RAZOTKRIVANJE: Memoari bivšeg Bajićeva zamjenika oslobađaju krivnje Ivu Sanadera!

Prvi memoari prekaljenog hrvatskog tužitelja Dragana Novosela, dobro će uzdrmati hrvatsku javnost. Pogotovo onaj dio u kojem se Novosel sjeća trenutka kada je s Bajićem doznao da se Sanader, koji je tada još bio u bijegu, pokušava ukrcati u avion za Sjedinjene Američke Države. 'Vraćali smo se s nekog službenog puta. Tada nam je bilo jasno da imamo potvrdu svojih sumnji' U tiskanom izdanju Telegrama od 16. siječnja ove godine, objavljeni su prvi memoari hrvatskog tužitelja Dragana Novosela, nekadašnjeg zamjenika Mladena Bajića, u kojima on po prvi put progovara o mnogim istragama, kao i lovu na Sanadera, sukobima sa svojim šefom Bajićem, korupciji u Hrvatskoj, ali i svom odrastanju, djetinjstvu, kratkotrajnom alkoholizmu i posljednjoj smrtnoj kazni u Jugoslaviji, kojoj je svjedočio. Nesumnjivo je da će ti memoari poznatog hrvatskog tužitelja, dobro uzdrmati hrvatsku javnost. Pogotovo onaj dio u kojem se Novosel sjeća trenutka kada je s Bajićem doznao da se Sanader, koji je tada još bio u bijegu, pokušava ukrcati u avion za Sjedinjene Američke Države: “Vraćali smo se s nekog službenog puta. Tada nam je bilo jasno da imamo potvrdu svojih sumnji”, kaže Novosel i ne sluteći da bi upravo tom izjavom mogao pokrenuti lavinu dramatičnih propitkivanja o stvarnim razlozima Sanaderova, najprije medijsko-političkog, a potom i kaznenog progona. Jer, ako je Novoselu i Bajiću, tadašnjim čelnim ljudima u Dorhu, tek nakon što se Sanader pokušao ukrcati na avion za Ameriku, postalo jasno da imaju potvrdu svojih sumnji, znači li to da tu potvrdu ne bi imali da se Sanader nije pokušao ukrcati na let za Ameriku? Čini se da tom izjavom, Novosel i ne htijući, upravo potvrđuje, kao mantru ponavljanu Sanaderovu tezu da je on od 2010. godine pa do danas, bio žrtvom političkog progona u režiji Jadranke Kosor, tadašnje premijerke i Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika. Tako prema Bajiću i Novoselu ispada da je, zapravo, Sanaderu došao glave pokušaj ukrcaja na avion za Ameriku, a ne konkretni dokazi s kojima tužiteljstvo, ruku na srce, nikada i nije raspolagalo, jer ih i nije imalo. Bajić je imao samo iskaze (neki kažu iznuđene) svjedoka, osumnjičenika i pokajnika kakav je, primjerice, bio bivši HDZ-ov ministar poljoprivrede Petar Čobanković, koji je za svoje prokazivanje Sanadera u aferi “Planinska”, o čemu je bivši premijer prethodnih dana iznio svoju obranu na sudu, zahvaljujući darežljivom Bajiću, izbjegao zatvor zamijenivši ga guljenjem krumpira. U tom kontekstu, Novoselova izjava Telegramu da je Sanaderov pokušaj ukrcaja na avion za Ameriku bio potvrda njegovih i Bajićevih sumnji u Sanaderovu korumpiranost, bez sumnje će za neke biti više nego dovoljan argument za tvrdnju da je proces protiv bivšeg premijera otpočetka bio politički obojen. Stoga i ne čudi što su svi dosadašnji sudski procesi, počevši od afera Hypo i Ina-MOL, do Fimi medije, u kojima je Sanader bio osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, poništeni na Ustavnom i Vrhovnom sudu te vraćeni na ponovno suđenje. ‘Mali noćni razgovori’ Kosorice i Bajića Podsjetimo, Sanaderova agonija, odnosno progon, prema njegovim tvrdnjama je započeo 4. siječnja 2010. godine, nakon konferencije za novinare koju je održao dan ranije u sjedištu HDZ-a, na kojoj je on, kao počasni predsjednik stranke, kritizirao tadašnju premijerku Jadranku Kosor. U prilog ovoj njegovoj tezi o političkom progonu, ide i činjenica da se u kasnim večernjim satima 4. siječnja 2010., u uredu bivše premijerke Jadranke Kosor na Markovu trgu, skupilo društvo malo, ali odabrano. Naime, nakon što je iz stranke uspjela najuriti svog bivšeg šefa, Kosorica je žurno sebi pozvala tadašnjeg ministra policije Tomislava Karamarka i glavnog državnog odvjetnika RH Mladena Bajića. Neki mediji su tada, čak i prije nego li se Mladen Bajić mogao spustiti s Markova trga u Gajevu ulicu, objavili, a pozvali su se na izvore iz Dorha, da je razlog tog sastanka bio