RIMSKI TRIPTIH - POETSKA TEOLOGIJA SVECA IVANA PAVLA DRUGOGA, PAPE KOJI NAS JE VOLIO
"POTOK
- Čuđenje
Obronak šumski silazi
u ritmu bujica gorskih
a taj mi ritam objavljuje Tebe,
Predvječna riječi.
Kako je predivna šutnja Tvoja
u svemu, čime se odasvud javlja
stvoreni svijet…
što zajedno s obronkom šumskim
silazi u dolinu svakom njegovom padinom…
sve što sobom nosi
srebrna kaskada bujice,
koji se u ritmu s gore obrušava
nošen svojom vlastitom maticom…
- nošen kamo?
Što mi pripovijedaš, potoče gorski?
na kojemu mjestu sa mnom sresti se imaš?
sa mnom koji također prolazim -
slično kao i ti…
Zar slično kao ti?
(Dopusti mi ovdje zastati -
dopusti mi na pragu se zadržati
ovo je jedno od najčistijih čuđenja.)
Bujica se ne čudi dok se nadolje ruši
i šume šuteći silaze u ritmu bujice
- ali, čovjek se čudi!
Prag koji svijet u njemu prekoračuje,
prag je čuđenja.
(Nekoć je upravo tom čuđenju ime 'Adam' dano.)
Bio je osamljen s tim svojim čuđenjem
posred bića, koja se nisu čudila
- bilo im je dosta da postoje i da protječu.
Čovjek je prolazio zajedno s njima
na valu čuđenja.
Čudeći se, stalno je izranjao
iz toga vala koji ga je uzdizao,
kao da govori svemu naokolo:
'zaustavi se! - pristan u meni imaš'
'u meni je mjesto susreta
s Predvječnom Riječju' -
'zaustavi se, ovo prolaženje ima smisao'
'ima smisao…ima smisao…ima smisao!'
- Izvor
Obronak šumski silazi
u ritmu potoka gorskih…
Želiš li pronaći izvor,
moraš ići uzgor, protiv struje.
Probijaj se, traži, ne odstupaj;
znaš, da on mora tu negdje biti -
Gdje si izvore?…Gdje si izvore?!
Tišina…
Potoče šumski, potoče
otkrij mi tajnu
svoga početka!
(Tišina - zašto šutiš?
Kako si brižljivo skrio tajnu svoga početka!)
Dopusti mi usne uroniti
u vodu s izvora
oćutjeti svježinu,
svježinu životvornu."
(Ivan Pavao Drugi, RIMSKI TRIPTIH - meditacije, Glas Koncila, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2003.; str. 11-13.) Zlatko Pinter
