RATNICA KOJOJ SE HRVATSKA DIVI! Kad su je Srbi ulovili, proživjela je pakao. Njenu smrt Vukovar ni danas ne prihvaća

BILA JE HEROINA

Vukovarska heroina i ratnica Vijoleta Antolić Vicky poginula je na današnji dan 2014. godine u prometnoj nesreći u Miševečkoj ulici nedaleko od zagrebačke toplane. Njezin automobil kojim se odvezla s jednog od jezera Savice, nakon nekoliko minuta na cesti je pronađen prevrnut, a ona mrtva. Tada je ova vijest s užasom dočekana među svim braniteljima Vukovara, posebno HOS-a kojem je pripadala do zadnjeg dana. Odlazak Vicky, kako su je od milja zvali, potpuno ih je shrvao jer, kako kažu, život je nije štedio.

“Morala sam braniti djecu”

Vijoleta je bila žena, majka, prijateljica i braniteljica koja je te krvave vukovarske ’91. donijela najtežu odluku u životu – ostavila je svoju obitelj uključujući i trogodišnjeg sina i priključila se obrani svog grada. Vijoleta je u intervjuu nedugo prije svoje smrti pokušala objasniti svoju odluku, pa se tako od nje doznalo kako nije mogla podnijeti činjenicu da pucaju po njoj i sinu s kojim bježi u sklonište.

“Pucali su i po drugim ženama s djecom. Ja sam jednostavno shvatila da moram braniti i tu tuđu djecu, kao i grad koji se raspadao”, objašnjavala je s teškoćom Vicky koja je tom prilikom kazala da je odluku ostanka u Vukovaru do samog kraja puno lakše donijela.

“Bila je srce koje hoda, a sada je u vojsci anđela”

“Kamo sam trebala otići? Tuga zbog pada grada komešala se s tugom zbog, ne znam kako to reći osim izdaje… Tri mjeseca naivno smo se nadali pomoći, uvjeravali sami sebe kako stiže pojačanje, hrana i lijekovi. A onda su nam još u Vukovar, grad smrti, vratili djecu i žene koji su bili poslani na sigurno”, iskreno je svjedočila pokojna Vijoleta koja je nakon svega završila u logoru u kojoj je, kažu njeni suborci, bila zvjerski mučena.

“Rat, logor, patnja… Ogroman križ koji joj je bio natovaren na leđa nosila je s lakoćom, barem je nama tako izgledalo. Vicky je bila srce koje hoda. Nepravde u ratu, a i nakon njega, učinile su da njena fizička prisutnost gotovo potpuno nestane, kao da je lebdjela, kao da je tijelom već odavno otišla… Ja znam da je ona na boljem mjestu i da se priključila vojsci anđela. Iako, to mi je slaba utjeha”, kazao nam je zapovjednik Zvone Ćurković koji dodaje kako mi je bila čast imati u svojim redovima osobu poput Vicky.

“U ratu je posramila 99,9 posto muškaraca”

“Bila je jedina žena u HOS-u. Ali, kakva žena… Došla je i rekla da je ostavila dijete jer mora pomoći gradu. Sjećam se, dodala je i kako nema novaca da si kupi oružje pa smo joj dali ‘rumunjku’. Kad pričamo o Viky, pričamo o ženi u ratu koja se borila tako da bi posramila 99,9 posto muškaraca. Ostala je do zadnjeg trenutka, a mogla je sa sinom otići na sigurno. Preživjela je surov rat i batinjanje u logoru, ali nikada nije bila ogorčena. Kao da ju je sve to učinilo boljom osobom, kao da je spoznala nešto što većina nas nije. Istinski nas je voljela, zvala braćom, ljubila, tješila… I onda joj se ovo dogodilo. Ne znam je li veći trag ostavila u ratu ili u miru”, dijelio je s nama ožalošćeni suborac Damir Markuš. 

“Vicky nikada nije napuštala liniju niti je linija na kojoj je ona bila ikada ‘procurila’. Napišite i da smo joj se mi, muškarci, neskriveno divili”, dodao je Igor Široki koji je kao 18-godišnjak otišao u HOS, a za kojeg njegovi suborci kažu da je “iako klinac, bio jedan od najboljih snajperista”.