ROBERT VALDEC: ŠTO STOJI IZA GERILSKE REKLAMNE KAMPANJE Lidlići stupaju uz Crnčiće i Ateistiće

‘I ja sam Lidlić’, ‘lidlići’, ‘Svi smo mi Lidlići!’… – od tupavih parola koje, naoko, izražavaju solidarnost s dječicom iz slabije stojećih obitelji koja se oblače u njemačkom trgovačkom lancu, a u stvarnosti besplatno reklamiraju tu međunarodnu korporaciju koja pipke sve više širi na istok, posljednjih je dana nemoguće pobjeći – Lidl i ‘lidlići’ tema su rasprava po uredima, u kafićima, na društvenim mrežama. Jedni s ogorčenjem pa i mržnjom osuđuju bešćutne primitivne, ali bogate roditelje i njihovu djecu koja se tim ‘podrugljivim’ nazivom rugaju mališanima čiji se roditelji nisu ‘nakrali’, drugi pak uskaču u pomodni trend pa nas sumanuto po društvenim mrežama zasipaju ‘hashtag’-ovima, parolama, istovremeno otvarajući beskrajne rasprave o odličnom čipsu, sladoledu, pecivima ili čokoladama iz Lidla koje svakodnevno kupuju. Mediji su u orgazmičkom transu  – organiziraju se televizijske rasprave o ‘lidlićima’, dokoni komentatori zdvajaju nad društvom koje tone u primitivizam, strane televizije bave se ‘zlim roditeljima iz jednog splitskog vrtića’ i stanjem u hrvatskom društvu, svoje mišljenje i gađenje prema toj društvenoj devijaciji nam prezentiraju ‘društvene kroničarke’ i ‘moralne vertikale’ koje o svemu znaju sve poput, npr. Elle Dvornik. Marketinški false flag A cijela priča o ‘narodnom’ njemačkom trgovačkom lancu krenula je tekstom u ‘Splitskom tjedniku’ (u vlasništvu njemačke medijske korporacije). Neke tete iz jednog vrtića, novinarki tog lista ispričale su… Novinarka nije otišla korak dalje pa informirala javnost o kojem se vrtiću radi, porazgovarala s ogorčenim roditeljima ‘lidlića’ ili ‘zlim majkama’ koje vrtićku djecu odijevaju u Gucci, Versace i inim fancy buticima. Čemu? Duh je pušten iz boce. Marketinški ‘false flag’ se zavijorio i borbene postrojbe jurišaju uz zvuke ratničkih truba. Više nije bitno ni o kojem se vrtiću i tetama radi, priča je postala ‘gorka hrvatska stvarnost’ koju se prežvakava s gađenjem, a jedini tko zapravo iz svega masno profitira njemački je trgovački lanac. Tko se uopće potrudio malo dublje zamisliti nad autentičnošću početka cijele priče? ”U svom dugogodišnjem radu s djecom predškolske dobi nikada nisam bila u prilici čuti da se djeca rugaju nekom zbog njegove odjeće ili obuće. Oni uopće ne primjećuju kako je tko obučen. Pa čak niti onda kad im to netko, možda nameće. Pohvalit će se novom haljinom, tenisicama, majicom.., ali neće isticati gdje je kupljena, je li skupa, kvalitetna, jer djeca u toj dobi nisu svjesna materijalnih vrijednosti”, tvrdi Klementina Šuljug, odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i s 15 godina iskustva rada u Montessori vrtiću. O fenomenu ‘lidlića’ kaže: “U zadnjih nekoliko dana svjedoci smo histerije oko ‘lidlića’. Žalosno je što marketing jedne tvrtke koristi nevinu djecu za propagandu i služi  se lažima kako bi došli do materijalne koristi. Djeca te dobi niti mogu izgovoriti riječ ‘lidlić’, niti mogu povezati značenje riječi s materijalnom vrijednošću, niti su svjesni materijalnih vrijednosti”. Konzultirali smo i nekoliko PR profesionalaca koji su nam potvrdili kako je, po njihovom mišljenju, riječ o, za trgovački lanac izvrsnoj, besplatnoj medijskoj kampanji koja se nikakvim novcem ne bi mogla platiti. Istovremeno je, kažu, riječ o besramnom