Vijesti Top vijest
PRVA RATNA PROZIVKA DRAGOVOLJACA S KOMAREVA
Prvo je prozvano zapovjedništvo bataljuna: Antun Bobetko, zapovjednik, Marijan Celjak, dozapovjednik, Franjo Jansky, referent za vezu, Marijan Batovanja, pomoćnik zapovjednika za pozadinu, Drago Selanec, referent organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Franjo Pavičić kao intedant, te ja u ulozi referenta za obavještajne poslove. Zatim je prozvana izvidnička desetina, kojom je zapovijedao Stjepan Piškor Bambino, pa prva satnija, Turopolje i Pokuplje, na čelu sa zapovjednikom Darkom Kompesom, druga satnija, Sisak i Posavina Donja, sa zapovjednikom Ivanom Kuraberom. Sve potrebne informacije spustili smo do vojnika i tada je oko 200 naoružanih ljudi, poslije 18 sati završilo svoju prvu ratnu prozivku. Za to vrijeme u Sunji, na straži, nalazila se treća satnija, kojoj je zapovjednik bio Marijan Kolaković. Na odlasku, te večeri napravili smo i raspored narednih odlazaka na straže u Sunju, prema kojem su iste večeri, preko skele u Kratečkom u Sunju otišli dečki, njih 40-ak iz Odre i Žabna. Vodili su ih Mato Brajković i Ivan Dinčir
Napisao: Josip Frković
Samo godinu dana bilo je prošlo od konstituiranja prve višestranačke Skupštine općine Sisak, te od prvoga lipanjskoga sastanka čelnika sisačkoga HDZ-a, 1990., na kojem su u užem vodstvu stranke inicirana popisivanja dragovoljaca nenaoružanih odreda i formiranja sektorskih petorki. Prijeratni i ratni stranački dužnosnik HDZ-a u Lekeniku i Sisku, Željko Sklepić, živo se sjeća i trenutaka kad su uniformirani pripadnici ZNG-a toga ljeta dolazili na zajednička zasjedanja triju vijeća ili pak odvojene sjednice Vijeća mjesnih zajednica, Vijeća udruženoga rada i Društveno-politčkoga vijeća sisačke Skupštine. Bili su to veliki ispiti pluralne demokacije, na kojima su velikosrpski i partijski predstavnici dobivali grčeve u želucu od oporbenih prijedloga HDZ-ove strane. I sve u strahu od potpune pobjede hrvatskoga bloka. Već tada prepoznatljivi sunjski velikosrbin-četnik, Milan Kiković, prometnik HŽ-a, proživljvao je grčeve gastritisa pri unošenju povijesne hrvatske zastave u dvoranu. Posebno zanimljiv događaj, međutim, zbio se tih dana u lijevoobalnoj kupskoj Prvoj ulici, danas Rimskoj, sjedištu Policijske uprave. Željko Sklepić veli:
– Našli semo se 10. lipnja 1991. godine u maloj dvorani na prvom katu, Đuro Brodarac, Željko Malinac, Marijan Celjak i ja. Zatim je Brodarac telefonom pozvao Dragu Selanca, koji je odmah došao, a Celjak je pozvao Marijana Batovanju, koji je predložio da se u prvo zapovjedništvo ZNG-a Siska uključi i Franjo Jansky za organiziranje veze. Sutradan, u malu dvoranu došli smo Celjak, Selanec, Batovanja, Jansky i ja, a dočekali su nas Đuro Brodarac i Ante Bobetko. Ja sam sjeo baš do Ante i tada smo se službeno upoznali.
