Vijesti Top vijest
PRLJAVA PLJAČKA PREKO LEŠEVA HRVATSKIH HEROJA
PRLJAVA PLJAČKA PREKO LEŠEVA HRVATSKIH HEROJA: Ovo su ljudi koji su izvlačili milijarde pod krinkom humanitarnog razminiravanja Hrvatske
"Prijavio sam 2003. manju terorističku skupinu koja je krala mine s projekta razminiravanja. Dijelom tako ukradenih mina stvarana su nova minska polja, a drugi dio plasiran je na crna tržišta", ističe pukovnik HV-a Branko Kakarić. Dodaje kako su na taj način "oprani" milijuni kuna, a sve to je jedan oblik terorizma!
Branko Kakarić pukovnik je Hrvatske vojske, a na njegovu ulogu u ratu podsjeća ga invaliditet, ali i duboki problemi s kojima se bori godinama nakon rata. Sa suzama u očima, ali hrabrim glasom odlučio je za naš list progovoriti o borbi protiv sustava koju, prepušten sam sebi, vodi već godinama, riskirajući pritom vlastiti, ali i život svoje djece. Naš sugovornik jedan je od osnivača "Mungosa", te jedan od onih koji su nakon rata bili zaduženi za razminiravanje Hrvatske. Sudionik je međunarodnih projekata, a posebno ponosno progovara o projektu za zaštitu djece od mina. Za svoje radove Kakarić je i nagrađivan.
Ali njegovi problemi nastupaju u trenutku kada je odlučio i smogao snage upozoriti mjerodavne ustanove na kriminal koji se događa pod krinkom humanitarnog razminiravanja Hrvatske. Sa slučajem ovog hrabrog pukovnika upoznati su mnogi - od ministra pravosuđa, bivših i sadašnjih premijera, pa sve do predsjednika Ive Josipovića - ali iz nekog razloga, kako sam kaže, nitko na to ne reagira.
Mladen Bajić i Dijana Pleština zagorčavaju mu život!
"Mine su se krale i s jednog terena premještale na drugi. Nisam se mogao pomiriti s time. Nisam mogao prihvatiti prljavu zaradu na Domovinskom ratu, i kada sam spoznao što se čini odlazim u DORH. Prijavio sam 2003. godine manju terorističku skupinu koja je krala mine s projekta razminiravanja. Dijelom tako ukradenih mina stvarana su nova minska polja, a drugi dio plasiran je na crna tržišta", prepričava Kakarić te dodaje da su na taj načun "oprani" i izvučeni milijuni. Opasna je to "igra", jer mine nisu šećer, pa se sve to može promatrati kao jedan oblik terorizma. Na taj oblik terorizma upozorio je i Mladena Bajića, koji je tada rukovodio Državnim odvjetništvom. I nakon što je upozorio na nezakonite radnje, kako sam kaže, intervencijom supruge pokojnog premijera Ivice Račana, Dijane Pleštine, život mu se pretvara u pakao. Pokušali su ga nagovoriti da odustane od prijave i odustane od svoje priče, a kako na to nije želio pristati nastupaju problemi koji ga prate i danas.
"Po političkom nalogu Bajić spašava terorističku skupinu, a 2002. godine mine se iz Slavonije premještaju na zemljište moje majke u Križu. Minama su zauzeli dio moje imovine, a majka je to teško prihvaćala. Znate i sami kakve su starije osobe. To je bila naša zemlja, mi smo to obrađivali. Tamo se nalazi vinograd", objašnjava naš sugovornik. Dok se on borio sa sustavom i minama koje su mimo zakona postavljene na njegovu zemlju, za bitku hrabrog pojedinca nitko nije imao sluha. Dapače, njegova obitelj u to doba trpi teror, a prijeti im se čak i likvidacijom.
Uhićenje, maltretiranje i progon iz Hrvatske!
"Nezakonito sam uhićen. Bio sam i prognan iz domovine. Policijski službenici bez sudskog ili bilo kakvog drugog naloga me uhićuju. Maltretirali su me. Iživljavali se nada mnom. Ulaze u moj dom bez naloga, a prilikom jedne seanse u službenim prostorijama MUP-a, kada sam se pozvao na to da sam invalid te da sam kao takav pod zaštitom konvencije UN-a, doslovce su pljuvali po meni. Pljuvali su po invalidu u službenim prostorijama MUP-a krijući se iza odore", kroz suze priča Kakarić.
Sve to manje ga je boljelo od prijetnji koje su upućivane njegovoj djeci. A kazivali su da će ubiti i njega i njih. Uzrok za to vidi u kaznenoj prijavi koju je 2003. podnio protiv tadašnjeg ministra policije Šime Lučina. "Gospoda u DORH-u Mladen Bajić i Milorad Cuculić 2003. godine po nalogu vrha SDP-a, točnije po nalogu gospođe Dijane Pleštine, moju kaznenu prijavu sklanjaju u svoju privatnu arhivu i ne dopuštaju bilo kakvo postupanje po njoj. Nema odgovora kako to propisuje Ustav i zakon RH. Te 2003. u DORH me pozivao gospodin Milorad Cuculić te mi održao predavanje o tome 'kako je u Hrvatskoj opšta pošast, svi žele tužiti ministre a oni jadni ni krivi ni dužni'. O elementima kaznene prijave nije htio ni razgovarati. Prošle godine iz DORH-a sam dobio dokument iz kojeg je vidljivo da moja kaznena prijava nikada nije dobila urudžbeni broj. Moj primjerak prijave ima uredan žig DORH-a i datum kada je DORH tu prijavu zaprimio. Pa otkada DORH ima te specijalne službe za koje građani ove države ne znaju? Službe koje se brinu o tome da politički nepodobne kaznene prijave nikada i ne uđu u urudžbeni protokol te institucije, a time i ne stvore obvezu DORH-a?! Takovim postupkom na perfidan način kriminalcima osiguraju da njihova kaznena djela uđu u zastaru", uvjeren je Kakarić.
