Prestani biti šutljiva većina! Pridruži se GI „Istina o Istanbulskoj“…

Oni kojima je u interesu da razaranjem obitelji ljudima oduzmu životni oslonac kako bi mogli njima manipulirati u svrhu globalnih strateških ciljeva...

Knjiga „Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode“ (Zagreb, Naklada Benedikta, 2013.), njemačke sociologinje Gabriele Kuby, pruža mogućnost savršenog razumijevanja šireg konteksta u kojem se mora iščitavati Istanbulska konvencija i pojmovi rod, rodni identitet, seksualna orijentacijate traženje posebne zaštite od diskriminacije po tim kriterijima u dokumentu koji navodno štiti žene od nasilja i obiteljskog nasilja. U tom se svjetlu može vidjeti kako je njezino ratificiranje razdjelnica svjetova,  prekretnica čija će postupna primjena promijeniti svijest ljudi i njihov život dovesti do neprepoznatljivosti, te zašto je ona opasna za pojedince,  narode i budućnost čovječanstva. U toj knjiziGabriele Kuby opisuje svjetsku seksualnu revoluciju „čiji su nositelji nakanili uništiti tradicionalne vrijednosne sustave svih kultura i religija; o revolucionarima, tj. začetnicima te revolucije, sve od Francuske revolucije do postmoderne rodne ideologije jedne Judith Butler“ (str. 19). Opisuje „ način na koji oni promiču taj revolucionarni projekt uz pomoć političkih elita mnogih zemalja, njihove totalitarističke projekte, što je vidljivo iz programskog dokumenta zvanog `Načela iz Jogiakarte`, konkretne uspjehe rodne ideologije u društvu sve do politički motivirane promjene jezika, pošasti pornografije, od koje se više ne može zaštititi djecu i mladež, i pokret homoseksualaca kao pokretački motor revolucije.“ (str. 19) Upozorava na novi totalitarizam, čije se konture ocrtavaju u tom dokumentu iz Jogiakarte, koji je produkt „stručnjaka za ljudska prava“ bez ikakvih ovlasti i legitimiteta, a koji lažima, obmanama, prikrivanjem istine, prisvajanjem lažnog legitimiteta,uključivanjem programa LGBTIu sustav odgoja i obrazovanja, potkopavanjem državnog suvereniteta pomoću tijela za nadzor i nevladinih organizacija, preko vođenja parnica u ime ljudskih prava, kontrole pravosuđa, policije,  socijalnih službi,  društvenim i pravnim sankcioniranjem i kriminalizacijom otpora, ograničavanjem slobode mišljenja i govora, manipulacijama, u ime slobode razaraju slobode.Središnji pojmovi toga dokumenta su spolna orijentacija i rodni identitet. Zašto su opasni ovi revolucionari u pravnom ruhu i njihova ideologija? „Od svih država na ovom planetu zahtijevaju da totalitarističkim mjerama promijene ustav, zakone, društvene institucije, obrazovni sustav i temeljna stajališta ljudi kako bi prodrli i zakonski iznudili prihvaćanje  i privilegiranje homoseksualnosti te drugih ne-heteroseksualnih identiteta i načina ponašanja. Ispod svakog naslova od tih 29 `načela` stoji: `DRŽAVE MORAJU (u izvorniku velikim slovima) poduzeti sve tražene mjere u donošenju zakona, administrativne i druge mjere kako bi…`“(str. 114-115). Primjerice: „kako bi samoodređeni rodni identitet svake osobe bio poštovan i pravno priznat u punom opsegu“ (Načelo 3bC). „kako bi u osobnim dokumentima, primjerice, u rodnom listu , putovnici, na popisu birača itd., bio naznačen samoodređeni rodni identitet dotične osobe“ (Načelo 3-C). „ne smije biti navedeno nikakvo pravno stanje, primjerice, brak ili roditeljstvo, kao razlog na temelju kojega bi se spriječilo pravno priznanje čovjekova rodnog identiteta“(Načelo 3).  (str. 119) Vezano za brak i obitelj, djecu i njihovo dobro, značajna su sljedeća „načela“: „Postoje različite vrste obitelji. Nijedna obitelj ne smije biti diskriminirana  na temelju spolne orijentacije ni rodnog identiteta  jednog od njezinih članova.“ (Načelo 20).  (str. 120) „države [moraju] brinuti za to da…sva prava, povlastice, dužnosti i prednosti…vrijede i za partnere, odnosno partnerice istoga spola“ (Načelo 24-F). „Države moraju poduzeti sve zakonodavne…mjere, kako bi…dobrobit djeteta bila na prvom mjestu i kako spolna orijentacija i rodni identitet djeteta ili nekog drugog člana obitelji ili neke druge osobe ne bi bili nespojivi s dobrobiti djeteta“ (Načelo 24-C) (str. 121). Radi li se uistinu o zaštiti djece? Ne. Budući da bi do sada podrazumijevajuće i zajamčeno pravo roditelja na odgoj djece moglo biti zapreka promicanju LGBTI programa, zahtijeva se da „djeca mogu oblikovati svoje osobno mišljenje…i  to mišljenje odgovarajuće dobi i zrelosti djeteta bit će uzeto u obzir“ (Načelo 24-D) (str. 121). Jasno je da ova načela  uključuju mogućnost  posvajanje djece te mogućnost umjetne oplodnje za istospolne zajednice, manipulaciju djecom, mogućnost da seu budućnosti i pedofilija progura u ime dječjih prava, a jasno je i zašto je HRAST tražio da se u zakon unese ova odredba o pravu roditelja na odgoj djeteta u vjeri i zašto to smeta HNS-u, koji je najistaknutiji zagovornik LGBTI programa. A jasno je i da se ta Načela iz Jogiakarte nastoje ugraditi u društvo na svim razinama, da ih provode utjecajne osobe, od onih koje su ih formulirale do onih iz nevladinih organizacija, vlada, uz pomoć institucija UN-a i EU-a te uz financijsku podršku i financijske i druge nagrade, što sve potkrepljuje sociologinja Kuby u svojoj knjizi. Gabriele Kuby navodi razloge seksualizacije djece i njihovog „odgajanja u duhu raznolikosti“, što je već zahvatilo Zapad, a stiže i u naše škole –  pedofilija i seksualizacija preko zdravstvenog odgoja i  lektire u novom kurikulu, gay slikovnice u knjižnicama. Ona prokazuje one kojima je takav „odgoj“ sredstvo za vlastite sebične ciljeve: „1. Oni kojima je u interesu da razaranjem obitelji ljudima oduzmu životni oslonac kako bi mogli njima manipulirati u svrhu globalnih strateških ciljeva.