Na sastanku i pukovnik Božo Budimir
Uskoro dođoše pukovnik Božo Budimir, tada zapovjednik 2.A brigade ZNG (danas 2. gardijska “Grom”) i njegov pomoćnik Stjepan Cifrek. Budimir je u uvodnom izlaganju izvijestio nazočne o utemeljenju četiriju brigada ZNG-a. Istodobno reče da će se od HDZ-ova oružja stvarati bataljuni pričuvnog sastava. Upitao nas je i koliko imamo oružja, te naglasio da bi formacijski trebali imati 526 strojnica, te da ćemo nedostajuću razliku uskoro dobiti. Propitivao se što dalje treba za popunu i na kraju rekao da pristupimo formiranju postrojbe. Nakon 30-ak minuta, koliko je trajao sastanak, on je otišao. Već sutradan započeli smo nas petorica rad na ustrojavanju postrojbe. Radni prostor u dvorišnoj zgradi PU Sisak osigurali su nam Željko Malinac i pok. Mato Dragojević. Na prvim mobilizacijskim poslovima radio je Drago Selanec, a kao ispomoć dodijeljeni su mu Boris Bukal i Nikola Vidović, referenti mobilizacijskih i kadrovskih vojnih poslova PU Sisak. Oko tjedan dana trajali su poslovi evidentiranja popisa pričuvnih policajaca za vojne satnije. Selanec je pozvao i Željka Prpića iz Petrinje, kojeg je s vojnih vježbi JNA poznavao Celjak, donijevši prve priručnike i vojne karte-specijalke.
Dana, 21. lipnja 1991. Đuro Brodarac je uputio nas petoricu: Celjaka, Batovanju, Selanca, Janskog i mene u Šarengradsku na zdravstvene preglede za stalni radni odnos u policiji za utemeljenje postrojbe ZNG-a.
Profesionalni časnici 57. bojne
Poslije obavljena pregleda otišli smo u Trstenik, bazu 2.A gardijske brigade, tražeći pukovnika Budimira. Primio nas je gospodin Ivan Herceg, jedan od pomoćnika, i tada smo potpisali prvi profesionalni ugovor s gardijskom brigadom. Još iste večeri, dok smo se vratili u bazu Galdovo, gdje se nalazila jedna satnija “Gromova” za potrebe buduće postrojbe dragovoljaca. Dovezeno je onamo iz Trstenika oko 200.000 komada streljiva, koje je primio Ivo Klepić.
U subotu zaključujemo da smo spremni, za nedjelju, 23. lipnja, na ORA-i u Galdovu, izvršiti smotru naše postrojbe. I tako u popodnevnim satima na ORA-u dolaze pripadnici 1. i 2. satnije i ostalih pratećih postrojbi, ali samo oni s naoružanjem. U kraćem odsustvu Marijana Celjaka, zajedno s Marijanom Batovanjom, postrojio sam po prvi put javno s naoružanjem naše dragovoljce, ZNG-e, koji su bili vidno uzbuđeni i ponosni. Nakon što im je Marijan Celjak održao kraći govor, Marijan Batovanja ih je poimenično prozvao i tada su se razvrstali prema formaciji.
Prvo je prozvano zapovjedništvo bataljuna: Antun Bobetko, zapovjednik, Marijan Celjak, dozapovjednik, Franjo Jansky, referent za vezu, Marijan Batovanja, pomoćnik zapovjednika za pozadinu, Drago Selanec, referent organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Franjo Pavičić kao intedant, te ja u ulozi referenta za obavještajne poslove.
“Zenge” od Gline do Sunje
Zatim je prozvana izvidnička desetina, kojom je zapovijedao Stjepan Piškor Bambino, pa prva satnija, Turopolje i Pokuplje, na čelu sa zapovjednikom Darkom Kompesom, druga satnija, Sisak i Posavina Donja, sa zapovjednikom Ivanom Kuraberom. Sve potrebne informacije spustili smo do vojnika i tada je oko 200 naoružanih ljudi, poslije 18 sati završilo svoju prvu ratnu prozivku. Za to vrijeme u Sunji, na straži, nalazila se treća satnija, kojoj je zapovjednik bio Marijan Kolaković.
Na odlasku, te večeri napravili smo i raspored narednih odlazaka na straže u Sunju, prema kojem su iste večeri, preko skele u Kratečkom u Sunju otišli dečki, njih 40-ak iz Odre i Žabna. Vodili su ih Mato Brajković i Ivan Dinčir. Istodobno, na položaje oko ušća Gline u Kupu, otišla je grupa Posavaca i Turopoljaca te izvidnička desetina na čelu sa Stjepanom Piškorom Bambinom i Darkom Kompesom Bucom.
