Vijesti Najčitanije
Predrag Matić: Bojim se da dijalog neće donijeti rješenje
Moj program - Zove se ‘zbogom, branitelji’ i otkucava sekunde odlaska iz Ministarstva. Poslije više ne želim čuti za branitelje...
Umjesto da se 130. dan prosvjeda rješenje barem nazire, bunt branitelja iz Savske prijeti prelijevanjem na zagrebačke trgove, o čemu razgovaramo s resornim ministrom Predragom Matićem.
Kako vama zvuče najave masovnih prosvjeda koje će predvoditi branitelji?
Za tim nema potrebe, mogu samo ponavljati kao papagaj: prava nisu i neće biti smanjivana, a dostojanstvo se ne može ozakoniti, ono se stječe radom, ulogom u društvu i pozitivnim primjerima, kao što su to branitelji bili 90-ih, ali i danas. To se ozakoniti ne može, osim u Sjevernoj Koreji.
Prosvjednici su jučer posjetili predsjednicu Grabar-Kitarović. Je li vas iznenadilo što nije pozvala na prekid prosvjeda?
Nakon što je prisegnula te u govoru istaknula i potrebu poštovanja institucija prava, žalim što nijednog trenutka nije pitala legalno izabranog ministra u čemu je problem. Mandat joj je tek počeo, ako uistinu ima dobre namjere, a ja vjerujem da ima, nadam se da će pozvati ministra branitelja kako bi stekla širu sliku. Ovako, vrlo je lako moguće da predsjednica zatraži i moju ostavku, jednako kao što je tražila ostavku premijera.
Prosvjednici su najavili i otvaranje dijaloga s najvišim institucijama u zemlji. Hoće li to pomoći u rješavanju problema?
Naravno da takvu odluku pozdravljam, ali čini mi se da su to floskule. Pa oni prosvjeduju dva metra od resornog ministra! Moram reći da bih bio užasno razočaran da premijer Milanović počne koristiti retoriku bivšeg premijera Sanadera: kada svi glupani to ne mogu riješiti, onda ja dođem pa to riješim. Što će ti, onda, ministri? Na ovaj način premijer pokazuje povjerenje u mene i moj rad. Bojim se da dijalog neće donijeti rješenje. Budimo iskreni, onaj tko je organizirao prosvjed, taj to rješava bez predsjednika Vlade i Sabora ako to hoće, odnosno zaoštrava ako to hoće. A i vrapci na grani znaju tko je taj.
Što vi možete napraviti da prosvjednici odu svojim kućama?
Mi sada živimo jedan suživot pred Ministarstvom, a svatko ima pravo prosvjedovati u okvirima demokratskih standarda. Zasad u najvećem dijelu to i jest tako, ali nemam ništa protiv ni da radikaliziraju ovu priču: mene mogu ubiti samo jednom, ne mogu deset puta, ali mojim odlaskom ništa se ne mijenja. Moj se program zove: “zbogom, branitelji”, on otkucava sekunde odlaska iz Ministarstva i nikad više nakon toga ne želim čuti za branitelje.
Imate li rješenje za krizu u Savskoj 66?
Bez ikakve ironije, shvatio sam da ću, ako oni odu odavde, a ja budem ministar, organizirati jedan mini šator u koji će se dnevno okupljati branitelji i družiti. To je za njih jedna vrsta terapije. Zato su, zapravo, trebale služiti udruge: ne da bistre politiku, nego da okupljaju branitelje i budu im svojevrsno utočište. Budimo posve iskreni, šator je podignut zbog predsjedničkih izbora, sada bi se prosvjednici najradije povukli, ali tu je riječ o jednoj vrsti taštine jer nitko ovdje ne može biti poražen. A poraženi smo svi.
Da su mi donijeli peticiju sa 130 tisuća potpisa, ja bih otišao!
Najmanji je problem fotelja, meni se gadi fotelja i to već duže vrijeme, još uvijek sam ovdje zbog drugih branitelja i građana jer čuvam sustav, odnosno temeljno načelo da ulica nikoga ne smije smjenjivati. Mogu me smijeniti na izborima ili zato što sam pogriješio, a meni još nitko nije pokazao nijedan argument za to. Jučer se u Uredu predsjednice čulo da sam imao prilike tri godine razgovarati. Odmah smo se u kabinetu prisjetili izjava Glogoškog i hvalospjeva ministru pri dodjeli automobila stopostotnim invalidima i na zdravstvenom simpoziju, da bi sada, posljednja tri mjeseca, pljunuo na ministra i sve tri godine. A ja sam onaj isti Fred otprije tri, pet ili 15 godina. Jedino je dobro što mi sada barem priznaju da sam branitelj i dragovoljac. Josip Klemm kaže da je 130 tisuća ljudi prošlo kroz šator, što nije istina, ali da su mi donijeli peticiju s toliko potpisa, ja bih se pokupio i otišao.
