Riječka OŠ Čavle vodi učenike na izlet u Kumrovec za – ‘Dan mladosti!’

Roditelji učenika sedmih razreda osnovne škole "Čavle" u najantifašističkijem hrvatskom gradu, kojim SDP (prethodno SKH/KPH/KPJ) vlada već punih 70 godina bez prekida - nešto dulje nego komunisti na Kubi i u Sjevernoj Koreji - obaviješteni su da će njihova djeca u sklopu nastave povijesti ići na školski izlet u Kumrovec, i to baš na onaj vikend kad tamo jugoslaveni obilježavaju tzv. "Dan mladosti", odnosno rođendan pokojnog diktatora koji to po nekim povjesničarima nije bio. Hoće li se nositi i štafeta, nije poznato. Proslava tzv. “Dana mladosti”, odnosno rođendana diktatora SFRJ, bila je jedna od ogavnijih manifestacija kulta ličnosti koji je Tito izgradio, a nakon njegove smrti prelazi u fetišizam na rubu nekrofilije. Takvi kultovi su inače tipični za primitivna društva s niskim stupnjem političke kulture, a samo nošenje štafete “najvećem sinu” ultimativni čin pokoravanja pred velikim vođom, u stilu poganskih predkršćanskih rituala obožavanja i deifikacije lidera. U Jugoslaviji su svi bili ravnopravni, samo su Tito i dio vrhuške bili malo ravnopravniji. Proslava bi protjecala na stadionu, uz gomilu primitivnog kiča i patetike, a Tito je mirno prisustvovao tim manifestacijama u svoju slavu. Radilo se o vidu psihološke manipulacije, povezane s psihologijom mase. Tito je znao kako ljudima isprati mozak. Taj kult štafete je zapravo bio specifičan za Jugoslaviju: i drugdje su diktatori vlastite rođendane ponekad (bar oni najprimitivniji od njih, poput Kim il Sunga) proglašavali državnim blagdanom, poručujući time “država to sam ja”, ali je samo Tito vlastiti kult doveo do savršenstva preko štafete i priredbe na prepunom stadionu. Štafeta koju su djeca predavala Titu je bila vid carskog žezla, samo je razlika bila što je žezlo sa sve osim kralja bilo nedodirljivo, a štafeta je vukla svoju simboličku snagu upravo iz dodira što većeg broju ruku. Dok je žezlo, jednim krajem okrenuto prema zemlji a drugim prema nebu, simbol veze njegovog nosioca sa nebeskom silom i njegovih ovlasti  na zemlji, štafeta je bila simbol veze između vođe i naroda, odnosno simbol pokoravanja naroda vođi, kao izvoru svega i onog kojem se sve vraća. Štafeta za dan mladosti nije bila samo sakralni predmet u kom se kao posljedica dodira tisuća ruku i tisuća prijeđenih kilometara akumulira energija kojom se hranila Titova politička moć i njegov ego, nego i vid magijskog simbola. U civiliziranoj zemlji, taj bi kult, kao i proslava “dana mladosti”, umro s Titom, prije 35 godina. No, 2000. je došlo do oživljavanja kulta, pa smo tako jučer s televizije imali priliku čuti kako diktator nije bio diktator – možda bi Klasić to otkriće trebao prezentirati autorima enciklopedija diljem svijeta, poput Brittanice, koje Tita referiraju isključivo kao diktatora, a njegovu vlast karakteriziraju kao komunističku diktaturu, a svoje tvrdnje da Tito nije bio diktator argumentirati time da on predaje povijest i ponekim citatom Mile Kekina iz Hladnog piva. No dok je promoviranje Tita s TV ekrana nacionalne TV skandal prve vrste, indoktrinacija djece simbolima diktature i totalitarizma je i više od toga, to je zločin. To je ideološko ispiranje mozga djeci, a usto, to je izravno u suprotnosti s rezolucijom 1841 Vijeća Europe koje od zemalja članica traži osudu totalitarnih komunističkih režima. Podsjetimo, tamo piše kako Europski parlament poziva “sve komunističke ili post-komunističke stranke da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.” Hrvatski sabor je 2006. godine, temeljem te rezolucije, donio vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (dokument objavljen u “Narodnim novinama” br. 76/2006). Političari iz redova ljevičarskih stranaka i ljevičarski intelektualci tu rezoluciju, međutim, izbjegavaju spominjati. Umjesto toga, postkomunističke stranke kod nas i dalje veličaju najvećeg sina, i relativiziraju zločine počinjene u ime “antifašizma”, kako se od nedavno u Hrvatskoj zove komunizam. Da stvar bude ljepša, djeca će imati i besplatan prijevoz autobusima od Rijeke do Kumrovca, što inače nije uobičajeno kod školskih izleta. Normalno bi bilo da djeca obilaze mjesta bitna za povijest svoje države, i na datume bitne za tu povijest. Koja je važnost rođendana pokojnog diktatora pokojne države za hrvatsku povijest i mlade naraštaje nije sasvim jasno. Povodom ovog događaja, oglasila se i udruga specijalne policije iz Domovinskog rata ‘Ajkula’ koja je uputila otvoreno pismo školi, a koja se nalazi na manje od kilometra od njihovog sjedišta. U pismu navode da Plan i program rada za školsku godinu 2014/2015. OŠ Čavle sadrži programe za odlazak djece na poludnevne i cjelodnodnevne školske izlete, kao i školske ekskurzije i ostale oblike odgojno – obrazovnih aktivnosti izvan škole, a sve u skladu sa Pravilnikom o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno – obrazovnih aktivnosti izvan škole (NN 67/14). U slučaju ovog izleta, na što su im ukazali roditelji djece – hrvatski branitelji to nije tako, te iz tog razloga upućuju nekoliko pitanja: