SAMOHRANI OTAC S PLAČOM NAM PREKINUO RAZGOVOR

Danas nakon jedne mail poruke krenuli smo malo istražiti priču o samohranom ocu petero maloljetne djece. O toj osobi već smo i ranije pisali, pa nam je jedna mama je uputila apel za obitelj Živič.

Pa da krenemo nekim redom. Andrej Živič u zagrebačkom Remetinečkom gaju brine se o petero svoje djece. Najmlađe ima tek pet godina, a onda idu školarci sedam i pol, devet i pol godina, jedanaest i 14  godina.  Svi oni pohađaju Osnovnu školu u Svetoj Klari, a inače su vrlo dobri ili odlični učenici.

Andrej, inače rodom iz Slovenije, u Hrvatsku, tj. Zagreb došao je početkom rata. Nije bio angažiran u neku postrojbu, ali je bio aktivan kod oslobađanja „Maršalke“, vodić, krao je oružje pripadncima tzv, JNA, uglavnom bio uz  hrvatsku policiju i ostale postrojbe. No, nije mu poznato je li taj dio ikad negdje registriran ili eventualno možda postoji evidentiran kao hrvatski branitelj, ali dati ćemo si truda da i to provjerimo.

Gospdin Živič o tome skormno priča: “Ja sam državljanin Slovenije i 1991. sam došao u Hrvatsku kada je počeo rat. Četiri godine kasnije upoznao sam Valentinu u Zagrebu. Završili smo skupa, dobili djecu, živjeli u Klari i sve je bilo idilično do prije tri godine, kada sam se teško razbolio”.

Tada su počele nesuglasice između njega i Valentine. “Prijetila mi je i rekla da će pozvati svog ljubavnika koji će me ubiti. Počeo sam se bojati za život pa sam pobjegao iz našeg zajedničkog stana u koji se više nisam vraćao”, tvrdi. Zbog bolesti je ubrzo završio u bolnici, gdje je čuo od prijatelja da Valentina zanemaruje djecu.

Godinu dana kasnije, u lipnju 2018., Andrej doživljava šok. “Ja sam taman par mjeseci ranije došao u Remetinečki gaj, a ona je očito saznala gdje živim. Dovela je djecu u park na Laništu, ostavila ih i otišla i do dan-danas se nikad nije javila. Djeca su bila gola i bosa, hlače i tenisice su im bile prljave i poderane, bili su pothranjeni. Ona se o djeci nije brinula, vrijeme su provodili na ulici i po parkovima”, objašnjava Andrej.

Kaže kako je nakon što je našao djecu odmah nazvao Centar za socijalnu skrb u Novom Zagrebu, policiju te da se obratio i državnom odvjetništvu koje je pokrenulo kazneni postupak protiv Valentine zbog povrede djetetovih prava.

“Iz Centra za socijalnu skrb su me provjerili i pitali me mogu li se brinuti za djecu, a ja sam rekao da mogu i da će tako biti dok god ću se moći brinuti se za njih”, govori.

To je bio „život s Valentinom“, danas je priča drugačija. Sam brine i odgaja djecu. Snalazi se na svakakve načine da plati režije, stanarinu, a zahvaljuje najviše dobrim susjedima i svima iz Osnovne škole u Svetoj Klari, jer puni su razumijevanja i kad treba, pomažu, iniciraju druge roditelje, tako da mogu preživjeti. Skromni Andrej, svima zahvaljuje, a sada, u ovo krizno doba ne zna kako će dalje. Bio bi jako zahvalan mještanima Svete Klare i okolice, ako bi mu netko iznajmio kuću, stan, bilo što, samo da što lakše plaća stanarinu i režiju, a djeci je i bliže ići u školu.  Kada smo ga pitali što mu je ovog trena potrebno, odgovorio je da ne treba ništa. Za sada ima za djecu i odjeće i obuće i hrane, a režije i stanarinu nekako će platiti, no to je izjava skormnog čovjeka, a vjerujemo da mu je pomoć potrebna. Zdravstveno stanje mu nije baš najbolje, popucali su mu čirevi, pije tablete, a uskoro će navršiti 72 godine života te zbog ovakve situacije teško je nešto zaraditi.

No zamolio nas je nešto. Zamolio je da mu se nekako riješi hrvatsko državljanstvo, jer od 1991. godine nije napuštao Hrvatsku, djeca su mu rođena u Hrvatskoj, imaju rodne listove, OIB-e, ali on nema hrvatsko državljanstvo. Ne prima niti dječi doplatak, što bi mu dobro došlo oko režija. Nije štićenik Centra za socijalnu skrb, a sve to vidi kao problem zato što nema hrvatsko državljanstvo, a pomalo je i izgubio volju otvarati mnoga vrata jer ga se ionako samo „šeta“, a on i njegova djeca ne mogu dobiti državljanstvo, ni zdravstveno, ni socijalno.

Zato moli, ne radi sebe, već radi djece, da se u Ministarstvu unutarnjih poslova vidi tj. riješi problem oko njegovog državljanstva, a onda i u Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da mu pomognu oko zbrinjavanja djece.

Privodili smo razgovor kraju, nismo ni stigli upitati što još treba, u pozadini su se čula djeca, nekako je zahvalio svima što uopće vode brigu za njegovu djecu i njega, htjeli smo pitati je li im što treba za Uskršnje blagdane, ali nismo uspijeli. Zaplakao je i prekinuo razgovor.

Mi se zahvaljujem mami M. što je googlala i pronašla naš nekadašnji članak o obitelji Živič i nekako odlučila nas kontaktirati, vjerujući da ćemo pomoći. Nije samo to u objavi članaka, te zamolba za uplatom novćane pomoći na račun Andrej Živiča, otvoren u ZABAi HR9023600003248244152, već apeliramo na mještane Svete Klare i okolice, traži se manji stan za obitelj Živič, apleramo na resorne ministre i ministarstva da rješe pravnu zavrzlamu, a Vas molimo da samohranom ocu petero djece uljepšamo Uskrs. Andreja možete kontaktirati na broj moba. 095 571 9036 ili putem naše e mail adrese urednistvo@braniteljski-forum.com ili mail udruge udrugahrvatskihbraniteljarh@gmail.com,

još jednom trebamo Vašu pomoć!