Predsjednik Udruge specijalne policije iz DR o Plenkovićevoj izjavi o HOS-u: ‘Dovoljno je pročitati moj govor iz Pakraca…’

Danas se premijer Plenković ponovno osvrnuo na odlazak predsjednika Milanovića s komemoracije poginulima u Bljesku. Plenković je, naime, rekao da je isticanje HOS-ova znakovlja bila “provokacija” te da bi je, da je unaprijed znao za nju, spriječio. Za komentar te izjave javili smo se predsjedniku Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, Zoranu Marasu.

G. Maras nije htio davati komentare, rekavši da će se u ponedjeljak u 11.15 u Udruzi specijalne policije u Zagrebu održati konferencija za medije na tu temu. Umjesto komentara, uputio nas je na svoj govor iz ožujka 2019. kojeg je izrekao u Pakracu povodom obljetnice početka Domovinskog rata.

Taj govor Zorana Marasa u nastavku donosimo u cijelosti.

“Nećemo nikome dozvoliti lažiranje istine o obrambenom Domovinskom ratu!”

“Poštovani članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, poštovana predsjednice, državni dužnosnici, predstavnici županijskih,gradskih i općinskih vlasti, poštovani sudionici akcije u Pakracu, ratni pripadnici Atj Lučko, Sljeme, jedinica za posebne namjene policije Rakitje, Kumrovec, Pionirski grad, PU Bjelovarsko bilogorske-omege, Prvi hrvatski redarstvenici i policajci PP Pakrac, zapovjednici,visoki časnici, dočasnici i vojnici, specijalci, predstavnici braniteljskih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, danas posebno pozdravljam predstavnike Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, hrvatske branitelje srpske nacionalnosti, stranački dužnosnici, građani Pakraca i Lipika, Hrvatice i Hrvati….

Pozdravljam Vas u ime sudionika akcije „Pakrac 01.na 02.03.1991.g.“ i svoje osobno.

Danas 2. ožujka Grad Pakrac slavi, obilježava, a  nadasve se prisjeća na sve poginule, nestale, umrle, ranjene i oboljele hrvatske branitelje sa područja Grada Pakraca, Lipika i Republike Hrvatske. Mnogi ovdje su bili svjedoci mučke velikosrpske agresije na našu Domovinu Hrvatsku, ali danas, dvadeset osam godina poslije, ovdje stojimo s ponosom i zahvalnošću. S ponosom što smo bili sudionici tih povijesnih događaja koji su poput kamena ugrađeni u mozaik stvaranja i rađanja slobode naše drage Hrvatske. Sa zahvalnošću spram svih onih koji su svoje živote, zdravlje, mladost, iskustvo, znanje, spremnost na žrtvu položili na oltar Domovine.

Tko može biti zahvalan i ponosan.

Zahvalan može biti samo slobodan čovjek, kao što se i pravi ponos može roditi samo iz čista srca. Zahvalan može biti samo onaj koji zna da se najvrjednije u životu ne može kupiti, ne može oteti, ne može zaraditi nego prima kao dar, kao što ponosan može biti samo onaj tko znade istovremeno biti ponizan i skroman, odlučan, ali i siguran u svoj neponovljivi poziv Božjeg suradnika u stvaranju bolje i pravednije Republike Hrvatske.

Mi Hrvatski branitelji smo zasigurno zahvalni i ponosni. Zahvalni što smo mogli biti sudionici tog povijesnog vremena ostvarivanja tisućljetnog hrvatskog sna i ponosni što smo u tome sačuvali svoju domovinu Hrvatsku i svoj Hrvatski narod.

Što danas obilježavamo i slavimo.

Slaveći i obilježavajući, mi slavimo upravo sve ove vrijednosti. Mi ne slavimo nasilje, ne slavimo rat, iako nam se pokušavala nametnuti teza da smo svi mi Hrvatski branitelji bili pripadnici zločinačkog pothvata u oslobađanju svoje vlastite domovine. Svi bismo mi željeli, a i tada smo željeli da ne bude rata, da ne bude nasilja, da ne vlada zlo.

Željeli smo jedino slobodnu, neovisnu, demokratsku, pravednu domovinu Hrvatsku, zemlju oslobođenu komunističkog jednoumlja, u kojoj svi ljudi, poštujući zakone i volju hrvatskog naroda za slobodom, imaju prava. Sanjali smo slobodu, demokraciju i osnivanje nam samostalne Republike Hrvatske. Mi zapravo slavimo spremnost hrvatskih sinova da stanu u obranu snova hrvatskih ljudi, da ti snovi postanu stvarnost, da ih nitko ne ugrozi. Mi slavimo njihovu žrtvu, odlučnost, znanje, vještinu. Slavimo i njihovo poštenje i skromnost. Nitko u domovinski rat nije došao s mišlju ili željom za bogatstvom, privilegijom ili nečasnim namjerama. Nitko nije imao ništa drugo na pameti doli jednoga: siguran i miran san vlastite obitelji i vlastitog naroda. Sanjali smo i bili smo spremni na borbu i žrtvu kako bi ti snovi postali stvarnost. Mi zapravo slavimo spremnost Hrvatskih branitelja koji su  podnijeli žrtvu za san slobodne, pravedne i neovisne Hrvatske.

