Pupovac je 90-ih tajno podupirao oružanu agresiju protiv RH

Milorad Pupovac i braća četnici

Čelnik srpske manjinske zajednice u Hrvatskoj dr. Milorad Pupovac odlazio je tijekom ratnih godina i srpske okupacije hrvatskoga teritorija u svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca koje su četnici držali pod nadzorom te iz njega istjerali sve Hrvate. Kako je to mogao činiti, nije jasno, ali pretpostavlja se da su mu u tome pomagali pripadnici Unprofora koji su bili tu razmješteni i čuvali crtu razdvajanja. O Pupovčevu posjetu rodnom selu, koje je bilo pod srpskom okupacijom, svjedoči fotografija pronađena nakon oslobođenja.

Fotografija na kojoj je Milorad Pupovac sa svojim bratom, inače pripadnikom srpske paravojske, Vojislavom Pupovcem i s nećakinjom (bratovom kćeri), svjedoči još nešto: Pupovac je podupirao ili nije imao ništa protiv oružane pobune lokalnih Srba u kojoj su sudjelovala i njegova dva brata protiv Republike Hrvatske. Na poleđini fotografije piše da je ona snimljena u ljeto 1993. godine, dakle u vrijeme duboke okupacije toga prostora. 

U Ceranjama Donjim Srbi su bili većinsko stanovništvo, no bilo je i nekoliko hrvatskih obitelji čije su se kuće nalazile i još uvijek nalaze tik uz rodnu kuću Milorada Pupovca. Te su obitelji doživjele zlostavljanje domaćih Srba, a da ih obitelj Milorada Pupovca ni jednim potezom nije zaštitila. Nitko se ne sjeća da ih je pokušao zaštititi ni njihov susjed Milorad Pupovac ili barem pokušao nagovoriti svoju braću, koja su bila u četnicima, da ih zaštite.

Dva brata Milorada Pupovca, Vojislav i Mladen, bili su pripadnici okupacijske i agresorske vojske. Vojislav na fotografiji koju prvi put objavljujemo ima na sebi dio vojne odore – hlače, no više od te činjenice njegovu angažiranost u agresorskoj vojsci dokazuje izvadak iz „registra krajinskih boraca" koji je također pronađen po oslobođenju benkovačkoga kraja u kolovozu 1995. godine. Preslik toga registra također objavljujemo i na njemu se vidi da je osoba u društvu Milorada Pupovca njegov brat Vojislav, vojnik rođen 1957. Godine, pripadnik jedinice 9035/51 te je zaduživao pušku PAP 421035.

Mladen je bio vojnik kapetana Dragana

Invalid Domovinskog rata i bivši čelnik benkovačke Hvidre Ive Čerina odmah je prepoznao na fotografiji Milorada Pupovca i njegova brata Vojislava. Kaže da je s Vojislavom radio prije srpske agresije u poduzeću IGM Zapužane kod Benkovca odakle su ubrzo Srbi, na početku pobune, potjerali sve zaposlenike hrvatske nacionalnosti. Po njegovim riječima, Vojislav Pupovac nije bio ekstreman po svojim stajalištima, ali sudjelovao je u agresiji kao pripadnik te okupacijske srpske paravojske.

Koliko znade Čerina, Vojislav Pupovac i danas živi u Ceranjama Donjim, povratnik je, samo više nema bradu te je znatno ostario. Za razliku od relativno blage naravi Vojislava Pupovca, drugi Miloradov brat, Mladen Pupovac ( rođen 1969.) bio je velikosrpski ekstremist. Mladen je bio vodnik prve klase u jedinici 9035/94, a 15. ožujka 1993. godine prešao je u Alfa centar kod Bruške koji je vodio zloglasni kapetan Dragan.

Dakle obitelj Milorada Pupovca nije se ponijela baš časno 90-ih godina. Dr. Milorad Pupovac bio je u Zagrebu, ali odlazio je na okupirani prostor i, kao što se vidi, rado pozirao s bratom, pripadnikom agresorske vojske, pri čemu mu nije smetalo što mu je brat dijelom bio u vojnoj odori okupacijske vojske. Milorad Pupovac znao je u to doba posjeta Ceranjama Donjim, dok je ponosno pozirao s bratom četničkim vojnikom, za stradanja susjeda Hrvata. Upravo susjednu kuću u vlasništvu Hrvata Dragana Kruneša lokalni su Srbi minirali, a pravim čudom su u podrumu preživjeli Krunešovi roditelji. Nitko od Pupovaca nije izrazio solidarnost ni spremnost da im se pomogne. Kuću drugog Hrvata Ivice Mrsića noću su gađali rafalima, a tragovi te paljbe i danas se vide na Mrsićevoj kući.

