Rojs, što se s tobom događa?

U zadnje vrijeme, otkako se pojavilo sramno pismo, odnosno zahtjev, za puštanje na slobodu bivših osuđenih hrvatskih udbaša i kosovaca, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, pojedini hrvatski generali, poput Ljube Ćesića Rojsa svim silama i u svim medijima žestoko brane ono što se obraniti ne da.

Još nije poznato zašto to čine, zašto istim žarom nisu recimo branili (kad je trebalo) hrvatske branitelje koji se nalaze u zatvoru, jesu li ucijenjeni, što im se dogodilo da su se preko noći počeli  zalagati za progonitelje mnogih časnih i poštenih Hrvata u vrijeme komunizma, za što su uostalom na njemačkom sudu i osuđeni na doživotne robije?

Međutim, dok se bivši udbaši i kosovci predstavljaju kao „spasitelji“ Hrvatske, pa čak i ljudi bez kojih ne bi bilo ni prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, velika većina braniteljskih udruga, pa i sami branitelji i stradalnici kukavički šute, kao „ne bi se htjeli miješati“ ili bolje rečeno zamjeriti jednima ili drugima.

Na stranu bivših udbaša stao je nažalost i jedan dio članova Hrvatskog generalskog zbora, poglavito oni koji su u „pravom trenutku“ preokrenuli kapute i koji se danas predstavljaju kao istinski domoljubi, iako svi znamo da im zvijezda i dalje viri iz srca..

U povodu ove „blamaže“, koja se jedino može usporediti sa svojedobnim „pučem Mesić-Manolić“,  nekolicina časnih i uglednih generala  objavilo je „pismo“ u kojem se ni malo ne slažu s Gotovinom, Čermakom, Rojsom, Domazetom, Miljavcem…, koji su pred sam Uskrs (sic!) uz pomoć također navodnog bivšeg udbaša i kosovca Ante Nobila  počeli nevjerojatnu medijsku kampanju u svezi rehabilitiranja bivših krvoločnih udbaša, koji nemaju namjeru ni da se ispričaju za svoja zlodjela.

Evo, notorni i kontraverzni voditelj HRT-ove tv emisije Nedjeljom u dva   u nedjelju (8.5.2022.) dao je priliku generalu Ljubu Ćesiću Rojsu, inače potpisniku sramnog zahtjeva, da  50 minuta besramnobrani Perkovića i Mustača, kao da se radi o zaslužnim  „narodnim herojima“, a ne osuđenim lopovima i kriminalcima.

Dakle, na taj način čuli smo jednu stranu priče, čuli smo „bajku“ o dobrim udbašima, pa stoga vjerujemo da će već naredne nedjelje taj isti voditelj („malo sutra“!)  dati prigodu da u njegovoj emisiji gostuje i neki hrvatski general koji se ne slaže s „braniteljima“ udbaša, poput dr. Andrije Hebranga, kojem su takvi ubili oca i „uništili“ cijelu obitelj.

Što Rojs, primjerice, nije pitao Nobila, Mustača i Perkovića koliko još ima bivših udbaša i kosovaca u hrvatskim državnim službama, od policije do Hrvatske vojske i politike, koji jednu ruku  drže na srcu, a s drugom u svojem džepu „stišću“ krvavu petokraku, pa nam iznio i taj podatak?

Na sve to trebali bi se u mnogo većem broju oglasiti i braniteljske udruge, poglavito one (njih 30-40) koje su na „jaslama“, odnosno državnom proračunu i koje se mahom  javljaju samo kad im „aga kaže“.

Inače, branitelji su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, pokazali  i dokazali svoje junaštvo, a danas, kako se stječe dojam, uhvatio ih je neki strah i kukavičluk, (svaka čast iznimkama),  kao da im je svejedno što se umjesto njih uzdižu ljudi zbog kojih su njihovi najmiliji nekada morali bježati i u inozemstvo, da ih ne dostigne krvava udbaša i kosovska ruka.

Stoga branitelji,  dignite napokon svoj glas, recite jasno i glasno da se ne slažete s bivšim zlotvorima i ubojicama i da ste spremni kao i 1991. uzeti  svoju sudbinu u svoje ruke.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)