Izvidnici su odmah prešli na susjednu obalu Gline u selo Jame i prošli do Krpačićeve kuće, a dio ljudstva, patroliralo je rijekom na čamcu. Sutra ujutro dočekali smo sunjsku grupu na skeli, a prebacili Posavce, koji su kamionom i autima, predvođeni Božidarom Gavronom i Ivanom Kuraberom otišli na noćnu stražu, a prekosutra, u noći 25. na 26. lipnja na stražu u Sunju otišli su Lekeničani koje sam ja vodio.
Glinski napad četnika na policiju
Dan prije toga, u noći, 24. lipnja 1991. godine iz Siska u Dvorišće, kod Marka Sremića, krenuli smo u kombiju: Marijan Celjak, Mato Dragojević, Drago Selanec, Franjo Jansky, Marijan Batovanja, Franjo Pavičić i ja. U obiteljskom domu Sremića, na sastanku oformljene satnije za taj kraj, bio je nazaočan i Ivan Šantek, zamjenik zapovjednika Policijske postaje Glina, kojom je zapovijedao gospodin Ivan Kvakić. On nas je, iz prve ruke, upoznao sa stanjem na tom dijelu terena te čestim noćnim miniranjima kuća Hrvata i završio s osobnom procjenom da velikosrpske paravojne grupe mogu napasti i samu Glinu za koji dan, što se na žalost i obistinilo 26. lipnja u cik zore.
Naime, one noći kada sam sa svojim ljudima bio na straži u Sunji, u ranim jutarnjim satima, četnici su napali Policijsku stanicu u Glini. Za napad sam doznao po povratku iz Sunje, kada sam pred ulazom u Policijsku upravu Sisak, zatekao veliku žurbu brojnog ljudstva. Odmah sam krenuo u ured Đure Brodarca, kojeg sam zatekao kako upravo razgovara sa zapovjednikom Policijske postaje Glina, Kvakićem, upozoravajući ga da izdrži, jer da je prema Glini krenula specijalna policija i među njima Vlado Milanković. Završivši razgovor s Kvakićem Brodarac se okrenuo meni i rekao:
“Ispunjavajte iskaznice, dižemo 57. bataljun!”.
Inženjerija na Zelenjaku
Taj dan izrađene su iskaznice pričuvnog sastava MUP-a za pripadnike 57. samostalne bojne, a navečer tekliči su obavijestili ljudstvo da se jave na svoja zborna mjesta. Sutradan 27. lipnja 1991. godine, 57. samb je mobiliziran i raspoređen na sljedeći način: Prva satnija u Dom u Odri, zbog očuvanja tog dijela ulaza u Sisak i prometnica prema Banovini, organizaciju života preuzima Darko Kompes. Druga satnija stiže na igralište u Novom Pračnu, a vodi je pok. Ivan Kuraber, treća satnija s Marijanom Kolakovićem, kao zapovjednikom nalazila se u Sunji. Prateći vod bio je u društvenom domu Topolovac, a vodili su ga Roko Luketić i Jurica Devčić. U prostorijama na ORA-i u Galdovu, bili su izvidnici Stjepana Piškora Bambina, logistički vod sa zapovjednikom Ivanom Antolčićem, te sanitet u sastavu dr.Antonio Matoc i dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Berislav Gmaz i dr. Mirko Ivanušić. Inžinjerijski vod, pod zapovijedanjem Branka Marčelje, nalazio se je u prostorijama Mjesne zajednice Zeleni Brijeg, uza željeznička skladišta u Sisku, rekao je Sklepić. T
Na sastanku i pukovnik Božo Budimir