1. Oni kojima je u interesu smanjiti broj stanovnika na svijetu kako ne bi morali mijenjati raspodjelu svjetskog bogatstva.
2. Oni kojima je u interesu da Europa zapadne u `demografsku zimu`.
3. Oni kojima je interes uništiti vjeru, osobito kršćanstvo.
4. Oni koji pate zbog `normativa heteroseksualnosti` pa ukidanjem toga normativa žele sebi priskrbiti društveno priznanje“ (str. 385-386).

Gabriele Kuby pokazuje u svojoj knjizi dosege ovih promjena u zemljama Zapada, posebice na području odgoja i obrazovanja te zaključuje da se tako nešto moglo dogoditi zbog šutnje kojom je ova problematika bila obavijena. „Kao da se u dječjoj sobi ugnijezdio krokodil, a svi se prave kao da ga nema, tj. ne žele ga vidjeti. Najlakše je okrenuti glavu. No, kada socijalna država  više ne bude kadra biti tampn-zona za posljedice  koje nisu ni najmanje  ugodne, tada neće više nitko moći okretati glavu od muke razorenih obitelji. Stoga, evo nekoliko neugodnih pitanja za sve roditelje i za one koji to žele postati:

1. Želite li da vašu djecu u vrtiću potiču na masturbaciju i seksualne igre?
2. Želite li da vašu djecu već u osnovnoj školi , u svim razredima i sveobuhvatno , upoznaju s metodama kontracepcije i svim vrstama seksualnih radnji te da slome njihov osjećaj za stid?
3. Želite li da vaša djeca misle kako je svaka `spolna orijentacija` ravnopravna?
4. Želite li da vašega sina ili vašu kćer u školi potiču na homoseksualnost i da im prešućuju opasnosti od homoseksualnosti?
5. Želite li da vaša djeca imaju `prava` koja će vas kao roditelja lišiti vašega roditeljskog autoriteta?
6. Želite li da vaša djeca odrastaju bez etičkih kriterija i bez vjere u Boga? „ (str. 386)

Ako ne želite, poduzmite nešto! Prestanite biti dio šutljive većine! Progovorite! Riječju i djelom! Pridruži se Građanskoj inicijativi „Istina o Istanbulskoj“ ,  koja će od nedjelje, 13.svibnja do nedjelje, 27. svibnja prikupljati potpise za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. (www.istinaoistanbulskoj.info)

Matija Grgat