Roditelji protiv institucionaliziranja pedofilije

Roditelji se u Hrvatskoj  još od 2013. godine bore protiv institucionaliziranja pedofilije u hrvatskim školama. Ona je je školske godine 2012./2013. urotnički, uz isključivanje i zaobilaženje roditelja, ušla u odgojno-obrazovni sustav preko tzv. Jovanovićeva Zdravstvenog odgoja, odnosno njegova četvrtog modula. U javnosti je tada raskrinkan Aleksandar Štulhofer, glavni nositelj toga projekta, sociolog i seksolog, za kojega je dokazano da je surađivao s deklariranim pedofilima. Sjetite se emisije HRT-a Slika Hrvatske, Karoline Vidović Krišto i Judith Reisman. Hrvatska je javnost tada bila ujedinjena u borbi protiv pedofilije, bez obzira na svjetonazor, vjeru, političko ili seksualno opredjeljenje – svi su ustali da bi zaštitili djecu. Kasnije je u javnom prostoru nametnuta diskusija i svađa oko homoseksualaca, slijedom čega je borba protiv institucionaliziranja pedofilije i tadašnjeg četvrtog modula zdravstvenog odgoja pala u sjenu. Njegovo su izbacivanje roditelji i stručnjaci tražili s razlogom jer je temeljen na učenju Alfreda Kinseya, zoologa, koji je u svoje “znanstvene svrhe” istraživanja ljudske seksualnosti plaćao i poticao pedofile da seksualno zlostavljaju i siluju dojenčad i djecu. Aleksandar Štulhofer bio je stipendist i suradnik Instituta Kinsey te je surađivao s deklariranim pedofilima i promicao takvu “znanost” nastojeći je uvesti u hrvatski odgojno-obrazovni sustav. Ustavni sud je na traženje Udruge GROZD i građana okupljenih oko nje 2013. godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja te odredio da će se do donošenja novog kurikuluma, usklađenog s ustavnim zahtjevima, predavati sadržaji zdravstvenog odgoja prema programu koji se provodio do tada. Učinak te odluke je da u novom, međupredmetnom kurikulumu Zdravlje, koji je ušao od prošle godine najprije eksperimentalno, a od sljedeće će ući u sve škole u okviru Škole za život, tih sadržaja nema. Međutim pedofilski sadržaji nisu izbačeni potpuno iz škole, Ušli su na mala vrata preko preporučene izborne lektire u Kurikulumu Hrvatskoga jezika za srednje škole unatoč tome što su na njih i ministrica Divjak i predsjednik Vlade s ministrima bili upozoreni. Roditelji i struka i dalje se bore, a to je razlog i  osnivanja Građanske inicijative STOP neprimjerenoj lektiri. Na popisu su izbornih lektira knjige u kojima se, među ostalim, eksplicitno opisuje brutalno analno silovanje malog dječaka (nećemo navoditi ni citate ni autora ni naslov jer ne želimo popularizirati ni autor ni gnjusni opis u djelu, a ponavljanjem citata ponovno bi se širio pedofilski sadržaj, što ne želimo). Ponovit ćemo, djeci se institucionalno, u školama, u sklopu službenog kurikula nudi opis brutalnog analnog silovanja malog dječaka! Postavlja se pitanje: Što se time želi postići? To nije preventiva, jer su djeca koja bi to trebala čitati barem četrnaestogodišnjaci i do tada su već morala usvojiti preventivna znanja i vještine za obranu od ovakvih zlodjela. Što dobivamo ako djeci kroz institucije ulijevamo u glavu prizore najgnjusnijih zlodjela kojih se ona sama nikada ne bi sjetila? Nije li to stvaranje novih predatora?!? I nije li legaliziranjem ovakvih sadržaja, uz slobodu nastavnika da izaberu slične, otvoren put omekšavanju stava prema pedofiliji i prihvaćanju pedofilije o čemu se u svijetu već javljaju glasovi, te osiguranje lakšeg pristupa potencijalnom pedofilu nastavniku do maloljetnika. U jednoj drugoj knjizi su aluzije na seks starijeg muškarca s petogodišnjom djevojčicom. U drugoj se šalje poruka kako je deset godina pravo vrijeme da se siluje djevojčica. U dvije knjige je opisano podvođenje malodobnika od strane očeva starijim ženama – prostitutkama. U četvrtoj je opis silovanja tridestjednogodišnje učiteljice glazbe od strane trinaestogodišnje učenice, u kojem učiteljica i uživa. U petoj san o silovanju sestre i incestualni odnos s majkom. Kakve su to poruke djeci u sazrijevanju? Čak su stari Grci znali da se scene nasilja i nastranosti ne prikazuju jer umjetnost može poučiti, ali i prenijeti klice raspoloženja i ideja. To je sablazno, odvratno, mučno – ali bi trebalo i podlijegati kaznenom zakonu koji zabranjuje promoviranje pedofilije. Ministrica Blaženka Divjak prošle je godine, nakon emisije Karoline Vidović Krišto na HRT-u, javno prozvala medije da lažu da su te knjige na popisu izborne lektire, dok je njezina zamjenica Lidija Kralj u studiju HRT-a javno stala u obranu tog i takvog sadržaja! I prof. Slobodan Prosperov Novak bio je gost u toj emisiji – odlučno je prozvao skandaloznu Lidiju Kralj da je sramotno to što govori i da nema nikakve diskusije oko toga da je pedofilija kazneno djelo i da takav sadržaj nema što raditi u službenim lektirama. Što se dogodilo? Ništa. Mainstream mediji i HND napali su Karolinu Vidović Krišto, naravno bez argumenata, stavljajući se time na stranu svih onih koji nastoje prikriti i od očiju javnosti sakriti kriminalno institucionaliziranje pedofilije u hrvatskim školama. Prije nepuna dva mjeseca ministrica Divjak je uz pompu mainstream medija javnosti obznanila kako je riješila problem izborne lektire pomoću ankete upućene nastavnicima Hrvatskoga jezika i knjižničarima. Nije rekla da je anketa provođena anonimno te da je sve navedene i još mnogo drugih gnjusnih lektira s pedofilskim sadržajem vratila u škole. Vlada gleda i šuti. Valjda njezini članovi planiraju svoju djecu upisati u neku privatnu katoličku školu u kojoj ona neće morati čitati opise brutalnog analnog silovanja malog dječaka i silovanja male djevojčice? A možda će im baš biti po volji da im djeca u dobi od 15, 16 godina kroz školski kurikul dobivaju inspiraciju za silovanje male desetogodišnjakinje?!  Kako drugačije objasniti šutnju na ovo kriminalno uvođenje pedofilije u hrvatske škole? Potez vraćanja pedofilskog sadržaja na službeni popis preporučene izborne lektire  ministrica Divjak negira, iako se citati tih djela mogu čitati po portalima. Samu sebe opravdava krinkom da su ta djela odabrala profesori. Što će biti ako profesori glasuju za podvođenje djece – hoće li se i to institucionalizirati? Pripremio: Željko Maršić Zenga   http://www.ruka.hr/aktivnosti/rijec-udruge-institucionaliziranje-pedofilije/