Uskoro dođoše pukovnik Božo Budimir, tada zapovjednik 2.A brigade ZNG (danas 2. gardijska “Grom”) i njegov pomoćnik Stjepan Cifrek. Budimir je u uvodnom izlaganju izvijestio nazočne o utemeljenju četiriju brigada ZNG-a. Istodobno reče da će se od HDZ-ova oružja stvarati bataljuni pričuvnog sastava. Upitao nas je i koliko imamo oružja, te naglasio da bi formacijski trebali imati 526 strojnica, te da ćemo nedostajuću razliku uskoro dobiti. Propitivao se što dalje treba za popunu i na kraju rekao da pristupimo formiranju postrojbe. Nakon 30-ak minuta, koliko je trajao sastanak, on je otišao. Već sutradan započeli smo nas petorica rad na ustrojavanju postrojbe. Radni prostor u dvorišnoj zgradi PU Sisak osigurali su nam Željko Malinac i pok. Mato Dragojević. Na prvim mobilizacijskim poslovima radio je Drago Selanec, a kao ispomoć dodijeljeni su mu Boris Bukal i Nikola Vidović, referenti mobilizacijskih i kadrovskih vojnih poslova PU Sisak. Oko tjedan dana trajali su poslovi evidentiranja popisa pričuvnih policajaca za vojne satnije. Selanec je pozvao i Željka Prpića iz Petrinje, kojeg je s vojnih vježbi JNA poznavao Celjak, donijevši prve priručnike i vojne karte-specijalke.
Dana, 21. lipnja 1991. Đuro Brodarac je uputio nas petoricu: Celjaka, Batovanju, Selanca, Janskog i mene u Šarengradsku na zdravstvene preglede za stalni radni odnos u policiji za utemeljenje postrojbe ZNG-a.
Profesionalni časnici 57. bojne
Poslije obavljena pregleda otišli smo u Trstenik, bazu 2.A gardijske brigade, tražeći pukovnika Budimira. Primio nas je gospodin Ivan Herceg, jedan od pomoćnika, i tada smo potpisali prvi profesionalni ugovor s gardijskom brigadom. Još iste večeri, dok smo se vratili u bazu Galdovo, gdje se nalazila jedna satnija “Gromova” za potrebe buduće postrojbe dragovoljaca. Dovezeno je onamo iz Trstenika oko 200.000 komada streljiva, koje je primio Ivo Klepić.
U subotu zaključujemo da smo spremni, za nedjelju, 23. lipnja, na ORA-i u Galdovu, izvršiti smotru naše postrojbe. I tako u popodnevnim satima na ORA-u dolaze pripadnici 1. i 2. satnije i ostalih pratećih postrojbi, ali samo oni s naoružanjem. U kraćem odsustvu Marijana Celjaka, zajedno s Marijanom Batovanjom, postrojio sam po prvi put javno s naoružanjem naše dragovoljce, ZNG-e, koji su bili vidno uzbuđeni i ponosni. Nakon što im je Marijan Celjak održao kraći govor, Marijan Batovanja ih je poimenično prozvao i tada su se razvrstali prema formaciji.
Prvo je prozvano zapovjedništvo bataljuna: Antun Bobetko, zapovjednik, Marijan Celjak, dozapovjednik, Franjo Jansky, referent za vezu, Marijan Batovanja, pomoćnik zapovjednika za pozadinu, Drago Selanec, referent organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Franjo Pavičić kao intedant, te ja u ulozi referenta za obavještajne poslove.
“Zenge” od Gline do Sunje
Zatim je prozvana izvidnička desetina, kojom je zapovijedao Stjepan Piškor Bambino, pa prva satnija, Turopolje i Pokuplje, na čelu sa zapovjednikom Darkom Kompesom, druga satnija, Sisak i Posavina Donja, sa zapovjednikom Ivanom Kuraberom. Sve potrebne informacije spustili smo do vojnika i tada je oko 200 naoružanih ljudi, poslije 18 sati završilo svoju prvu ratnu prozivku. Za to vrijeme u Sunji, na straži, nalazila se treća satnija, kojoj je zapovjednik bio Marijan Kolaković.