pokretanje istraga protiv bivšeg premijera, Ive Sanadera, bivšeg potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca i ravnatelja Carinske uprave Ministarstva financija, Mladena Barišića. I doista, nekoliko mjeseci poslije se obistinilo sve ono što su te uzbudljive večeri, nakon sastanka Jadranke Kosor, Tomislava Karamaka i Mladena Bajića, pisali pojedini, inače dobro obaviješteni mediji. I ma koliko se Jadranka Kosor danas branila od takvih opasnih optužbi, njoj nikako u prilog ne idu činjenice koje je više puta na suđenju bivšem premijeru iznosila njegova obrana. Pogotovo nakon što je Vrhovni sud u listopadu prošle godine odlučio ukinuti nepravomoćnu presudu Ivi Sanaderu i pustiti ga na slobodu. Tada je u emisiji Otvoreno gostovala odvjetnica bivšeg premijera, Jadranka Sloković, koja je izričito tvrdila da je cijeli taj proces posljedica političkog neslaganja Ive Sanadera i Jadranke Kosor, koju je optužila da je inicirala postupak protiv bivšeg šefa. “Ona se u jednom trenutku osjetila ugroženom od mogućnosti njegovog vraćanja na političku scenu i inicirala ovaj postupak”, bila je rezolutna Sloković. “Kosor je, prema dokumentu Ravnateljstva policije u ‘akciji Juda’, imala kontakte sa svjedocima, te ih je slala tadašnjem državnom odvjetniku Mladenu Bajiću – što je opasna sprega medija, Dorha i najviše izvršne vlasti”, tvrdila je odvjetnica. Sloković smatra da se kroz medije i rad Dorha sustavno tijekom pet godina pokušavala gurati teza o korumpiranosti sustava i Sanadera. I ma koliko se Jadranka Kosor danas pokušavala obraniti od tih optužbi, njezinih pedesetak susreta s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i nekoliko stotina razgovora s njim, koje je javno objavila Sanaderova odvjetnica, više su nego dovoljan razlog da ne samo Sanader, nego i mnogi drugi počnu preispitivati, je li proces protiv bivšeg premijera, doista bio politički motiviran. Ježiću euri, Remetinec Sanaderu Takva se pitanja sve češće postavljaju i u inozemstvu, pa su tako nedavno dvojica njemačkih demokršćanskih političara, Peter Ramsauer i Elmar Brok, javno izjavili da bivši premijer Ivo Sanader treba imati pošteno suđenje, te da će odluka Ustavnog suda o njegovoj žalbi na pravomoćnu osuđujuću presudu za korupciju u slučajevima Ina-MOL i Hypo, biti novi test prema kojem će se mjeriti vladavina prava u Hrvatskoj. Još neki njemački političari, neslužbeno, ponavljaju to isto i čak dodaju da nemaju dojam kako je Sanader dosad imao pošteno suđenje. Ako u slučaju Sanader ne bude sve u skladu s vladavinom prava, netko bi u Europi na to mogao gledati kao na štetu za imidž Hrvatske, upozoravaju europski pučani. Kako i ne bi, ako se ima na umu da je, primjerice, Mladen Bajić nakon iskaza kontroverznog tajkuna Roberta Ježića kako je u Sanaderovo ime na svoj račun primio 5 milijuna eura mita od predsjednika Uprave MOL-a, Zoltana Hernadija, podigao optužnicu protiv bivšeg premijera u slučaju Ina-MOL, a sudac Ivan Turudić mu hladno u prvostupanjskoj presudi “odrezao” kaznu od 10 godina zatvora, koju je kasnije Ustavni sud poništio. I dok je Sanader bio u zatvoru, “njegovih” pet milijuna eura mita Robert Ježić nikada nije vratio u državni proračun, kako je tražio sudac Turudić. U međuvremenu su se u medijima pojavile priče kako Ježić taj novac ne može uplatiti jer boluje od neizlječive bolesti i liječi se negdje u Švicarskoj. A onda je kao grom iz vedra neba odjeknula vijest, popraćena ekskluzivnim fotografijama, objavljena na portalu Index.hr 30. studenoga prošle godine, da su bivši ministar financija Slavko Linić, kojeg se sumnjiči za niz afera, Branko Šegon, njegov bivši pomoćnik i tajkun kojem se porijeklo imovine istražuje već pet godina, te Robert Ježić, koji je zbog svog zdravlja godinama odgađao suđenja i koji mora vratiti pet milijuna eura, uz bivšeg SDP-ovca Luku Denonu, uživali – na Korčuli. Domaćin je bio Šegon, a “uzvanici” su bili smješteni u Hotelu Korkyra. U Vela Luku stigli su hidroavionom, a Šegon je za svoje prijatelje priredio bogat program. I začudo, nitko se od