REFERENDUMA o euru i porezu na nekretnine MORA BITI..

Dok premijer Plenković s gnušanjem i s visoka govori oporbenjacima da su njihove rasprave ‘dno dna‘, nešto najgore i najgluplje što se može čuti u bilo kojem parlamentu u svijetu te dok se izruguje svima onima koji tvrde da je Lex Agrokor pisan samo kako bi lešinarski fondovi te pojedinci povezani s njima mogli zaraditi milijarde, osjeća se nadmoćno. Često i s razlogom, jer ni Davor Bernardić, Miro Bulj, Gordan Maras, ili Nikola Grmoja… najčešće ne tuku činjenicama, ne koriste argumente…, zbog čega ispadaju slabi i tanani te ih napuhani premijer s lakoćom verbalno pobjeđuje, a potom i obezvrjeđuje. No, šteta da mu pitanja o Lex Agrokoru, o uvođenju eura bez da se narod o tome išta pita, o sramotnom Ovršnom zakonu, o razarajućoj korupciji u pravosuđu, o pražnjenju Slavonije i sve bržem izumiranju Hrvatske…, ne postavlja znalac poput Mislava Kolakušića, suca Trgovačkog suda u Zagreb, umjesto Mire, Davora ili Nikole. Svojim argumentiranim kritikama Kolakušić se, pokraj tako netalentirane oporbe (čast izuzecima), pretvorio, prema svemu sudeći, u glavnoga kritičara korumpirane vlasti u opljačkanoj zemlji, u državi u kojoj je argumentirana kritika tako nasušno potrebna. Jer kada stručnjak za trgovačko pravo, za stečajeve i sudske postupke kakvi će se uskoro voditi i oko Agrokora – kaže javno da je djelovanje Vlade u Agrokoru izvan zdrave pameti, izvan razine svakog dostojanstva i svakog prava, kada kaže da ćemo zbog Plenkovićeve Vlade izgubiti milijarde kuna u sudskim postupcima, a da bi mogli izgubiti i vode i plodnu zemlju, sve ono što je založeno za dug, kada kaže da je ‘Lex Agrokor’ pisan da bi se netko obogatio kroz pljačku našeg novca i kada doda da je riječ o organiziranom poduhvatu te da Hrvatska, zbog svega navedenog, doista jest mafijaška država, teško ga je omalovažiti i ismijati, onako kako Plenković čini zbunjenom Bernardiću ili izgubljenom Grmoji. Zbog svega toga zamolili smo suca Kolakušića da nam komentira najnovija zbivanja oko Ivice Todorića i Agrokora, ali i najavu referenduma o uvođenju eura te najavljenu, ali nikad oživotvorenu inicativu za referendum o porezu na nekretnine, od kojeg Plenković – kojemu su jedino važne upute iz Bruxellesa – neće odustati. Što je bilo s inicijativom za referendum oko uvođenja poreza na nekretnine? Jeste li možda u kontaktu sa Živim zidom i drugim inicijativama koje su to pitanje pokrenuli? Jesu li oni od toga odustali, ili referendum odgodili? Nisam upoznat s daljnjim razvojem događaja oko referenduma, međutim građani moraju početi koristiti demokraciju i njezine alate. Mi smo jedini narod u Europi koji uopće ne ostvaruje svoja građanska demokratska prava. Građani moraju iskazati nezadovoljstvo lošim zakonima, zahtijevati njihovu promjenu te spriječiti donošenje loših zakona, potpisivanjem peticija, zahtijevanjem provođenja referenduma, korištenjem prava iz Zakona o javnom okupljanju, itd. Temeljem Ustava RH vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Političari, suci, državni i lokalni službenici su samo zaposlenici naroda i ne smiju raditi na njegovu štetu, već isključivo za njegovu dobrobit. Narod svoju vlast ostvaruje neposrednom demokracijom putem referenduma i posrednom preko zastupnika u Saboru. Kada posredna demokracija zastupa samo 19,07% volje birača, onda je nužno da o svim bitnim pitanjima građani odlučuju neposredno. Treba li, prema Vašem mišljenju, ustrajati na referendumu o uvođenju poreza na nekretnine? Svakako, o svim bitnim pitanjima je potrebno provesti referendum iz dva osnovna razloga: 1. referendum i izbori ne predstavljaju trošak za građane. Naime, više od 90% sredstava odnosi se na naknade za rad u izbornim povjerenstvima i to u iznosu od 300 kn po osobi pa je novac u roku od 30 dana ponovno u državnom proračunu kroz doprinose i poreze. Pa koliko je potrebno da bi se potrošilo 300 kn, na svaki proizvod i uslugu plaća se 25% PDV-a, poduzetnik koji je prodao robu ili izvršio uslugu od izdvaja za plaću radnika i uplaćuje doprinose na njih, itd. 2. odluke u Saboru donosi većina koja predstavlja samo 19,07% punoljetnih hrvatskih građana (36,27% osvojenih glasova od 52,59% izašlih na izbore). Treba li Hrvatska održati referendum o uvođenju eura, kao što su to učinile Švedska i Danska, koje su tako odbile euro (a kao što najavljuje Sinčić), pogotovo jer je velika većina građana protiv uvođenja eura i jer mnogi financijski stručnjaci (kojima ne daju na TV!), tvrde da bi prerano uvođenje značilo katastrofu za Hrvatsku? Ako euro nema 9 od 28 članica EU, potpuno je jasno da se radi o pitanju o kojem građani moraju neposredno odlučiti. Mogu li Saborsko istražno povjerenstvo o Agrokoru te Ivica Todorić – kroz svoje nove javne istupe, doprinijeti rasvjetljavanju istine o hrvatskoj tranziciji, o kriminalu, velikoj pljački i korupciji pri stvaranju ‘hrvatske elite’, kaosu u pravosuđu? Može li ‘afera Agrokor’ na bilo koji način donijeti nešto dobro Hrvatskoj? Naravno da bi moglo, u kaznenom postupku nećemo dobiti odgovore na pitanja tko je sve donosio zakone i poklanjao imovinu svih nas jednoj osobi i što su oni koji su to omogućili dobili zauzvrat i hoće li to vratiti. Nažalost s obzirom na prve pozvane svjedoke to više liči na iznimno loše režiranu amatersku predstavu, nego na postupak u kojem ćemo saznati bitne činjenice. Situacija s Agrokorom neće donijeti ništa dobro hrvatskim građanima. Autor: Damir Kramarić / Dnevno.hr