Mi, Hrvatski branitelji, domoljubi i danas sanjamo takvu Hrvatsku.

Nismo prestali sanjati. Naši snovi nisu ništa manji nego su to bili onih dana početkom devedesetprve. Nisu manji premda smo jedan dio snova vidjeli ostvarenim. Nitko ne može zanijekati sve ono dobro što je u našoj Domovini ostvareno čemu smo mi i nakon rata dali i dajemo svoj doprinos. Oni su i veći jer smo kroz dane pravednog i obrambenog rata vidjeli da smo sposobni i spremni za neslućene i nezamislive pothvate. Oni su snažniji i zbog toga jer vidimo da i danas ima mnogih koji nisu sposobni za snove. Ako mislite da ratnici, Hrvatski branitelji, domoljubi ne mogu sanjati, varate se. Sanjati ne mogu samo oni ljudi koji ne vide ništa drugo nego vlastite probitke, vlastitu korist, koji ne vide Hrvatsku koju smo mi sanjali nego Hrvatsku koja je za njih blago koje treba oteti, rasprodati, uništiti, pogaziti, zanijekati, prestrašiti, oni koji Hrvatsku doživljavaju kao posjed, a ne kao zemlju koju treba ljubiti. Ratnici sanjaju i danas. I neće dopustiti da im taj san bude ukraden premda je oko nas sve puno kradljivaca snova.

Šta nam danas treba da nam ne kradu snove.

Treba nam zahvalna i ponosna Hrvatska. Zahvalna onima koji su je stvarali, ne zbog stvaranja neke povlaštene grupe, nego zbog toga što društvo koje ne zna biti zahvalno nema budućnost. A Hrvatska ima kome i ima razloga biti zahvalna. Ponosna upravo u ovim danima i trenutcima u kojima prolazimo kroz tešku ne samo ekonomsku i demografsku krizu nego prije svega moralnu, etičku, društvenu krizu. Zahvalnost i ponos moraju roditi spremnošću na žrtvu, na odgovornost, na zalaganje, moraju uroditi težnjom za znanjem i stvaranjem pravednijeg demokratskog društva.

Da, trebaju nam zahvalnost i ponos premda nam se čini da nemamo zbog čega biti ponosni jer se osjećamo izdanima, prevarenima, opljačkanima, jer osjećamo da su nam ukradeni snovi.

Tko nam krade snove?

Svi oni koji su se smijali i smiju našim snovima proglašavajući nas naivnima, neukima, nesposobnima, svi oni koji tvrde da mi ne razumijemo svjetske trendove i potrebe političkog i ekonomskog trenutka, svi oni koji su se od služitelja naroda pretvorili u bezobzirne vladare i pljačkaše, svi oni koji su pod parolom lažnog shvaćanja međunarodne pravde, oprosta i pomirenja od nas ponovno učinili zatočenike naših tlačitelja i agresora, svi oni koji nas pozivaju da se odreknemo korijena, tradicije jer ćemo samo tako moći ići naprijed. Svi oni koji takvu perverziju opravdavaju paragrafima kojima nas varaju i stavljaju u tamnice. Svi oni koji svojim činjenjem i nečinjenjem prisiljavaju Hrvatske branitelje i civile koji su prošli pakao srpskih logora da sami podnose tužbe kao da su bili u nekom svom osobnom privatnom ratu, svi oni koji u političke svrhe spominju ratnu odštetu, a svojim nečinjenjem nisu ni počeli pisati tužbu. Sve političke oligarhije koje sve čine da ostanu na vlasti ili dođu na vlast kako bi sačuvali privilegije, a ne kako bi služili zajedničkom dobru. Nesposobni zaštiti dostojanstvo ne samo hrvatskog branitelja, nego i svakog hrvatskog čovjeka.

U zadnje vrijeme sve je prisutnija želja nekih da nam ukradu snove ali i ono još opasnije istinu o obrambenom osloboditeljskom Domovinskom ratu. Suvremena, samostalna RH nastala je na žrtvama iz Domovinskog rata kao i jedinstvu Hrvatskog naroda strateškom odrednicom politike prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Već duže vrijeme svjedoci smo podmetanja ustašizacije Domovinskog rata, izjednačavanju krivnje za izazivanje rata, te pokušaja da nam se u celofanu upakira teza o “Građanskom ratu” svim zagovornicima ovih laži moram poručiti da im to neće uspjeti.

Oni koji žele iskriviti istinu o obrambenom osloboditeljskom Domovinskom ratu, moraju biti svjesni da takovim postupkom na sebe preuzimaju odgovornost da s objedama, lažima i klevetama mogu u dogledno vrijeme izazvati još krvavije sukobe.

Normalno, nismo mi nikakvi ekstremni nacionalisti kako nas se sve češće etiketira i koji ne žele nikakvu pomirbu i normalizaciju odnosno sa onima koji su na današnji dan započeli agresiju na RH, dapače baš mi koji smo prošli pakao u Domovinskom ratu želimo to više od ikoga, ali zna se na kakav način. Jedan jedini – iskrena isprika od strane agresora riječju i djelom ili njemačko-francuskim modelom pomirbe kako to mnogi vole u zadnje vrijeme citirati.

Neka vas i vaše obitelji i našu jedinu domovinu Hrvatsku, čuva  dragi Bog.”