nadležnih institucija nije zainteresirao za to veselo društvance, a da jesu, imali bi dobar ulov. Ovako su u dobrom ulovu i pripremljenim morskim specijalitetima uživali samo spomenuti “uzvanici”. Čobijeve malverzacije A da bi ugođaj bio potpun, nedostajali su još bivši ministar poljoprivrede, Petar Čobanković i najpoznatiji hrvatski mesar, Stjepan Fiolić, nad kojima se, uz Sanadera, vodi sudski postupak u aferi “Planinska”. Zapravo, Čobanković je već odgulio svoju kaznu ogulivši tone krumpira i otiša kući uživati u plodovima svoga rada i materijalnog blagostanja kojeg je stekao za vrijeme Sanaderova mandata, uvlačeći se dragom Ivi ravno – u stražnjicu. Inače, nije na odmet podsjetiti da vrijeme preporoda i renesanse za bivšeg ministra Petra Čobankovića, ali i njegovu užu i širu obitelj, počinje od kraja 2004. godine. Prije negoli je postao omiljeni Sanaderov ministar poljoprivrede i prije negoli je ušao u sustav raznih poticaja, Čobanković je imao, prema pisanju medija – 3,5 hektara zemlje. No, u sedam godina obnašanja ministarske funkcije, Čobi je uvećao imovinu svoje uže i šire obitelji za 30 puta, koristeći rodbinske veze i prilike, te uz pomoć državnih i lokalnih poticaja za podizanje nasada i vinograda. Mediji su više puta pisali da je “dobri i plemeniti Čobi” obilato koristio sredstva raznih državnih potpora u različitim iznosima, koji variraju od 50 tisuća kuna za podizanje nasada vinograda, pa nadalje. Isti izvori navodili su da je gotovo nemoguće izračunati ukupnu vrijednost dobivenih poticaja i malverzacija ministra Petra Čobankovića i njegove obitelji. No, dok je Čobanković zgrtao bogatstvo na Sanaderov račun, tada mu nije palo na pamet suprotstaviti mu se i reći: “Ne, premijeru, ja neću koristiti sredstva raznih državnih potpora, jer je to nespojivo s funkcijom ministra koju obavljam, a ne bih želio ni kompromitirati vašu poziciju čelnog čovjeka u Vladi”. Umjesto toga “Čobankovićeva tvrtka” cijepila je vinovu lozu, za što ju je država subvencionirala kunu po cijepu, a tijekom jedne godine znao je cijepiti i do milijun trsova! Znakovito je da je cijepljenje trsova prestalo kada je država ukinula subvenciju na njih. No, Čobankovići su uspjeli cijepiti i 700 tisuća trsova istarske Malvazije, za kraj rabote s državnim poticajima. Kako je moć Čobankovića seniora rasla i kako je njegova bliskost sa Sanaderom bivala sve veća, tako je i imovinska kartica Čobankovićevih juniora postajala sve zanimljivija i živopisnija… Fiolićeve čarolije – milijuni iz kutije za hrenovke Tako njegovi sinovi Ivan i Tomislav Čobanković posjeduju u katastarskim česticama oko 28 hektara zemlje u Iloku (podatak iz 2011., dok je Petar Čobanković obnašao funkciju potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede) procijenjene na milijun i 260 tisuća eura, a treći sin Hrvoje oko 7 hektara zemljišta u oranicama, šumama, voćnjacima i vinogradima,vrijednih 315 tisuća eura. Zanimljiv je podatak, do kojeg je došao Objektiv, kako je Hrvojevo zemljište na katastarskim česticama bilo opterećeno kreditom Croatia banke u iznosu od 11 tisuća švicarskih franaka, u kojoj je radila Čobijeva sestra. Na temelju iskaza takvih tipova, kao i mesara Stjepana Fiolića, koji tvrdi da je Sanaderu u kutiji za hrenovke donio milijune kuna za zgradu u Planinskoj, Bajić je štancao svoje optužnice protiv Sanadera, bez i jednog čvrstog materijalnog dokaza. U međuvremenu se pedesetak puta susreo s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor i obavio na stotine telefonskih razgovora s njom, pri čemu, kako tvrdi Kosorica – nisu razgovarali o Ivi. No, jedno je sigurno – svima njima je srce zaigralo kada su čuli da se Sanader u prosincu 2010. godine pokušao ukrcati u avion za Ameriku. Jer to im je, kako tvrdi tadašnji Bajićev zamjenik Dragan Novosel u memoarima objavljenim u Telegramu, bio ključni dokaz da su u pravu. “Pa ljudi moji, je li to moguće?”, upitao bi se legendarni Mladen Delić, da je kojim slučajem živ i da izravno prenosi ovaj političko-pravosudni igrokaz oko bivšeg premijera…