crnoja ipak morao otići. Uostalom mogao je zamjenik za to vrijeme i obavljati većinu poslova ministra. Sustav bi tako bio cjelovit, bez rupe, ne bi se mjesec dana dodatno haračilo protiv branitelja, njihovih „prava“, troškova za njih i sl. Sve u svemu „varilo“ od njih „crni rižoto“. Nikakve koristi, medijske, političke, braniteljske, domoljubne, antikorupcijske... od njegova tjeranja nije bilo. Štoviše, šteta je bila veća, nego da je takav kakav jeste, ostao u uredu ministra branitelja i sve vrijeme bio i „glumio“ metu. Nitko se nije sjetio kakvih je sve ministara imao Milanović. Prvi podpredjednik, Čačić, sjedio mu u Vladi s uputnicom za zatvor zbog zlodjela, iz nehata, sa smrtnim posljedicama. Takav je kadrovirao, prijatelja u HEP, onoga tamo drugoga onamo, poskupio je struju i plin, što bješe zločin, te pametovao do beskraja. S uputnicom za zatvor u džepu! Drugi jedan ministar je i prije nego je zasjeo za „ogromni“ resor već trebao barem guliti krumpire. Jednom zamjeniku ćela na glavi se svijetlila od putra pune četiri godine. Mirno ode, predpostavljam u povlaštenu mirovinu. Ministar Hajdaš je doktorirao kod šefa Grčića što se nije postavilo ni kao vodica od „sukoba interesa“. Onaj iz Rijeke si je namjestio profesorsko mjesto na Medicinskom fakultetu u Osijeku, dislocirano skoro doma, po natječaju koji je objavljen skoro s unutarnje strane vrata na tom fakultetu, lako moguće i sa slikom kandidata. Kako bi ga svi zainteresirani mogli vidjeti, a bio je samo jedan. Istina, smijenjen je, ali zbog drugih razloga. Umjesto da je „politički mrtvac“ eno ga živahnoga u Hrvatskom saboru uspješno poentira na promašajima „suradničke koalicije“. Medija iz Hrvatske ih je uglavnom blago špotala. Mogao je dakle i Crnoja kao hrabri branitelj podnositi i njeno granatiranje, pa kud puklo da puklo. Brkić je trebao postati ministar Onda je Domoljubna koalicija za ministra branitelja predložila Milijana Brkića. S njim, njegovim povlačenjem po blatu stvarno se pretjeralo. Doc je šutio, a ustvari kažu on ga je „utopi“, no Tim nikako da ga primi na „komuniciranje“, i tako danima, pače tjednima. U njegovu slučaju najsporniji je bio njegov diplomski rad na Policijskoj akedemiji. Kako je Brkić prihvatio kandidaturu predpostavljam da se rezultata preispitivanja nije plašio. Optužba za plagijat je očito pravni „ćorak“, ali zato medijsko-politička granata. Za plagijat bi ga mogao optužiti samo onaj od koga je, ako je prepisao, a ne možda neki Stazić ili Ostojić. U međuvremenu je Tim ušao u jednu sasvim protuustavnu, protuzakonitu i antidemokratsku proceduru: raspisao je natječaj za ministra! Cijelo vrijeme trajala je nestabilnost Vlade i nastavak ponižvanja branitelja i Domovinskog rata. Neizbor ministra branitelja, kao znak klimave Vlade, pa još Mostovo napuštanje sabornice za glasovanja, te pokušaj „bušenja“ suvereniteta HNB-a donijeli su Moody'sovu još nižu ocjenu. „Smeće“ je bacila u „smeće“. Rejtingaške agencije držim inače velikom zlom - smećem. Ciljano udaraju na male i slabe, od država preko poduzeća do kapilarno pojedinaca. Preferiraju zajmodavce, poglavito velike sve do kredita za „kućice“, te polit-marketinški arbitriraju. No ja sam, ma se napisao i velikim slovom - nitko i ništa - a oni su moćni pa im vlast ne treba davati povoda jer to onda sve dodatno košta. Danima dakle o ministru branitelja ništa osim napada na Milijana Brkića u čijem ratnom nadimku „Vaso“ šovinistčki uživaju „lijevo-liberalni“ i „multikulti“ partijaši i mediji. U trenutku nekog nadahnuća Zoka je čak spojio dvojac u „bob jednosjed“ - „Karavaso“! Naravno kako je to onako, mrziteljski, ali nitko mu to ne spočitava, još je i dupli šovinizam, no nek' se čovjek veseli. Konkurent mu Komadina ionako poručuje ono što su Srbijanci poručivali Miloševiću kad su ga se zasitili, jer im nije sačuvao ni teritorije ni vlast: „Gotov je!“. Lijepe li Partije. Tako je trajalo i trajalo. Doc je navodno stavio veto na Brkića, pa se on, da ne talasa u vrijeme usvajanja proračuna povukao. Diplome ministara? Svašta bi se tu pronašlo u nekom vremenskom razmaku - od Banja Luke pa nadalje, jednoga koji je navodno srednju školicu završio u ranim četrdesetima, a bogme je aktualna i Vesna Pusić, bivša ministrica i kandidatkinja za generalnu tajnicu OUN-a. Godinama se po medijima provlači i osporava njezina diploma, kako srednjoškolska, tako i fakultetska, no ona šuti. Šuti i vakultet. Nit' se pritom što provjerava, a bogme su još uvijek na slobodi i bez kazne i oni koji pronose vrlo detaljno tu priču. E pa mislim kako bi javnost više zanimale diplome Vesne Pusić nego li jednoga, isprika Brkiću, „Vase“. Kakva diploma uostalom treba ministru ratnih veterana osim ratne? Europa? Ništa posebno, eto Njemačka: jedan ministar je fakultet vidio samo kad se oko njega mlatio. Trenutačno je valjda završila afera oko diplome ministrice obrane (prepisala ne prepisala doktorat ili nešto slično) Ursula von der Leyen koja traje više od godine dana. Nisu je potjerali s položaj čim je neki „Bild“ zinuo. Onda iznenada, brzinom svjetlosti, stiže na ministarsko mjesto general bojnik Tomo Medved. Slično je naravno moglo i prije stići rješenje. Tomo Medved dolazi ustvari na zgarište Ministarstva branitelja pri čemu mu je aktualna vlast-nevlast, o prethodnoj da ne govorimo, mnogo toga skurila. Ministarstvo branitelja dizat će iz pepela, a to si „koalicija suradnje“ ili „suradnja iz koalicije“ nije smjela dopustiti. A Tim, da je tako brzo, učinkovito i sl. donosio odluke u Tevi… Taman posla.