PRIMITIVNI KURSPAHIĆ NAJBRUTALNIJI IKADA: Mrzitelj branitelja izvrijeđao Norca, Glavaša, Kordića i cijelo hrvatsko društvoMiran Kurspahić slika je hrvatske kulture.
Hrvatska kultura, kako samo bajkovito zvuče ove riječi dok se ne zagrebe ispod površine koja krije čudne ljude, čudnih biografija obogaćenih aferama. Sav sjaj kulture u Hrvata nedavno je zorno prezentiran kroz aferu bivše ministrice Andree Zlatar Violić, u čiju je fotelju ustoličen ništa manje aferičan, ali bivšem predsjedniku Josipoviću odan ministar Borislav Šipuš. Likovi su to koji hrvatski proračun promatraju kao privatnu kasu koju odriješe za potrebe njima sklonih likova, koji s vremena na vrijeme zablistaju na sceni, a onda nestanu u zakulisni svijet. Potonu brže nego prosječna sapunica prikazana na javnoj televiziji, pod redateljskom palicom jedno te istih pojava koje su u konačnici kulturu stvorili ovakvom kakva ona danas i jest.
Pišu nam te društvene pojave toleranciju i različitost, u jednom smisli i mahom uz potpis istog autora. Mi obični smrtnici, bez obzira na znanja i spoznaje teško da se možemo dopasti tom urbanom puku, koji pod svoj tolerantni krov prima tek jednako ubrane mrzitelje onoga što je ostatku naroda sveto. Primitivci u rječnicima tih i takvih ne znaju što je kultura. A po svemu sudeći kultura može biti sve. S tim da je preduvjet potpis tolerantnog autora, i podjednako tolerantnih glumaca.
I dok nešto stariji pamte predstave i filmove, koji i danas imaju težinu, a koji su proizašli iz hrvatske tvornice kulture, oni nešto mlađi u sjećanje mogu ponijeti lavinu tolerancije praćenu guzi*ama i sis*ma. Jer eto to se igrom slučaja prodaje, baš kao što je svojevremeno Mani Gotovac prodala Severinu na daskama riječkoga HNK-a.
Buna se digla, i stišala, a toleracija po običaju pisana opet nekim kulturnim rječnikom, nama neshvatljivim pobijedila. Jer jasno je od početka ove priče da toleranciju ne shvaća narod već šačica onih koji se obasipaju parama tog istog primitivnog pučanstva. Sav taj cirkus obično se pakira pod razne projekte, koncept ili pak umjetničku palicu štićenu od Ministarstva kulture.
Pod paskom dijela medija taj se igrokaz gura u javnost. Za sve umjetničke oblike postoji naziv u hrvatskoj jeziku. A navedeni urbani nazivi izmišljeni su upravo zato da budu nejasnu dijelu naroda kojega oni smatraju primitivnim. Djelu naroda kojega šišaju poput ovaca. Na taj se način krije netalentiranost autora, koji sebe naziva tolerantnim umjetnikom. Kada im pak ta umjetnost ne pođe za rukom, tada se hrvatski kulturnjaci upuste u komentiranje dnevno političkih aktivnosti tražeći u tome komadić slave koja ih je zaobišla.
Za bilo kakvu značajnu filmsku ili kazališnu rolu glumca Mirana Kurspahića malo tko u hrvatskoj javnosti teško da je čuo. Štoviše, on je jedan od onih pored kojih se prolazi bez da ga se zapazi. Daleko je on od velikih imena hrvatskog glumišta koja su nekoć žarila i palila svojim velikim dijelima, a ne malim, mizernim pa čak i vulgarnim istupima u kojima javnosti serviraju prljavo rublje iz privatnog života. Servirao je Miran javnosti štošta iz svojeg privatnog života. To dakako uključuje i stavove.
Pa je tako u razgovoru za Nacional u kojem ga se predstavlja kao kritičara društvene situacije u Hrvatskoj, koji se svojim stavovima mnogima zamjerio konstatirao: ‘Ratni zločinci Glavaš, Kordić i Norac postali su uzori. To je veliki problem i pogubno je za hrvatsko društvo’.