Đakula

Dr. Milorad Pupovac može, dakako, odbaciti teze o podupiranju oružane pobune svojih sunarodnjaka i reći da je odlazio preko crte razdvajanja isključivo zbog skrbi za sudbinu obitelji. Ali u to vrijeme on je bio aktivan političar kojemu je pacifizam bio tek paravan za suptilniju potporu srpskim pobunjenicima što se vidi iz sljedeće situacije.

U to vrijeme američki vojni ataše u Hrvatskoj Ivan Šarac bio je u pratnji veleposlanika Petera Galbraitha kada su posjetili Pakrac i pokušali privoljeti vođu oružane pobune na tom prostoru Veljka Đakulu da prihvati mirotvorne ponude s hrvatske strane i prestane ratovati.

Galbraith je Đakulu pitao zašto se ne ponaša kao Milorad Pupovac. U tom je trenutku Đakula pobjesnio, svjedočio je Šarac lani u intervjuu za Hrvatski list i rekao veleposlaniku: „Odite u p... m... vi i Pupovac, pa on je bio ovdje prije dva dana i hrabrio nas da izdržimo još samo malo u oružanoj pobuni...".

Dakle Pupovčeva uloga u ratu kao i u poratnom razdoblju licemjerna je, nevjerodostojna i zaplotnjačka. Tajno je podupirao oružanu pobunu, a javno izigravao mirotvorca. Dok je podupirao agresiju na okupiranom prostoru, na slobodnom je optuživao Hrvatsku i njezin vrh za pokrštavanje 14 tisuća Srba bez ijednog konkretnog dokaza. I u mirnodopskom razdoblju, sve do danas, svakodnevno optužuje hrvatsku vlast da navodno ne procesuira zločine nad srpskim civilima pri čemu govori samo o razdoblju od kolovoza 1995. ne spominjući četiri godine srpske agresije u kojoj su agresori likvidirali više od sedam tisuća hrvatskih civila.

Josipović je prepoznao Pupovčev etnobiznis

U vrh odlučne politike u Hrvatskoj Pupovca je vinuo bivši predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader prihvativši ga kao koalicijskog partnera. Rezultat tog neprirodnog političkog saveza bile su goleme materijalne i političke koncesije koje je Pupovac dobio za sebe i svoje, a najstrašnije su bile što su i notorni agresori dospjeli u institucije vlasti Hrvatske, godine ratovanja protiv Hrvatske priznate im kao radni staž, nekadašnja stanarska prava priznata kao vlasnička, isplaćivane naknade za stradanja u ratu itd.

Pupovac je razvio pravi etnobiznis i za sve to vrijeme materijalističkog profitiranja djelovao kao glasnik srbijanske ili beogradske politike iznoseći optužbe i  

netočne ocjene novije povijesti. Za uzvrat, HDZ je dobivao nekoliko srpskih glasova u Saboru i stabilnost svoje vlasti. Pupovčeva moć počela je slabjeti odlaskom Sanadera iz politike, HDZ-ovim gubitkom izbora i nestankom Mesića s političke scene.

Novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović lani je u jednom trenutku optužio Pupovca za etnobiznis, a nakon što je Pupovac u glasilu srpske manjinske zajednice „Novosti", koja se financira novcem iz proračuna, optužio Josipovića za biznis sa ZAMP-om. Još prije toga, Pupovac je preko toga lista, koji premda bez čitateljske publike, djeluje provokativno i s pozicija velikosrpske politike, otvoreno pljuvao protiv Hrvatske i njezinih vrednota.

Pupovac sve te godine nije, dakle, mogao pobjeći, a ne može ni danas od svoje prave političke prirode: on je komunističko-velikosrpski provokator koji uvijek igra neki bal pod maskama ne bi li se svidio ovoj ili onoj vlasti u Hrvatskoj – ne da bi provodio istinsku manjinsku politiku, nego da bi napakostio, iskompromitirao Hrvatsku i lažima joj otežao hod u budućnost. Ukratko, Pupovac se ni danas ne može pomiriti sa slobodnom i samostalnom hrvatskom državom. On na politički suptilan način vodi bitke koje su njegova braća neuspješno vodila oružjem.