Vesna Pusić je svakako jedna od najzaslužnijih osoba za destrukciju Hrvatske koja je na djelu od 2000 godine do danas i ona tu svoju nečasnu rabotu nastavlja i dalje – bezobzirno, drsko i bezobrazno, kao i uvijek.
Njezine ključne teze (koje ponavlja i ovih dana) mogle bi se svesti na sljedeće tvrdnje:
„Republika Hrvatska imala je 90-ih godina vlast koja je vodila pogrešnu politiku prema Bosni i Hercegovini. Presude Tribunala u Den Haagu kojom se Hrvate iz B i H osuđuje za 'udruženi zločinački pothvat', presude su pojedincima, a ne narodu.“
Ukratko rečeno:
1.Optužbe na račun vodećih političkih i vojnih dužnosnika Republike Hrvatske „nemaju nikakve veze s hrvatskom državom i narodom;“
2.Proglašavanje Hrvatske Zajednice Herceg Bosna „zločinačkom tvorevinom“, a borbe hrvatskog naroda u B i H protiv agresije „udruženim zločinačkim pothvatom“, također „nema nikakve veze s hrvatskim narodom u B i H“;
3.Stoga je i posljednja presuda Tribunala u Den Haagu „pravedna“ i „utemeljena“ i u njoj „nema ničega spornog“, jer tu je presuđeno „pojedincima“.
Ovakve tvrdnje i konstrukcije namijenjene su ponajprije onima koji nisu u stanju razlučiti istinu od laži ili gole činjenice od običnih demagoških i propagandnih floskula, a ne mali je broj i onih koji ih smišljeno i planski ponavljaju iako jako dobro znaju što je posrijedi – i to stoga što na toj demagogiji politički profitiraju.
Da pokušamo sažeto obrazložiti ove po svemu kontradiktorne stavove:
Tko god tvrdi da optužbe na račun vodećih političkih i vojnih dužnosnika Republike Hrvatske za „agresiju na B i H“ nemaju nikakve veze s državom i vojskom na čijem su čelu bili, taj je glup, potpuno neobaviješten ili zlonamjeran.
Valjda je svakomu tko ima imalo zdravog razuma jasno, da kad se takva inkriminacija izrekne za predsjednika bilo koje države, njezina ministra obrane i načelnik Glavnog stožera
(u ovom slučaj dr Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka), to znači optužbu protiv naroda i države (u ovom slučaju hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske i Hrvatske vojske).
Republika Hrvatska bila je u to vrijeme međunarodno priznata država koja je institucije predsjednika države i svoja tijela vlasti uspostavila sukladno volji naroda izraženoj na slobodnim višestranačkim izborima, te od 22. svibnja 1992. godine i punopravna članica OUN.
Dr Tuđman je bio predsjednik HDZ-a, predsjednik države i vrhovni zapovjednik OS RH.
Može li se njega optužiti kao predsjednika HDZ-a (za „pogrešnu politiku“), a da istodobno kao predsjednik države ne bude kriv? Kako se može optužiti ministra obrane i načelnika Glavnog stožera HV, a da u isto vrijeme ne bude optužena vojska?
Optužiti dakle, državni i vojni vrh Republike Hrvatske, a u isto vrijeme tvrditi kako to nema nikakve veze s njom i hrvatskim narodom su prvorazredni cinizam i perfidija.
2.Hrvatska Zajednica Herceg Bosna (kasnije HR HB) bila je uspostavljena od strane hrvatskoga naroda u B i H, u skladu s tadašnjim zakonima SFRJ, među ostalim i Zakona o općenarodnoj obrani, u vrijeme kad je hrvatski narod na prostorima na kojima živi bio izložen brutalnoj agresiji Srbije, Crne Gore, „JNA“ i paravojnih srpsko-crnogorskih formacija, u situaciji kad je došlo do faktičkog raspada te republike i to je bila PRIVREMENA administrativno-teritorijalna tvorba u čijem je statutu stajala odredba da će do njezinoga ukidanja doći čim se postigne dogovor o ustrojstvu Bosne i Hercegovine tako da ona ne bude dijelom neke buduće Jugoslavije u bilo kojemu obliku.