S druge strane, ovakav stav od tipa koji prijateljuje s Frljićem ne treba čuditi. Ne treba čuditi niti njegov primitivizam kojega je nedavno tako tolerantno prezentirao javnosti slušeći se vulgarnim i prljavim rječnikom. Rječnikom koji prezentira stanje hrvatske kulture, ali i pogubno stanje hrvatskoga društva u kojem se prostor daje ovakvim likovima, koji bi trebali biti uzor nekim novim, mladim ljudima koji tek stupaju na scenu. Naime, bizarno i nadasve vulgarno progovorio je o prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović gostujući baš na Radmanovoj televiziji. Retorika kojom se Miran tada poslužio sve je samo ne kulturna.
Jedan muškarac s damom i o dami tako ne bi trebao progovarati, bez obzira na to tko je osoba o kojoj priča. No, neka mu bude jer nakon Piramide ponadao se mali glumčić, svi će znati za njega. Uvrede su put do slave. Osvrnuo se mladić na Šešeljeve poruke upućene predsjednici te ustvrdio:
“Šešelj se napalio na Kolindu i rado bi je kresnuo. Zamišljam situaciju gdje bi bilo ugroženo ovo naše, kako si volimo tepati, predziđe kršćanstva, i gdje bi naša vrhovna zapovjednica stala na branik domovine, nekakve bivše krajine, pred nasrtajima s Bizanta ili Turaka ili kakva već opasnost prijeti. Onako raspusti kosu, s jedne strane general Rojs sa bagerom stane, Glavaš razvuče selotejp duž granica i kao vrhunac dolazi Thompson zabija mač”, rekao je među ostalim degutantni Miran te nastavio nizati sulude uvrede na koje kakve li ironije voditeljica Željka Ogresta nije imala potrebe reagirati. Premda je i sama žena.
“Ne sumnjam u ratne vještine naše vrle predsjednice, ali sam htio dovršiti da bi Thompson uz pomoć čarobnog mača u obliku križa sazvao sigurno nekolicinu mrtvih generala i tako zasigurno obranio ovo predziđe kršćanstva. Da dalje ne trivijaliziram ovu temu, mislim da je vojni rok od tri mjeseca u ovakvim okolnostima potpuno besmislen. Gospodin Vojković je kao i ja proglašen nesposobnim za vojni rok. Pokušavam zamisliti situaciju u kojoj bi sigurnost država ovisila o ljudima poput nas koji bi sa tri mjeseca školovanja znali nešto. Vjerujte mi, to bi izazvalo salve smijeha kod bilo kakvog potencijalnog napadača. Ja sam za profesionalnu vojsku u broju koji odgovara veličini države, koji će adekvatno obavljati svoju funkciju”, dodao je Kurspahić.
Jasno, nije mu bilo dovoljno izvrijeđati samo predsjednicu pa se kao svaki drugi urbani tolerantni lik dotakao i hrvatskih branitelja tvrdeći da zna kako većina njih jedva čeka da se negdje zarati kako bi stali na branik domovine. Ovakvo što doista izgovoriti može tek primitivac koji vjeruje kako je braniteljima stalo isključivo do rata. Riječ je inače, da spomenemo tek u duhu tolerancije za one kojima je manje poznato, o ljudima koji su ostali bez dijelova tijela, bez svojih života, obitelji, sinova i kćeri.
Veliki dio njih s ratnim problemima i danas se bori dok Miran odašilje poruke pune mržnje. Izvrijeđao je jasno u emisiji i Thompsona, što dakako nimalo ne čudi jer isti ti tolerantni tipovi najradije bi u tom duhu glazbeniku zabranili nastupe. Pripisati ove istupe valja hrvatskoj nekulturi, stanje u društvu te naravno onome što imaš, ili nemaš a riječ je o odgoju. Tko će ga znati u kako urbanom društvu daleko od ”ratnih zločinaca” odrasta naš urbani Miran kada ovako produhovljeno, inteligentno i duboko progovara o hrvatskom društvu, govoreći pri tome više o sebi nego li o ljudima koji ga okružuju. Jer društvo, to smo svi mi pa i ti Mirane koji svojom pojavom oblikuješ dio javnog mijenja.