Na odlasku, te večeri napravili smo i raspored narednih odlazaka na straže u Sunju, prema kojem su iste večeri, preko skele u Kratečkom u Sunju otišli dečki, njih 40-ak iz Odre i Žabna. Vodili su ih Mato Brajković i Ivan Dinčir. Istodobno, na položaje oko ušća Gline u Kupu, otišla je grupa Posavaca i Turopoljaca te izvidnička desetina na čelu sa Stjepanom Piškorom Bambinom i Darkom Kompesom Bucom.
Izvidnici su odmah prešli na susjednu obalu Gline u selo Jame i prošli do Krpačićeve kuće, a dio ljudstva, patroliralo je rijekom na čamcu. Sutra ujutro dočekali smo sunjsku grupu na skeli, a prebacili Posavce, koji su kamionom i autima, predvođeni Božidarom Gavronom i Ivanom Kuraberom otišli na noćnu stražu, a prekosutra, u noći 25. na 26. lipnja na stražu u Sunju otišli su Lekeničani koje sam ja vodio.
Glinski napad četnika na policiju
Dan prije toga, u noći, 24. lipnja 1991. godine iz Siska u Dvorišće, kod Marka Sremića, krenuli smo u kombiju: Marijan Celjak, Mato Dragojević, Drago Selanec, Franjo Jansky, Marijan Batovanja, Franjo Pavičić i ja. U obiteljskom domu Sremića, na sastanku oformljene satnije za taj kraj, bio je nazaočan i Ivan Šantek, zamjenik zapovjednika Policijske postaje Glina, kojom je zapovijedao gospodin Ivan Kvakić. On nas je, iz prve ruke, upoznao sa stanjem na tom dijelu terena te čestim noćnim miniranjima kuća Hrvata i završio s osobnom procjenom da velikosrpske paravojne grupe mogu napasti i samu Glinu za koji dan, što se na žalost i obistinilo 26. lipnja u cik zore.
Naime, one noći kada sam sa svojim ljudima bio na straži u Sunji, u ranim jutarnjim satima, četnici su napali Policijsku stanicu u Glini. Za napad sam doznao po povratku iz Sunje, kada sam pred ulazom u Policijsku upravu Sisak, zatekao veliku žurbu brojnog ljudstva. Odmah sam krenuo u ured Đure Brodarca, kojeg sam zatekao kako upravo razgovara sa zapovjednikom Policijske postaje Glina, Kvakićem, upozoravajući ga da izdrži, jer da je prema Glini krenula specijalna policija i među njima Vlado Milanković. Završivši razgovor s Kvakićem Brodarac se okrenuo meni i rekao:
“Ispunjavajte iskaznice, dižemo 57. bataljun!”.
Inženjerija na Zelenjaku
Taj dan izrađene su iskaznice pričuvnog sastava MUP-a za pripadnike 57. samostalne bojne, a navečer tekliči su obavijestili ljudstvo da se jave na svoja zborna mjesta. Sutradan 27. lipnja 1991. godine, 57. samb je mobiliziran i raspoređen na sljedeći način: Prva satnija u Dom u Odri, zbog očuvanja tog dijela ulaza u Sisak i prometnica prema Banovini, organizaciju života preuzima Darko Kompes. Druga satnija stiže na igralište u Novom Pračnu, a vodi je pok. Ivan Kuraber, treća satnija s Marijanom Kolakovićem, kao zapovjednikom nalazila se u Sunji. Prateći vod bio je u društvenom domu Topolovac, a vodili su ga Roko Luketić i Jurica Devčić. U prostorijama na ORA-i u Galdovu, bili su izvidnici Stjepana Piškora Bambina, logistički vod sa zapovjednikom Ivanom Antolčićem, te sanitet u sastavu dr.Antonio Matoc i dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Berislav Gmaz i dr. Mirko Ivanušić. Inžinjerijski vod, pod zapovijedanjem Branka Marčelje, nalazio se je u prostorijama Mjesne zajednice Zeleni Brijeg, uza željeznička skladišta u Sisku, rekao je Sklepić. T