"Savjeti" Milana Kiša, djelatnika DORH-a!
Kada se bilo kojem građaninu Hrvatske na takav koruptivno-kriminalan način ospori ustavno i zakonsko pravo tada bi pravne posljedice trebale biti nesagledive, drži naš sugovornik. Kako nitko ranije nije reagirao na njegov slučaj, tako nitko nije reagirao niti na ove nelogičnosti. A jednako tako mnogi su prešutjeli neugodno iskustvo koje je imao s Milanom Kišom, djelatnikom Općinskog državnog odvjetništva Ivanić Grad. Prema Kakarićevim riječima, ovaj ga je službenik nagovarao da svoj slučaj riješi kao "pravi vojnik i pukovnik HV-a". Kada je čovjek zaposlenik DORH-a, a k tome po struci i pravnik te građanina upućuje da slučaj riješi oružjem, je li to u skladu s Ustavom i zakonom, pita se naš sugovornik. Svoje pitanje uputio je i nadležnim institucijama, ali odgovor nikada nije dobio. "Pet godina živio sam van domovine, protjerali su me. Otišao sam kako me krvnici ne bi ubili ili mi namjestili kriminalni dosje s kojim su mi prijetili. Podzemlju nikada nisam pripadao, niti ću ikada pripadati. Nikada nisam imao problema sa zakonom, sve dok nisam prijavio kriminal u oblasti humanitarnog razminiravanja. Sve dok se nisam usprotivio teroristima koji su krali mine s projekta razminiravanja i dijelom tih mina minirali nova područja RH, a dio stavljali na crno tržište. Ne bojim se ja smrti", hrabro poručuje Kakarić te nastavlja prepričavati još jednu agoniju koja ga je snašla. Ista policijska ekipa koja mu je organizirala veći dio prijetnji, od 2002. do danas nezakonito rabi njegove pokretnine velike vrijednosti, o čemu posjeduje i dokumentaciju.
"Mojim vozilom danas ostvaruju visoke nezakonite profite, na štetu mene i moje obitelji. Iako je sve prijavljeno, protiv njih se ništa ne poduzima, kao što su i sami tvrdili kada su mi prijetili, 'mi nikada nećemo odgovarati jer imamo moćne političke zaštitnike, a tebe i tvoju obitelj i tvoju kompaniju ćemo uništiti'. To me ponižava i vrijeđa", kaže Kakarić.
Prepričao nam je i još jedno poniženje koje je prošle godine proživio u Ministarstvu pravosuđa. Naime, u njemu je trebao podići dokument koji se ticao njegovih imovinsko-pravnih pitanja. Dok je mirno čekao u holu, do njega dolazi portir i kaže mu da je ministar Orsat Miljenić pozvao policiju koja ga treba izbaciti iz zgrade. Ubrzo su došla dva službenika te mu naredili da napusti zgradu, mada ni oni sami nisu znali radi čega. Proveli su tek ministrovu naredbu. "Kao zadnje g.... šutne me na ulicu. Iz institucije koju smo mu mi svojom krvlju osigurali i koja bi trebala biti dostupna svim građanima RH, a ne samo njegova privatna prćija", ogorčeno kazuje Kakarić. Kako kaže, može prihvatiti da se teror vrši nad njim, ali ne i nad njegovom starom i bolesnom majkom miniranjem područja koje tijekom rata nije bilo u zoni ratnih djelovanja.
"Policija do danas nije ispitala terorista i od njega saznala koliko je mina postavio na zemljište moje majke. To govori samo za sebe. Ta ista teroristička skupina 2002. minira i područje iza novog mosta u Belišću. Policija do danas nije ni pokrenula istragu, a kamoli privela člana terorističke skupine te ga odvela u Belišće da pokaže gdje je postavio mine, a kako bi se to područje označilo. Otkud vam, ili bilo komu drugom, pravo riskirati živote građana Belišća samo kako bi od kaznene odgovornost spasili svog partijskog druga Šimu Lučina i manju terorističku skupinu? Gospodin Mladen Bajić, ali i ostatak predstavnika institucija, minama koje su postavljene na zemlju moje majke državu su oštetili za 500 tisuća kuna. Možete zamisliti što se onda činilo na većim teritorijima i koliki je novac tu u pitanju", pita se ovaj pukovnik. Njegovom prijavom 2002. godine prijavljena su kaznena djela koja su DORH, ali i MUP dužni goniti po službenoj dužnosti bez izuzetka, jer kada je riječ o terorizmu zastara ne postoji.
"Usto su DORH i MUP imali izvješće tadašnje POA-e koje govori o tome da su svi moji navodi iz prijave koju sam MUP-u i DORH-u podnio bili apsolutno točni. POA je otkrila svojom istragom znatno više, da se ta skupina našla i međusobno razdijelila veću količinu kratkog i dugog pješačkog naoružanja. Policija do danas nije ni po tom pitanju provela istragu te od njih izuzela ilegalno oružje. Već godinama upozoravam na korupciju u DORH-u. Mladen Bajić i njegova elita isključivi su krivci za ovaj kaos i pljačku u našoj domovini. Po Ustavu i zakonu RH njihova osnovna zadaća je čuvanje državne imovine, a ne lov na ukradenu imovinu. Od državne imovine jedino do sada nisu ukradene fotelje i stolice djelatnika DORH-a. Sve drugo je opljačkano", zaključuje na koncu razočarani Branko Kakarić.
- Autor: 7Dnevno/I. Delić/28. studenog, 2014.
- Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
