Propao je referendum o ćirilici, je li Bojan Glavašević sada konačno sretan?
Svi mi znamo tko je Bojan Glavašević. Riječ je o sinu legendarnog hrvatskog izvjestitelja Siniše Glavaševića koji je 1991. godine hrabro izvještavao iz opkoljenog Vukovara, prenosio istinu o borbi Hrvata za svoj grad i teškim srpskim zločinima nad Vukovarcima i Vukovarom.
Znamo i svi kako je taj hrabri novinar skončao – na Ovčari su ga bestijalno smaknuli četnici i vojnici JNA zajedno s više od dvije stotine hrvatskih branitelja, ranjenika i civila.
Teška životna tragedija
Bojan Glavašević je tako kao dijete ostao bez svog oca, njegova majka bez supruga, obitelj bez hranitelja. Riječ je o neopisivoj ljudskoj tragediji koja će zauvijek ostaviti traga na Bojanovoj duši. Govoriti o tome teško može onaj tko nije prošao takvu tragediju. I zato se svi mi radujemo, a ovo nije ni laskanje, ni licemjerje, što je Bojan Glavašević izrastao u jednog poštenog, normalnog, obrazovanog i naočitog dečka unatoč velikoj životnoj tragediji koju je prošao.
No, koliko god bili dobronamjerni prema mladom Glavaševiću, mnoge u Hrvatskoj bile su iznenadile njegove poruke oko ćirilice u Vukovaru. Podsjetimo, tijekom prošlogodišnjeg skupa na Trgu bana Jelačića - na kojem su se okupili brojni vukovarski branitelji (mnogi od njih i u invalidskim kolicima) kako bi rekli "ne" ćirilici u Vukovaru – Bojan Glavašević je poručio kako bi njegov otac, da je živ, u ovom slučaju bio na strani uvođenja ćirilice u Vukovar, a ne na strani vukovarskih branitelja prosvjednika. Nevjerojatna izjava!
Uistinu, postavimo pitanje - na kojoj strani bi u ovom slučaju bio Siniša Glavašević da je kojim slučajem preživio Vukovar?
Na strani onih koji su se do posljednjeg dana borili u Vukovaru, a koji su u velikom broju bili na tom prosvjedu ali i drugim prosvjedima protiv ćirilice ili na strani onih koji su rat i vukovarsku opsadu proveli u zagrebačkoj hladovini, a kojima je uvođenje ćirilice bila gotovo pa opsesija? Mislimo tu, naravno, na dvojicu naših državnih poglavara koji iz nekog razloga svo vrijeme snažno inzistiraju na ćirilici u Vukovaru.
Borba za loše zakone
"Žalosti me i činjenica da hrvatski građani, hrvatski branitelji pokušavaju osporiti hrvatske zakone za koje i u ime kojih su se borili. A ja ne vidim veću potvrdu vlastite državnosti od mogućnosti da u svom parlamentu donosiš svoje zakone", poručio je svojedobno mladi Glavašević.
I ta je Glavaševićeva izjava nevjerojatna, najblaže rečeno politikanska. Hrvatski branitelji su se prije svega borili za slobodu i hrvatsku državu. Dakako, borili su se i za, kako bi to današnji politički pomodari rekli, "vladavinu prava" iako im je u blatnom rovu i pod kišom granata ta misao bila tek negdje usputno u podsvijesti. Nešto što se samo po sebi podrazumijeva.
Jesu Bojane, borili su se, dakle, branitelji i za poštivanje hrvatskih zakona. No, jesu li se borili za loše zakone? Za zakone koji unose razdor i nemir u hrvatsko društvo? Za takve zakone branitelji se sigurno nisu borili. Ako i jesu, borili su se i za mogućnost da se takvi zakoni legitimnim sredstvima mogu i promijeniti. A prosvjed je ili referendum, složit ćemo se, legitimno sredstvo borbe za bolje zakone u demokratskom društvu.
Ćirilica i hrvatski Srbi
Glavašević je svojedobno rekao i to kako "odreći se ćirilice, znači odreći se i naše nedavne prošlosti". O kojoj toj nedavnoj prošlosti mladi Glavašević govori? Gdje je to ćirilica prije rata bila u Vukovaru? Vukovarski Srbi, kao i općenito hrvatski Srbi, nikada nisu pisali ćirilicom, niti su govorili srpskim jezikom.
Ipak, možda je najviše zaboljela Bojanova izjava kada je rekao da prosvjednici - branitelji nemaju pravo "svojatati" njegovog oca. Čemu takva izjava? Ako tko ima pravo "svojatati" Sinišu Glavaševića, to su i oni koji su Vukovar branili i kojima je Siniša posvećivao svoje radijske izvješataje!
I stvarno, pogledajmo tko to danas medijski zapravo najviše svojata Sinišu Glavaševića? Najviše ga svojataju, odnosno zloupotrebljavaju, oni koji su rat proveli u kafićima i sigurnosti svojih medijskih redakcija izvan ratne zone.
Posve smo sigurni da bi Siniša, da je kojim slučajem preživio Vukovar, danas bio u nepravednoj novinarskoj anonimnosti kao i mnogi drugi preživjeli ratni reporteri iz Domovinskog rata. Živio bi Siniša, a to Bojan ne zna, u debeloj sjeni onog koji je svoj jedini medijski izvještaj iz ratnog Vukovara 19. studenog 1991. zabilježio s one druge strane. U pratnji srpskih milicionara. Znamo o kome govorimo.
I zapravo, kada zbrojimo sve izjave mladog Glavaševića oko ćirilice u Vukovaru u proteklih godinu dana, čovjek ostaje pomalo žalostan kako je jedan mlad, naočit, obrazovan i čestit dečko tako brzo naučio filozofiju hrvatske politike. A smisao te filozofije je jasan. Slušaš svoje političke šefove – uvijek i bespogovorno.
- Autor: Ivan Kraljević/Dnevno.hr
- Photo: Zarko Basic/PIXSELL
