Rašeta je kontrolirao i srpsku paravojsku

Rašeta nije bio bilo tko, bio je zapovjednik 5. vojne oblasti JNA koja je pokrivala Sloveniju i Hrvatsku. Na njegov intervju reagiraju mnogi i pitaju se “što se događa, mijenja li se hrvatska povijest”. Stoga mi koji smo sudjelovali 1991. i pregovarali s njime moramo reagirati, a tužno je da ne reagira baš nitko iz sadašnje vlasti, kaže Stjepan Adanić . Ujesen 1991. kao gradonačelnika Varaždina pokojni ga je predsjednik Franjo Tuđman “preveo” u pomoćnika obrane i člana pregovaračkog tima koji je vodio tadašnji pukovnik danas pokojni Imra Agotić. Pregovori s generalom JNA Andrijom Rašetom pokrenuti su na Tuđmanovu inicijativu da bi se spriječilo razaranje Zagreba i RH te dogovorio miran razlaz i odlazak. Odluka je donesena 7. listopada 1991., dakle na isti dan kada je JNA raketirala Banske dvore i pokušala izvesti atentat na državni vrh!? Pregovori su počeli 8. listopada i trajali su do 24. prosinca 1991., nakon čega se JNA povukla iz neokupiranih dijelova. Adanić potvrđuje da su ti mjeseci pregovaranja bili vrlo napeti i mučni, a s Rašetom su se sastali 60-ak puta, na sastancima koji su znali potrajati i po 7-8 sati. – Pitao sam predsjednika Tuđmana kako to da idemo u pregovore, a iz JNA su ga pokušali ubiti, a on mi je rekao: “Treba pregovarati i s crnim vragom za interes hrvatske države”, kaže. Vrlo grub Adanić se slaže da je u ta tri mjeseca pregovora Rašeta bio “vrlo grub i pod kontrolom KOS-a” te se čudi kad u intervjuu tvrdi su za sve zločine krivi drugi, a on za ništa. Pa se pita kako Rašeta, kao tadašnji zapovjednik, a bio je upoznat sa svime, nakon 23 godine govori stvari za koje zna da nisu istina. – Kako može izjaviti da nije nadzirao paravojsku Srba, kad posjedujemo dokumente koji baš to potvrđuju, poput dokumenta izdanog za prvi vukovarski konvoj, gdje je Rašeta potpisao da “garantira sigurnost konvoja i prolaza na dijelu trase (puta) gdje se nalaze neregularne oružane formacije – objašnjava. Adanić kaže da im je Rašeta, kada su mu ponudili predaju, zbog mirnog rješenja, odgovorio kako se “u Zagrebu neće ponoviti Varaždin, imamo naciljane sve ciljeve i razrušit ćemo Zagreb ako treba”. – Zato smo morali svakog dana pregovarati, premda se to u nekim trenucima činilo besmislenim – kaže bivši hrvatski pregovarač. Svjedoči o takvom trenutku kada su stigle informacije o razaranju Lipika i Pakraca, a Rašeta se pravio da nema takvih informacija. – U tom trenutku Agotić to više nije mogao trpjeti pa je zgrabio pepeljaru sa stola u namjeri da je baci Rašeti u glavu. Adanić ga je, međutim, primio za ruku i zaustavio. – Zvao nas je odmah Tuđman i bio je ljutit jer smo bili emotivni, a Rašeta je prekinuo pregovore na dan-dva i tražio jamstvo sigurnosti od Agotića te da napiše kako neće biti novih ekscesa. – Imra mu je napisao da mu jamči sigurnost, koliko i Rašeta jamči sigurnost Hrvatskoj, no pregovori su nastavljeni, premda nas je živciralo kad je govorio da se JNA samo brani, a da mi sami razaramo Hrvatsku – kaže Adanić. Potajno se nadao Kako je prvi konvoj s ranjenicima iz Vukovara (104) ipak prošao, pitanje je zašto se s Rašetom nije moglo dogovoriti isto mjesec dana poslije, kada je Vukovar padao. Adanić tvrdi da ponavljanje tog rješenja “Rašeta više nije dao, premda smo mi onda nudili evakuaciju i Dunavom i na još nekoliko načina”. Na Rašetinu tvrdnju da za “strašan zločin nad ranjenicima na Ovčari treba pitati Kadijevića, Vasiljevića i Mrkšića”, Adanić kaže da “treba pitati i Rašetu, koji je bio dio udruženog zločinačkog pothvata protiv RH. – Zašto je pustio vojsku u bolnicu, kad je prethodno potpisao da vojska neće ulaziti pa će ranjenici tamo biti sigurni? – pita Adanić. – Sada tvrdi da je bio žalostan i kako nikada nije mislio da će otići iz RH, no ja mislim da je otišao jer se potajno nadao kako će se brzo vratiti s vojnom silom... Mislio je kako RH neće biti priznata i da nećemo moći obraniti svoju državu. To mu je bila ideja, zato je on danas “nostalgičan”, podcjenjuje i relativizira naš Domovinski rat... a Rašetin očekivani privremeni odlazak iz Hrvatske tako se pretvorio u trajni – zaključuje Adanić. Davor Ivanković/VL Izvorni članak pogledajte OVDJE