Prije 1138 godina prvi je put priznata Hrvatska, bila je moćna i velika

Papa Ivan VIII. uputio je hrvatskom knezu Branimiru pismo kojim blagoslivlja njega i cijeli hrvatski narod, priznajući mu zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom. Bio je to prvi pisani dokument kojim je Hrvatska međunarodno priznata od vrhovnog autoriteta toga doba. Time je počela državotvorna povijest Hrvatske koja se snažno odražava kroz skoro 12 stoljeća. Papa Ivan VIII.: Blagoslovismo tebe, cijeli narod tvoj i cijelu zemlju tvoju Datumom 7. lipnja 879. godine datirano je papino pismo koje je poslano knezu Branimiru. "Dragom sinu Branimiru. Čitajući pismo tvojega gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gojiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Kad smo, naime, na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cijeli narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom te sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš", napisao je papa Ivan VIII. Ovakav sadržaj pisma zapravo otkriva da je priznanje Hrvatske službeno stupilo na snagu 21. svibnja jer je 879. godine Blagdan Uzašaća pao na 21. svibnja. Branimirov obračun s dalmatinskim klerom Povjesničari također navode da je Branimir to učinio kako bi došao pod zaštitu Zapadne Crkve te se udaljio od Bizanta i njihove crkve te onemogućio one koji su težili probizantskoj orijentaciji. Tu je knez Branimir napravio i jedan manever, a zbog unutarnjih crkvenih i društvenih problema. Bio je ti pritisak na servilni dalmatinski kler. Kako splitski biskup nije priznavao Rim već se oslanjao na autoritet Bizanta, Branimir je od Pape zatražio da ninski biskup bude biskup hrvatski, a potom je postavio Teodozija kao splitskoga nadbiskupa. Nema sumnje da je tadašnja Hrvatska, kao važan politički čimbenik, u to vrijeme imala veliki ugled i položaj te je svakako bila zanimljiva i samom papi Ivanu VIII. Stoga je on objeručke prihvatio Branimirov prijedlog. Godina kada su se odigrali ovi turbulentni politički događaji, dakle 879., naziva se još i 'Branimirova godina'. Knez Branimir - prvi nezavisni hrvatski vladar o kome se malo zna Na vlast je došao pošto je svrgnuo probizantskog kneza Zdeslava u svibnju 879. Prema dostupnim malobrojnim podacima, vladao je najvjerojatnije do 892. godine, a kroz povijest iskopano je tek nekoliko spomenika s njegovim uklesanim imenom. Nije točno poznato Branimirovo podrijetlo, no po natpisima, kao i po obliku imena, zaključuje se da je bio iz Ravnih kotara ili iz unutrašnjosti, dakle iz banske Hrvatske. Postoje mišljenja da je Branimir mogao biti jedan od Domagojevih sinova, no to nije ničim dokazano. Imao je ženu Marušu. Branimir je bio prvi nezavisni hrvatski vladar. Njegova vladavina ujedno predstavlja i najveći stupanj neovisnosti od franačke i bizantske prevlasti, ali i težnju za cjelovitošću hrvatskog područja pridruženjem primorskih gradova. Obračun s Mlečanima Kratko vrijeme nakon dolaska kneza Branimira na vlast, s druge strane Jadrana, sklopljen je takozvani 'Savez protiv Hrvata', a zbog ugrožavanja mletačke plovidbe. No, kako su u sukobima s Neretljanima doživjeli poraze, mletačka vlast bila je na kraju prisiljena plaćati danak knezu Branimiru za slobodnu plovidbu. Knez Branimir potom je zavladao Primorskom Hrvatskom. Vrijeme njegove vladavine obilježeno je i velikom crkvenom graditeljskom aktivnošću, o čemu svjedoče sačuvani epigrafski natpisi. Tuđmanu predlagali 7. lipnja kao Dan državnosti Prema dostupnim podacima postojala je ideja da Dan državnosti zapravo bude upravo 7. lipnja te da se sjednica Sabora umjesto 30. svibnja 1990. održi 7. lipnja na 1111. godišnjicu priznanja od strane Pape Ivana VIII. To su predlagali i tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu, no ipak, političke prilike su nalagale da se ona održi osam dana ranije.