SAMOUBOJSTVA BRANITELJA

Suicid je dosad izvršilo čak oko tri tisuće hrvatskih branitelja u Hrvatskoj, a u BiH navodno još i više! O tome se ne priča i ne govori, to je zabranjena tema! A hrvatski branitelji, o čemu sam pisao i u knjizi „Svakim nas je danom sve manje“ (2012.), a koja je totalno marginalizirana i prešućena, objavio sam i stotinjak „priča“ o tim nesretnim ljudima koji su si oduzeli živote na najstrašnije način: jedan si je odrezao vrat motornom pilom, drugi se objesio iako je bio teški vojni invalid

Napisao: Mladen Pavković

Svi su se raspisali o samoubojstvu varaždinske policijske službenice Suzane Vugrinec, koja se navodno sa „šakom tableta“ ubila u Murskom Središću (Slovenija). Ističe se da je bila „savjesna suradnica“ ali da njena okolina nije puno znala o njenom privatnom životu. No, kako je svako samoubojstvo manje-više teška nepoznanica, odnosno misterija, ovo je prema svemu sudeći – slučaj za sebe! I nikada, vjerujte, nećemo saznati što se stvarno dogodilo s nesretnom ženom, jer je radila u – policiji. A baš oko ovog najnovijeg slučaja, pitanja (bez odgovora) je iznimno mnogo.

Nesretni ljudi

Međutim, ovo je prvi puta nakon dužeg vremena da se počelo javno govoriti o onima koji su izvršili suicid. A suicid je dosad izvršilo čak oko tri tisuće hrvatskih branitelja u Hrvatskoj, a u BiH navodno još i više! O tome se ne priča i ne govori, to je zabranjena tema! A hrvatski branitelji, o čemu sam pisao i u knjizi „Svakim nas je danom sve manje“ (2012.), a koja je totalno marginalizirana i prešućena, objavio sam i stotinjak „priča“ o tim nesretnim ljudima koji su si oduzeli živote na najstrašnije način: jedan si je odrezao vrat motornom pilom, drugi se objesio iako je bio teški vojni invalid, treći se zapalio u svojem automobilu, četvrti se ubio na rođendan svoje supruge, peti jer je navodno ukrao dva kilograma rashodovane „Vegete“, itd. i tome slično.

U svezi slučaja „Vugrinec“ među ostalim piše da je za policajce predviđena psihološka pomoć, u situacijama ako policijski službenik doživi neku traumu, no da su mnogi policajci u strahu, ako zatraže pomoć, stigmatizirati te da se boje za posao.

Većina hrvatskih branitelja koji su se ubili nije se bojala za posao, jer ga nisu imali ili su pak bili u (zasluženoj) mirovini. Osim toga, nitko se od tih ljudi u Hrvatskoj nije ubio tek samo tako, preko noći. Najviše se branitelja ubilo kad su uvidjeli da se nakon rata „ništa“ nije promijenilo, da su na vlasti ili oko nje, a poglavito u općinama, županijama i tvrtkama i dalje oni koji su bili „glavni“ i u vrijeme komunizma te koji su ispred svojih ureda uveli i zaštitare, pa čak su zaposlili i bivše policajce da imaju „mira“ u svojim radnim sobama, poglavito od neprestnih moljakanja bivših ratnika.

Sramotno je da se još ni danas ne mogu zaposliti ni djeca smrtno stradalih hrvatskih branitelja. Kad će onda doći na red djeca onih koje ni metak nije okrznuo, koji nikada nisu tražili uvjerenja o PTSP-i, kao primjerice Predrag Matić, koji je navodno s uvjerenjem „psihološki bolesnik“ mogao biti čak i ministar?

Zadnja rupa na svirali

Bojimo se da danas jednom dobrom dijelu bivših ratnika ne mogu više pomoći ni psihijatri ni psiholozi. Većini onih koji ugrabe vlast branitelji su zadnja rupa na svirali (svaka čast izuzecima). Kad se i kandidiraju na lokalnim i parlamentarnim izborima za njih ne glasaju ni članovi obitelji! Branitelje su srozali kao nikada prije. Većina političara misli da je dovoljno dva-tri puta godišnje zapaliti svijeće za one koji su dali svoje živote u obrani hrvatske Domovine i da su time sve riješili.

A u Hrvatskoj, kao što smo rekli, još nisu riješeni ni problemi stradalnika Domovinskoga rata, a kamoli što drugo. Bivši partizani i njihove obitelji sve do 1990. bili su zbrinuti, iako danas pričaju (svakim ih je danom sve više!) kako nisu imali nikakve privilegije. Pa, i nisu. Njima je bilo normalno da imaju i dobiju sve što požele.

Redatelj Jakov Sedlar najavio je snimanje i igranog filma o samoubojstvima hrvatskih branitelja, ali i članova njihovih obitelji. Pitanje je hoće li uspjeti u tome, tim prije što takav projekt dosta i košta. No, držimo mu palčeve!

Međutim, kako bilo da bilo, vrijeme je da se javno otvori tema o samoubojstvima hrvatskih branitelja, ali i o pokušajima suicida.

Tko je kriv što se dosad ubilo gotovo dva puta više ratnih veterana nego što je u Domovinskome ratu branilo Vukovar?

Osim toga, trebalo bi razmisliti i o spomen danu na sve one koji su branili i obranili Domovinu, a koje je ta ista Domovina dovela do motorne pile ili užeta oko vrata! T