Ranjeni Tigar podiže glas u zaštitu ministra Zlatka Hasanbegovića i domovine

Zato sam odlučio podignuti svoj glas i zajedno sa svojom braćom biti glas svih konfesija u Hrvatskoj kojima pripadaju moji prijatelji. Dopustili ste smjenu jednog ministra sada je u pitanju opstanak drugoga, a obojica su srčani domoljubi i gospodin Mijo Crnoja i gospodin Zlatko Hasanbegović. Hrvatska javnost već tjednima daje neupitnu podršku ministru Hasanbegoviću pa vas pitam do kada ćete dopuštati ovaj medijski linč, jer vi imate mogućnost i alate to zaustaviti. Poštovani saborski zastupnici, slijedom nemilih događaja koji i dalje traju pozivam Vas da svojim utjecajem prekinete javni progon i linč kojem je već tjednima izložen ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Ne mogu mirno sjediti i gledati, jer kao dragovoljac Domovinskog rata od 30. lipnja 1991. godine ja Šefik Orlič zajedno sa svoja tri brata prošao sam većinu bojišta u Lijepoj našoj, a sada prikovan za invalidska kolica nemam moralno pravo ne podići glas protiv nepravde koja se događa nažalost u 2016 godini. Ponovno se moramo boriti za svoju državu Hrvatsku za koju su mnogi mladi životi dati i mnogi dijelovi tijela i zdravlje nas hrvatskih ratnika. Želim vas podsjetiti koliko je naših žena silovano, branitelja nestalo za kojih niti danas ne znamo gdje im se nalaze kosti, a njihovi najbliži ne mogu im niti svijeću zapaliti na dostojnom počivalištu. Nije mi jasno, meni malom čovjeku kako nacionalne manjine mogu krojiti pravdu i imati odlučujući utjecaj na državu, dok se istovremeno nas koji smo branili i obranili ovu državu marginalizira, demonizira te oduzima ne samo utjecaj na ovu državu nego i dostojanstvo hrvatskog ratnika. Kojim pravom oni koji su abolirani mogu imati odlučujući utjecaj na državu i medije iako kroz sve ove godine nisu svojim djelovanjem pokazali kako im je interes hrvatske države na prvom mjestu, već naprotiv čine sve što je moguće kako bi taj interes ugrozili, jer kako Hrvatsku nisu željeli 1991. godine tako ju ne žele niti danas. Zato sam odlučio podignuti svoj glas i zajedno sa svojom braćom biti glas svih konfesija u Hrvatskoj kojima pripadaju moji prijatelji. Dopustili ste smjenu jednog ministra sada je u pitanju opstanak drugoga, a obojica su srčani domoljubi i gospodin Mijo Crnoja i gospodin Zlatko Hasanbegović. Hrvatska javnost već tjednima daje neupitnu podršku ministru Hasanbegoviću pa vas pitam do kada ćete dopuštati ovaj medijski linč, jer vi imate mogućnost i alate to zaustaviti. U zadnje vrijeme svjedočimo drskosti napada na našu dragu Predsjednicu kojoj se podmeće na razne načine, pa vas pitam jesmo li došli do toga da se u našoj dragoj državi ne smije iskazati domoljublje jer si odmah prokazan i osuđen kao fašist, ustaša, zločinac. Imao bih toga još dosta kazati i napisati ali mi jednostavno zdravlje ne dopušta. Dva puta sam pokušao sucid. Nažalost spasili su me, no slijedeći put kada odlučim nitko me više neće spasiti jer ne mogu više gledati što se radi od ove naše lijepe domovine za čiju neovisnost mi nije bilo teško ponijeti žrtvu, zbog koje sam sada u invalidskim kolicima uskraćen za mnoge stvari. Sve se to može podnijeti ali pogažen ponos i skrnavljene svetih kostiju mojih suboraca više ne. U obranu naše Hrvatske nisam išao zbog materijalnih prava, na kraju krajeva niti ih uživam, podstanar sam bez svojega krova nad glavom, dijelim sudbinu mnogih svojih suboraca i braće po oružju koji su bez doma, mirovine i ikakvih prava, ostavljeni na milost i nemilost maćehinskim državnim institucijama, koji kopaju po kontejnerima i snalaze se kako bi prehranili svoju obitelj i školovali djecu. Nas se sjetite samo kada treba izaći na izbore, a svoja obećanja jednako brzo kao i nas zaboravite za svoje fotelje, tople urede i ostale povlastice. Moja jedina povlastica koju uživam su invalidska kolica i krevet za koji sam prikovan i ovisim o tuđoj pomoći. Zato mi ne oduzimajte još malo ovo nade u Hrvatsku za koju sam se borio. Nisam se borio za Hrvatsku u kojoj se hrvatskim ratnicima oduzima pravo na rad, deložira ih se iz domova, kriminalizira i stigmatizira. Nisam se borio za Hrvatsku u kojoj se domoljube proglašava fašistima i radi neviđena hajka i medijski linč. Moje tijelo sada jest izmučeno ali ja sam i dalje isti onaj ratnik koji je 1991 godine krenuo s ponosom u obranu svoje domovine i koji iako ranjen u bolovima s ponosom odvezen s ratišta, jer samo je jedna Hrvatska i vrijedna je svake moje rane, svake boli. Tražim od vas gospodo saborski zastupnici, tražim zato jer izabrani ste od naroda i narodu odgovarate, spriječite ovu pošast, spriječite ovu zvijer koja je uzela maha zatrti sve što je hrvatsko. Vi to možete, vi ste to i dužni. Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što. 100% za Hrvatsku kao Tigar Šefik Orlić   U Zagrebu 15. veljače 2016.godine