'SANADERA SAM MORAO MOLITI DA POMOGNE ŠESTORICI, ALI GA ONI NISU ZANIMALI' Prof. Damaška sa američkog Yalea o Haškoj presudi

ZAGREB - Ugledni profesor međunarodnog prava na američkom sveučilištu Yale, Mirjan Damaška, izjavio je u srijedu da je očekivao osuđujuću presudu Haškog suda u predmetu protiv šestorice bivših čelnika Hrvata u BiH, te izrazio žaljenje što bivša i sadašnja hrvatska vlada nisu pokazale interes za veće angažiranje Hrvatske u tom "politički važnom" predmetu, u kojem se za upletenost u udruženi zločinački pothvat tereti i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. U predmetu Prlić i ostali radi o vrlo važnim političkim pitanjima. Nažalost hrvatska vlast, i ova sadašnja i ona ranija, tu nije pokazivala naročiti interes", rekao je prof. Damaška za Hinu u telefonskom razgovoru iz New Yorka. Na traženje da komentira osuđujuću presudu u predmetu Prlić i ostali, prof. Damaška je rekao kako je "očekivao da će se to dogoditi", ali je kazao kako zbog vremenske razlike i drugih razloga još nije pročitao obrazloženje presude, pa ne može komentirati činjenična utvrđenja i oblike kaznenene odgovornosti na kojima se ona zasniva. "Na žalost ne mogu to komentirati čiste savjesti jer nisam proučio presudu".

'NE SLAŽEM SE, HRVATSKA NIJE BILA AGRESOR U BIH, A ZLOČINAČKI POTHVAT NIJE POSTOJAO!' Haški sudac Antonetti koji je preglasan u presudi

Prof. Damaška, koji je bio zastupnik Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i savjetnik Vlade za odnose s međunarodnim sudovima, u razgovoru se prisjetio svoje poveznosti s predmetom Prlić i ostali, kroz nastojanja da pridobije bivšeg premijera Ivu Sanadera i članove vlade za angažiranje Hrvatske kao prijateljice suda u predmetu protiv šestorice bivših čelnika Herceg-Bosne, kako bi se osporile kvalifikacije o sudjelovanju hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg su počinjeni zločini nad muslimanskim civilima tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH 1993-94. "Prije nekoliko godina bio sam pozvan kod tadašnjeg premijera Sanadera. Bili su prisutni i Jadranka Kosor, Ivan Šuker i ministrica pravosuđa Ana Lovrin. Tada sam nagovarao Sanadera da se napiše zahtjev hrvatske Vlade da bude prijateljica suda u predmetu protiv Gotovine i protiv bosanskih Hrvata. Sanader nije bio naročito zaintesiran za bosanske Hrvate, ali sam ga nagovorio da je to potrebno jer se tu radi da je predsjednik Tuđman upleten u udruženi zločinački pothvat i da je to u interesu Hrvatske", rekao je. "Ja se dobro sjećam a to vam mogu potvrditi ako imaju dobru memoriju i Kosor, Šuker i Lovrin, da je bilo malog natezanja. On je rekao ne, vi meni napišite zahtjev za Gotovinu a ja sam rekao ne može samo na Gotovinu jer se radi o Hrvatskoj i Tuđmanu i u Bosni, pa je na kraju nevoljko pristao", rekao je Damaška i dodao kako je u Americi napisao taj zahtjev, koji je u Zagrebu nešto izmijenjen, ali ga je Haški sud odbio. "Nakon toga je svaka moja veza s tim predmetom prestala". Po njegovu je mišljenju " Sanader bio zainteresiran za Gotovinu iz svojih političkih razloga jer je sudjelovao u uhićenju Gotovine pa se htio prema desnici ispričati i pokazati da se on i Hrvatska sada brinu za njega", financirajući i pomažući njegovu obranu. Damaška je istakao kako ga je "iritiralo to da se Hrvatska naprosto nije zainteresirala za Hrvate u BiH". Šestorica bivših čelnika Hrvata iz BiH osuđena su u srijedu pred ICTY-em na ukupno 111 godina zatvora, u rasponu od 10 do 25 godina, zbog zločina nad muslimanskim civilima na području Herceg-Bosne tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993-94. Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje se terete optuženi, konkretno zločini iz 21 od 26 točaka optužnice, počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Prof. Davor Derenčinović, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, te odvjetnici optuženih Michael Karnavas i Senka Nožica, u srijedu su u izjavama za Hinu također kritizirali pasivno držanje Hrvatske tijekom petogodišnjeg suđenja šestorici Hrvata iz BiH i nepružanje pomoći obrani da se ospore kvalifikacije o suodgovornosti njezinog državnog vrha iz 1990-ih za zločine počinjene u kampanji etničkog čišćenja Herceg-Bosne. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE