Predrag Matić oživio III Reich

Da je kojim slučajem živ, Adolf Hitler bi danas zasigurno zagrlio i izljubio ministra Matića kao sina kojeg nikad nije imao. Fred je ostvario ono što je Adolf oduvijek sanjao: eliminirao je fizički hendikepirane iz društvenog života. Matićev igrokaz s oduzimanjem, prvo kuće prilagođene potrebama invalida, a kasnije čak i WC-a prilagođenima invalidima, nevjerojatno je racionalna i lucidna odluka po svim mjerilima nacizma. Poruka je jasna: ako si fizički hendikepiran, nemaš pravo glasa i nemaš pravo na prosvjed. Matić je tako kreirao društvo u kojem pravo na izražavanje mišljenja koje uključuje i demokratsko prosvjedovanje imaju samo oni koji su fizički zdravi. Naravno, formalno pravo imaju i oni koji su fizički hendikepirani i koji su u kolicima, no to pravo u stvarnom životu mogu konzumirati samo kratki vremenski period, dok ne dođu u situaciju da moraju vršiti nuždu. U tom času moraju prekinuti prosvjed i vratiti se kućama u kojima imaju prilagođeni sanitarni čvor i tamo se nastaviti buniti, za razliku od onih zdravih koji nuždu mogu obaviti u obližnjem grmu i nakon toga nastaviti demokratski prosvjedovati. Kad tome dodamo i činjenicu da paralizirani ljudi često ne mogu kontrolirati mokrenje i davanje stolice, dolazimo u suštini do onoga što je Adolf Hitler nazivao "konačnim rješenjem", a što Matić upravo provodi, a to je potpuna izolacija i isključivanje hendikepiranih građana iz bilo kakvog društvenog života. Hitler je, doduše, hendikepirane trpao u logore, a Matić je tu puno suptilniji, on ih nametanjem fizičkih prepreka i ograničenja zatvara u njihova četiri prilagođena zida u kojima imaju kakve takve uvjete za preživljavanje. Pokušaju li izići na ulicu poput zdravih ljudi i pokušati tražiti neka prava, neće dospijeti daleko. Zapravo se u civiliziranom svijetu ne pamti nekakav takav potez kao što je Matićevo oduzimanje prilagođenih kuća i WC-a invalidima. Danas, kada već desetljećima vlada konsenzus o tome da fizički hendikepirane treba uključiti u društvo, kada zapravo nije moguće izgraditi niti jedan objekt a da se nisu ispoštovali uvjeti u cilju osiguranja uključenosti invalida u društveni život, kao što su sanitarni čvorovi, spušteni pločnici, liftovi, parkirna mjesta, rampe i slično, Kukuriku vlada skupa s ministrom Matićem sadistički uklanja takve uvjete i jasno poručuje invalidima da su drukčiji i da nisu poželjni u društvenom djelovanju. Što još možemo očekivati? Ukidanje parkirnih mjesta za invalide u okolici ministarstva pod izlikom da je to skupo i da invalidi nemaju što tražiti a autima u gradu nego imaju biti doma? Ukidanje prikagođenih semafora za slijepce u Savskoj, pod izlikom da to stvara buku i da slijepci nemaju što hodati okolo Matićevog ministarstva? Zanimljivo, kad studenti filozofskog okupiraju cijeli fakultet, organiziraju plenume i u potpunosti onemoguće nastavu, onda je to vrhunac borbe za građanska prava. Kad invalidi u kolicima okupiraju stotinjak kvadrata otvorene površine i nikome ne smetaju, to je onda rušenje ustavnog poretka i ima se suzbiti svim sredstvima. Pa da, tko je kriv invalidima što su invalidi, što ne mogu hodati ni kontrolirati mokrenje i davanje stolice. Uostalom, mogli su i ozdraviti onako kako je ozdravio osobno Fred Matić, koji je ostvario mirovinu kao potpuno nesposoban za rad. I čija je nesposobnost trajala taman toliko da se domogne mirovine i stana, no misteriozno je iščezla  sa prvom naznakom ministarskog mjesta. A moguće je usporedba sa Hitlerom posve neprimjerena. Jer, ovoga što je netko, tko se predstavlja ministrom branitelja uradio najtežim ratnim stradalnicima, braniteljima koji su djelove svoga tijela dali za slobodnu Hrvatsku, moguće bi se Hitler ipak posramio.   Diana Majhen