RAT UDBAŠA

Osuđeni zločinac Perković također poručuje Šeksu, za kojeg u svom dopisu tvrdi da je imao više kodnih imena, od „Kolega“, „Sova“, pa do „Dejan“ te da u slučaju potrebe može mu pružiti obilje podataka i detalja i iz vremena 1974., pa dalje, ali i u samostalnoj RH

Koliko se može vjerovati Perkoviću, a koliko Šeksu trebalo bi ustvrditi Državno odvjetništvo ili sud, koji nakon ovoga ne mogu i ne smiju šutjeti, tim prije, što smo već rekli, – tko zna koliko je bivših Udbaša bez ikakvih provjera bilo ubačeno u sam vrh hrvatske državne politike, gospodarstva, prosvjete, pravosuđa, medija…

Napisao: Mladen Pavković

U Hrvatskoj se nastavlja rat bivših Udbaša, a Državno odvjetništvo, Uskok i slične institucije šute. Oni koji traže lustraciju i dalje doživljavaju samo neugodnosti. A istina, barem što se toga tiče, polako, ali sigurno odlazi u ropotarnicu.

Evo, sad se na stranicama Jutarnjeg lista (nedjelja, 29. travnja 2018.) pismom pod naslovom „Šeks je bio značajan izvor Udbe, vrlo svestran i sa širokim mogućnostima. Osijek nije imao boljeg.“ javio nepravomoćno osuđeni šef tajne službe, Udbaš Josip Perković, koji izravno i teško optužuje bivšeg bliskog suradnika dr. Franje Tuđmana, predsjednika 5. saziva Hrvatskog sabora, dugogodišnjeg zastupnika Hrvatskog sabora, jednog od tvorca hrvatskog Ustava, nositelja najviših državnih odličja i na kraju počasnog građanina Grada Osijeka!

Nadzor službe

Šeks je u nekoliko navrata već demantirao da nije imao veze s Udbom, već da ga je ta zločinačka organizacija progonila. Međutim, Perković piše da to ipak nije bilo tako, jer ako on ne zna tko su bili Udbaši, tko zna?

Kad je bio predsjednik Hrvatskog sabora, kaže Perković, Šeks ga je pozvao u svoj ured da napiše izjavu da on nije radio za Udbu.

„Prihvaćao sam taj razgovor – on je davao sugestije za tekst, a ja sam preuzeo obvezu da to napišem, pa da se dogovorimo. Taj tekst sam napisao i predao mu – nepotpisan.(…) Tražio je da potpišem tekst koji je zapravo on diktirao, ali sam odbio. No, napisao sam jednu neutralnu izjavu kojom nije bio zadovoljan. To je potpisano…Sve ovo samo iz jednog razloga – bio sam motiviran okolnostima očekujući i izvjesnu podršku.“ – napisao je Perković te dodao još zastrašujuću izjavu: „U lipnju 1990. predsjednik RH dr. Tuđman naredio je ministru Boljkovcu i meni da se određen broj osoba stavi pod nadzor službe, što je podrazumijevalo i nadzor telefonskih razgovora. Razlog je bila sumnja da ste (Šeks,op.p.) usporedno sa SDS-om bili suradnik KOS-a još iz vremena majora Laze Boričića (kojeg sam poznavao) te da urotnički djelujete u odnosu na novu vlast i vrh države i dr. Tuđmana kao predsjednika. Određene su kodne oznake – Vama „Sova“, a drugim KOS-ovcima također po ptičurinama – „Orao“, „Crna ptica“ i dr. Naravno, identiteti su mi poznati od svih nadziranih. Objavili ste neke transkripte iz kojih se može zaključiti da ste bili pod nadzorom duže vrijeme. (…) Obilje podataka je nastalo tijekom tog nadzora, no za razumijevanje je dovoljno koliko sam naveo“.

Osuđeni zločinac Perković također poručuje Šeksu, za kojeg u svom dopisu tvrdi da je imao više kodnih imena, od „Kolega“, „Sova“, pa do „Dejan“ te da u slučaju potrebe može mu pružiti obilje podataka i detalja i iz vremena 1974., pa dalje, ali i u samostalnoj RH.

Važan informator

Ako je samo deset posto točno ono zbog čega „Udbaš optužuje navodnog Udbaša“ onda je to uistinu strašan podatak da su „Udbaši stvorili hrvatsku državu!“ Stoga se pod hitno i bezuvjetno mora provesti lustracija, tim prije što je Šeks u ovom slučaju navodno samo „vrh ledenog brijega“.

„Da, bili ste suradnik/informant SDS-a i na vezi u centru Osijek“ – tvrdi Perković za Šeksa i hvala ga da je bio „važan informator službe“ te da je bio „provjeren, čije su se informacije smatrale točnim“.

Sa ovim javnim dopisom može se sa sigurnošću reći da je na hrvatskoj političkoj sceni počeo otvoreni sukob među Udbašima. Nu, koliko se može vjerovati Perkoviću, a koliko Šeksu trebalo bi ustvrditi Državno odvjetništvo ili sud, koji nakon ovoga ne mogu i ne smiju šutjeti, tim prije, što smo već rekli, – tko zna koliko je bivših Udbaša bez ikakvih provjera bilo ubačeno u sam vrh hrvatske državne politike, gospodarstva, prosvjete, pravosuđa, medija… T