Pupovac: ‘Naša koalicija s HDZ-om je velika koalicija u malom’
“Andrej Plenković drukčiji je čovjek dijaloga koji troši mnogo vremena na razgovor s ljudima”, izjavio je u razgovoru s Hassanom Haidarom Diabom za Večernji list Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), tihi partner vladajuće koalicije, govoreći o Plenkoviću, Vladi, Vučiću i HOS-u.
Član ste vladajuće koalicije, no kome ste danas bliži po stavovima: oporbi u kojoj su SDP, Most i Živi zid, ili vladajućima u kojima su HDZ, HNS i, recimo, jedan Hrast?
Moj je svjetonazor poznat, i onaj politički i opći, građanski. Po političkom opredjeljenju ja sam socijalist. I dobar dio politike stranke koju vodim pripada tom lijevom spektru politike u Hrvatskoj, Europi. To što smo u koaliciji s desnim centrom, s liberalnim centrom, to samo znači da smo mi neka vrsta eksperimenta šire koalicije, velike koalicije u malom.
Kakva je inače vaša ocjena premijera?
Premijer Plenković drukčiji je čovjek nego što su bili premijeri s kojima sam do sada radio. On je čovjek dijaloga. Čovjek koji troši mnogo vremena na razgovor s ljudima, na upoznavanje sa stvarima. Ono što javnost vjerojatno očekuje jest političko držanje i stav kojim će, nakon što je dobio povjerenje za zaustavljanje sukoba i za stabiliziranje političkih odnosa, sada napraviti korak prema otvaranju perspektive, prema političkom liderstvu u iskazivanju jasne političke linije koja će izvlačiti Hrvatsku iz još uvijek potpuno dubokog unutarnjeg sukobljavanja.
To se jasno vidi s Istanbulskom konvencijom. Nečim što je daleko od važnosti koja joj se pridaje, no pokazuje se da ti sukobi koje je on smirio zapravo nisu razriješeni. I na tom planu i na planu sistema odlučivanja i sistemu vođenja državne politike trebat će napraviti sljedeći korak, sljedeći model koji građani i koalicijski partneri očekuju, a koji, vjerujem, i on sam smjera napraviti.
Imate li s Vučićem iskren odnos, s obzirom na to da se stekao dojam da vas je kritizirao zbog podrške zakonu o braniteljima?
Što se tiče tog zakona, on je problematično mjesto i u Hrvatskoj i u hrvatsko-srpskim odnosima. U Hrvatskoj zato što još uvijek ne znamo njegove finalne i konačne financijske posljedice, kao ni njegove socijalno-političke posljedice. Što se tiče hrvatsko-srpskih odnosa, sasvim je jasno da retorika označavanja jedne zemlje od strane druge zemlje, kao što je to bilo tijekom rata, u zakonodavnim tekstovima nije doprinos uspostavi povjerenja ni u stvaranju pretpostavki da doista sagledamo što se to dogodilo u tom ratu!
Tko je imao kakvu ulogu? Tko je pretrpio kakve posljedice?
Te poruke koje je predsjednik Vučić izricao, za koje bih volio da ih nije bilo, nisam doživio kao poruke sebi. Uostalom, moji prijatelji kažu: “Milorade, ako si odlučio biti most, moraš biti svjestan da će gaziti po tebi!”
Moj odnos s predsjednikom Vučićem više je nego dobar.
Trudim se ne samo da taj odnos ostane takav, već da se unaprijedi u sadržajnim stvarima koje su od interesa dviju zemlja i u stvarima kako ih ja vidim, kako to vide moji koalicijski partneri, kako ih vidi sam predsjednik Vučić, kako to vide ključni akteri europske i svjetske politike, kako vide naše mjesto u traženju stabilnosti, mira, suradnje i funkcionalnosti političkog prostora na kojem se nalaze i žive naši narodi, Hrvati i Srbi i drugi nama bliski i nerijetko bratski narodi kao što su oni u BiH. Neovisno što postoje razlike u političkim stavovima i političkim praksama, ali interesi stvaranja dobrih i partnerskih odnosa veći su imperativ od razlika koje mogu postojati i mi smo tome posvećeni.
Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću nas je, ako je suditi po vašim prvim reakcijama, ponovno vratilo u tu prošlost, umjesto da je krenulo u budućnost. Vjerujete li da će premijer prije bilo kakvih zakonskih rješenja na temelju ovih preporuka dodatno ispeglati stvari, naročito vezano za sporni “za dom spremni”?
Ono što je problematično u izjavi Vijeća za suočavanje s prošlošću ili s posljedicama, kako kažu, nedemokratskih režima jest činjenica da je otvoren prostor za legalizaciju nečega što dosad nije bilo legalizirano, pa makar i u kontroliranim uvjetima. Mi dobro znamo što to znači kada radite iznimku u odnosu na Ustav i vrijednost Ustava.
A posebno takve stvari koje su emocionalno i na drugi način osjetljive. Stvoriti pretpostavku za legalizaciju ustaškog pozdrava “za dom spremni” koji stoji na amblemima HOS-a, koja je bila stranačka vojska Hrvatske stranke prava i u kojoj nisu krili da su Pavelićevi sljedbenici, da žele granicu od Subotice, preko Zemuna, Sandžaka, Boke kotorske, koja nije krila da nazivaju svoje postrojbe nazivima ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, samo zato što je netko utvrdio da su ti ljudi ginuli za Hrvatsku…
Ako su ginuli za Hrvatsku, za to su dobili priznanje integriranjem u Hrvatsku vojsku i druga priznanja, a to treba razdvojiti od onoga što nije dopušteno. A nije dopušteno, niti je tada bilo, a pogotovo ne danas, da se taj pozdrav legalizira i u kontroliranim uvjetima. Ako je to u vrijeme Tuđmana bilo nešto što se toleriralo, a kada je zasmetalo, onda se jasno osudilo, u današnjim se uvjetima to ne može tolerirati jer nema šanse da se stavi u kontrolirane uvjete.
Kako ćete vi nekome tko na stadionu viče “za dom spremni” kazati da to ne smije raditi, a on kaže da to radi iz poštovanja prema poginulim borcima HOS-a?
“To je stvar koju ne samo Srbi iz Hrvatske, nego i svi drugi pripadnici apsolutno ne mogu dopustiti. Poštovanje prema ljudima koji su poginuli, apsolutno da, ali znamenja koja su znamenja ustaške vojske, ideologije, države, ne. I to je temeljni nesporazum između nas i Vijeća”, izjavio je, među ostalim, Milorad Pupovac za Večernji list.
