PRONAĐENA NOVA MASOVNA GROBNICA U KRAKOVSKOJ ŠUMI: U SAMO DVIJE NOĆI PARTIZANI POBILI ČAK 6.000 HRVATA!

“Na površini od 2 četvorna kilometra, nalazi se ukupno 20 masovnih grobnica. Među ubijenim Hrvatima u Krakovskoj šumi najviše je bilo civila – žena, djece i staraca! Još uvijek postoje živi svjedoci tih događaja, koji su u to vrijeme bili djeca.

U blizini hrvatsko-slovenske granice kod Krškog, nalazi se Krakovska šuma, mjesto strašnog zločina: Titovi partizani tu su, prema tvrdnjama, u samo dvije noći pobili čak 6.000 Hrvata! Leševi ubijenih bacani su na hrpe i zalijevani vapnom, a lokalne seljake i mještane partizani su tjerali da ih dodatno zatrpavaju zemljom. Ubojstva su se događala u noći s 10. na 11. i sa 11. na 12. svibnja 1945. godine. Masovnu grobnicu u Krakovskoj šumi otkrio je Roman Leljak, vodeći slovenski istraživač zločina komunizma, uz pomoć lokalnih mještana. “Na površini od 2 četvorna kilometra, nalazi se ukupno 20 masovnih grobnica. Među ubijenim Hrvatima u Krakovskoj šumi najviše je bilo civila – žena, djece i staraca! Još uvijek postoje živi svjedoci tih događaja, koji su u to vrijeme bili djeca. Hrvati su u smrt tjerani postrojeni u četveroredu. Tjerala ih je šesta dalmatinska brigada i predala slovenskom KNOJ-u. Likvidirala ih je 4. brigada slovenskog KNOJ-a, na čelu s Markom Bulcom koji je još uvijek živ. Njegova snaha Violeta Bulc danas je povjerenica za promet u Europskoj komisiji!”, rekao je Leljak. O strašnom zločinu svjedočio je i lokalni mještanin Cirilj Škedelj, iz Kostanjevca ob Krki: “To su bili samo civili. Tu nije bilo ni jednog vojnika! Tjerali su ih od Samobora i tada je među njima bilo nešto vojnika, ali ovdje su na kolima došli samo starci, žene i djeca! Sve su ih tu skupili i odveli u šumu… Sjećam se jednog dječaka koji je po noći zalutao i došao kod nas u selo. Nitko ga se nije usudio sakriti, govorili su mu; ‘Idi naprijed, idi naprijed…’ Ujutro su ga našli mrtvog. To je bilo grozno!”, rekao je mještanin. U društvu Leljaka Krakovsku šumu su obišli naši parlamentarni zastupnici Hasanbegović i Esih. Bruna Esih bila je vidno potresena: “Gdje god se nalazimo, uvijek bude neka jeza, nelagoda… Posmrtni ostaci tisuća ubijenih rasuti su okolo, iako smo praktički 50 metara od glavne ceste, a mi ne činimo ništa po tom pitanju!”. Iako se slovenska Vlada obvezala da će svake godine davati 500.000 eura za obilježavanje poslijeratnih stratišta, mnoge je iznenadio podatak da će se u buduće otvarati samo ona grobišta, u kojima se nalaze Slovenci i to civili, dok za Hrvate kojih je najviše pobijeno na području Slovenije – iskapanja više nema! Bruna Esih je to prokomentirala: “I sa slovenske strane imamo komisiju i sa hrvatske, doduše bez kontinuiteta, imali smo dvije. Kod nas je stanje daleko gore, ali ipak postoji međudržavni sporazum koji se ne poštuje! Ovdje se većinom radi o Hrvatima pa bi hrvatska država morala imati i političku i moralnu i materijalnu odgovornost da dođe na ovo mjesto i da se nešto učini. Prema sporazumu, postoji mogućnost da se materijalno sudjeluje u tome i da se posmrtni ostaci prenesu u Hrvatsku te da se izgradi spomenik. Mogućnosti koje se nude su nebrojene, međutim, one se ne koriste”. Zlatko Hasanbegović: Zadaća je svake hrvatske politike koja ima istinske nacionalno-obnoviteljske ciljeve da konačno prekine s tom urotom šutnje koja traje već više od 70 godina “Ovo je samo manji broj od stotina prikrivenih i neistraženih grobišta koja se nalaze tik uz hrvatsku granicu. Ovakva mjesta svjedoče o sustavnoj nebrizi hrvatskih vlasti, bez obzira na politički predznak, u proteklih 25 godina. Godine 2009. ustanovljeno je hrvatsko-slovensko međudržavno povjerenstvo za utvrđivanje i istraživanje prikrivenih grobišta. Taj je sporazum ratificiran tek 2012. godine, a tek 2015. održana je prva i posljednja sjednica zajedničkog povjerenstva”, rekao je Zlatko Hasanbegović. “Mi ulazimo u 2017. i hrvatska se javnost senzibilizira za ovaj problem tek kada se pronađe neki nalaz. Inače se o tome vrlo malo govori. Sondažom terena je nepobitno utvrđeno da i u Krakovskoj šumi postoji prikriveno grobište u kojem leže tisuće Hrvata, a nakon svega nastaje – muk. Možete li zamisliti bilo gdje u gradu Zagrebu ili Hrvatskoj da se pronađe jedan ljudski leš ili masovno grobište pomorenih životinja, što bi se dogodilo?! Uznemirila bi se cijela javnost i pokrenule različite istrage, a sada imamo samo muk!”, ocijenio je Hasanbegović. “Sustav u ime kojeg su pogubljene sve ove žrtve, iako je formalno prestao egzistirati 1990. godine, preko duhovnih i stvarnih sljedbenika zadržao je moć u hrvatskom javnom životu, medijima i gospodarstvu. Tim strukturama nije u interesu da se spozna cjelovita istina. Upravo u tim strukturama možemo čuti dosjetku o potrebi ‘okretanja budućnosti’, iako se bez cjelovitog istraživanja istine iz prošlosti ne može spoznati niti sadašnjost, niti budućnost”, rekao je Hasanbegović “Zadaća je svake hrvatske politike koja ima istinske nacionalno-obnoviteljske ciljeve da konačno prekine s tom urotom šutnje koja traje već više od 70 godina i da stvori institucionalne i sve ostale pretpostavke za proces cjelovitog suočavanja s prošlošću, utvrđivanja svih činjenica i dostojanstvenog obilježavanja ovakvih grobišta. Iz svega ovoga se moraju povući i političke i društvene konzekvence. U banalnom smislu: nakon nalaza u Hudoj jami, stotina ovakvih mjesta poput Krakovske šume, rasprava o tome treba li najljepši zagrebački trg nositi ime po stvarnom i simboličkom naredbodavcu svih ovih zločina – Josipu Brozu Titu je potpuno bespredmetna”, zaključio je Hasanbegović.