Opravdanost, legalitet i legitimitet Herceg Bosne, sa stručnog, pravnog stanovišta, dokazao je ustavni sudac RH Mato Arlović u svojoj knjizi Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine koja je nedavno promovirana u Hrvatskoj. (Više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/predstavljena-arloviceva-knjiga-o-herceg-bosni-1169446)
Kad je u pitanju samo djelovanje HZ HB/HR HB, ona nikad nije bila orijentirana separatistički. Uostalom, ako je bila „zločinačka tvorevina“, kako to da su onda ona i njezina vojska (HVO) ugrađeni u Daytonski sporazum kao sastavnice današnje Federacije B i H? Kako to da je međunarodna zajednica jedno vrijeme čak krojila planove o konfederacije muslimansko-hrvatskog etniteta s Republikom Hrvatskom, ako je HZ HB/HR HB bila „zločinačka tvorevina“?
3.Što se posljednje haaške presude tiče, ona je u očitoj koliziji ne samo s istinom i činjenicama, nego ponajprije s DOKUMENTIMA I REZOLUCIJAMA SAMIH UJEDINJENIH NARODA i tijela ove organizacije, jer je u stotinama tih akata definirano TKO JE BIO AGRESOR u B i H. I Hrvati se kao agresori ne spominju niti u jednome od njih.
Optuživati najmanji narod (Hrvate) koji je glasovao na referendumu o samostalnosti za jedinstvenu B i H, od početka je branio i JEDINI PRIHVATIO SVE PONUĐENE PLANOVE međunarodne zajednice za unutarnje uređenje B i H je drsko, podmuklo i protivno zdravom razumu. Taj narod je danas (u odnosu na predratno stanje) gotovo prepolovljen, što najbolje govori o činjenici nad kime je izvršeno etničko čišćenje.
Optuživati Republiku Hrvatsku za „agresiju na B i H“ unatoč svim činjenicama (pomoć u obrani B i H, utjecaj na tamošnje Hrvate da se na referendumu opredijele za samostalnost B i H, njezino međunarodno priznanje ove države i kontinuirano podupiranje njezine opstojnosti, zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u ratnim okolnostima itd.) ravno je apsurdu, ali je ta laž zaživjela u jednom dijelu javnog mnijenja zahvaljujući prije svega specijalnom ratu koji se protiv Hrvata u B i H i Republike Hrvatske vodi i to što je naročito porazno, čak i od većine „hrvatskih“ medija.
Dakako, nije samo Vesna Pusić „kumovala“ ovoj situaciji u kojoj smo danas. Ona je samo jedan od primjera te i takve destruktivne politike koja nam je nametana od vlasti na čijem su čelu bili Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Zoran Milanović, Jadranka Kosor i njihove garniture – od 2000 do 2015. godine.
Trebalo se dogoditi nešto ovako drastično kao što je nepravedna presuda ICTY-a i samoubojstvo hrvatskoga generala usred haaške sudnice, pa da sve uzađe na vidjelo, a naš se državni vrh probudi iz sna?!
Časni domoljub, vitez Herceg Bosne, general pobjedničke vojske Slobodan Praljak, dokazao je punu i jedinu pravu istinu – na haaškom Tribunalu i poduzeo sve što je jedan čovjek u stanju (pa i više od toga) – I SVE TO JE BILO UZALUD.
Presudili su birokrati i mešetari iz Den Haaga, a „porota“ koja je o tomu odlučila i logistika Tužiteljstva sjedi u Hrvatskoj i danas jednako širi istu destrukciju kojom se neprekidno bavi od 2000 godine.
Dok gledamo njihove iskežene face koje likuju nad razapinjanjem Hrvata na križ srama i rugaju se na najvulgarniji i najprizemniji način smrti jednoga hrvatskog idealista čija je jedina „krivnja“ bila ta što se nije mogao pomiriti s laži i nepravdom, skupimo hrabrosti i snage, zbijmo redove i učinimo sve da se taj nepravedni crimen s našeg naroda skine.
Ali, moramo to raditi mudro, dostojanstveno, onako kako su Hrvati uvijek u povijesti znali kad je bilo teško.
Treba stati uz našu predsjednicu i podržati je, a Vladu i Sabor natjerati zajedno s njom pokušaju ispraviti ono što su njihovi prethodnici kroz sve ove godine upropastili.
Od krivaca za sadašnje stanje ne treba očekivati nikakvo pokajanje niti to komu od nas treba.
Jer, da je u njima mrve časti, dostojanstva, morala i ljudskog poštenja, oni ne bi bili ono što jesu.
Zlatko Pinter