iskorištavanju male djece i poigravanju s osjećajima građana – od mržnje do suosjećanja, a sve u svrhu reklamiranja. No, ni oni nam nisu mogli podastrijeti konkretne dokaze o tome tko je “autor” kampanje pa smo se bili prisiljeni prihvatiti istraživanja i analiziranja. Dakle, imamo ovdje nekoliko strana: većinu koja jedva sastavlja kraj s krajem (ciljanu skupinu kupaca). Većinu prema kojoj je svatko normalan empatičan. Zlu manjinu: nekolicinu bogatih roditelja, koji su, prva je pomisao, do tog bogatstva došli pljačkajući ovu prvu većinu, a koji se još pritom, izruguju toj opljačkanoj većini, odnosno, njihovoj dječici. No tu je i ‘nevin u ludnici’: njemački trgovački lanac koji je, ‘nit kriv ni dužan’, zapravo u središtu svega. Trgovački lanac bez kojega bi, eto, siromašna djeca hodala gola i bosa, ili bi njihovi roditelji skupljali staru odjeću za svoje mališane u Caritasu. Trgovački lanac se, naravno, trudi visoku modu nekako približiti jadnoj djeci i njihovim roditeljima, pa na svoje ‘jeftine’ police slažu i odjeću koju kreiraju poznati modni kreatori. Jer i oni siromašniji sada mogu imati ‘brendiranu’ obleku. Slatko. Uz to, roditelji će, usput, u kolica natrpati još desetke nepotrebnih artikala. Poneki, možda, obogaćen i salmonelom. Korisni idioti Tu je, naravno, kao i u svakoj drugoj dobro razrađenoj “false flag” operaciji i specijalna medijska postrojba korisnih idiota. Lidl je nedavno također bio u središtu pozornosti – putem medija i društvenih mreža – zbog uklanjanja križeva s crkvi na grčkom otoku Santoriniju, s ambalaže proizvoda koje je taj lanac distribuirao u sklopu “Grčkog tjedna” (koji traje već mjesecima). Objašnjenje iz uprave, nakon što se priča razbuktala, bilo je “kako žele biti religijski neutralni”. No, u međuvremenu, svi su europski mediji punili svoje stranice i minute raspravama, reakcijama, analizama, mišljenjima, bojkotima, osudama tih bojkota, priopćenjima… Oglasili su se visoki crkveni autoriteti, političke stranke, mudri komentatori. I svi pričaju… o čemu? O Lidlu, naravno. Lidlu koji je, opet, ‘nevin u ludnici’, nit’ kriv, nit’ dužan, došao u središte skandala u kojem je, s jedne strane, tiha vojska njihovih aktualnih i potencijalnih kupaca, a s druge strane zli ‘kršćanski fundamentalisti’ koji cjepidlače i pjene se oko ambalaže suvišnih smokava. U siječnju ove godine, Lidl je u Češkoj izbacio svoj katalog na kojem se Česima reklamira njihov program majica, pidžama i jakni. Muški model koji ih nosi na sebi je crnac. Kreće skandal- iz Lidla jadikuju kako im stižu prijeteće poruke zlih rasista/nacista kojima smeta ‘afro-čeh’ na reklami. Mediji i društvene mreže eksplodiraju. Kreću, naravno, rasprave o primitivnim, zapjenjenim, krvoločnim rasistima, češkom Ku-Klux-Klanu, koji između zalogaja knedličke i gutljaja piva, već valjda dovršavaju nacrte za neke nove nacističke koncentracijske logore u koje će trpati jadnike druge boje kože. I tko je opet “nit kriv ni dužan” u središtu cijele ove priče? Pogađate, ‘nevin u ludnici’-njemački trgovački lanac. I na koncu, prolaze dani i tjedni, no nitko od komentatora još uvijek nije prokomentirao činjenicu koju je u Saboru iznio Ivan Lovrinović, niti Lidl, kao ni njegov ‘brat’ Kaufland, a ni Billa i Interspar, u hrvatski državni proračun nisu uplatili ni kune od poreza na dobit. Vjerojatno svu dobit potroše kako bi odijevali siromašnu dječicu, svoje ‘lidliće’.