Saša Leković podnio ostavku na mjesto predsjednika HND-a

  NEOČEKIVANA ODLUKA ? Predsjednik HND-a Saša Leković u četvrtak je podnio ostavku na tu dužnost. Ostavka će postati efektivna nakon primopredaje dužnosti prvom potpredsjedniku Denisu Romcu sukladno Statutu HND-a, proučio je Leković, piše N1. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti: “Danas sam Središnjem odboru Hrvatskog novinarskog društva podnio ostavku na mjesto predsjednika HND-a. Odlučio sam to učiniti nakon što su ostavku na moj poziv odbili dati potpredsjednici HND-a Denis Romac i Slavica Lukić. Ostavka će postati efektivna nakon predaje dužnosti prvom potpredsjedniku HND-a Denisu Romcu u skladu sa Statutom HND-a. Uzroci koji su doveli do ovakvog epiloga mnogobrojni su. Ne želim njima zamarati, a neki i trebaju ostati interna stvar HND-a. No zbog histerije koja je nastala povodom sporne nagrade HND-a Ivani Petrović i reakcija na njenu dodjelu želio bih ukazati na nešto što mi se čini vrlo bitnim. Nitko u Izvršnom odboru pa niti u čitavom HND-u nije osporio moju izjavu kako bi bilo neetično i neprofesionalno da vodstvo HND-a javno komentira odluke žirija kojega je samo izabralo. Tek nakon izjava nekolicine novinara da će zbog dodjele nagrade Ivani Petrović vratiti nagrade koje su oni dobili od HND-a te nakon nastavka pritiska kroz neke medije i na društvenim mrežama odjednom se nekoliko članova IO-a dosjetilo kako „kolege traže da reagiramo pa ne možemo šutjeti“. Ta laž (jer po Statutu HND-a predsjednik uz ostale poslove i predstavlja udrugu u javnosti što znači da je HND tada već bio reagirao) bila je glavni „argument“ onima koji su isforsirali priopćenje u kojem se IO HND-a nevješto krijući pravi razlog zapravo ispričava što ne može ukinuti nagradu svog žirija. Dakle objavom takvog priopćenja pod navedenim okolnostima oni koji su za njega glasali u ime čitavog IO-a, a time i u ime čitavog HND-a, moju izjavu medijima „pomnožili su sa nulom“ i pristali su da umjesto njih kojima je to zadatak o stavu HND-a odlučuju oni koji glasnije viču i oni s kojima je netko iz IO-a prijatelj. To je sramotno kao što je sramotno i da oni koji su isforsirali to nekolegijalno, oportunističko i kukavičko priopćenje kolegice i kolege koji su bili protiv njega optužuju za kukavičluk i oportunizam. Sramotno je i to da se mene prikazuje kao egoističnog despota nakon što sam na taj apsurd ukazao i upozorio da nakon svega sastav IO-a ne može ostati isti te da je u interesu HND-a da se maknemo ili ja ili potpredsjednici. Važno je i to je da IO HND-a ima 11 članova (uključujući i predsjednika) te da u njegovom radu sudjeluju i glavni tajnik i predsjedavajuća Središnjeg odbora, ali bez prava glasa. Od tih 13 ljudi u raspravi je nas sedmero bilo izričito protiv sadržaja priopćenja kakav je na kraju objavljen. Kako je među tih sedmero bilo i dvoje bez prava glasa rezultat glasanja bio je 6:5 za priopćenje kakvo je objavljeno. U životu se rukovodim time da niti od jednog pojedinca kao i niti od jedne zajednice čiji sam dio ne mogu očekivati da budu bolji nego što sam ja sam. Zbog toga sam prema sebi rigidan kako bih prema drugima mogao biti strog. I ne pada mi na pamet skakati u bunar kako bih bilo kome dokazivao da sam „naš“ pa prikazivati to glupo i ponižavajuće samoubojstvo borbom za ugled HND-a i novinarske profesije. Onime što sam radio kao predsjednik HND-a u protekle tri godine ponosim se. Zahvaljujem svima koji su mi pomagali. Zahvaljujem i onima koji su moj trud otvoreno opstruirali kao i onima koji su ga opstruirali ne radeći ništa, a mogli su i morali raditi. Zahvaljujem im se jer su mi pomogli razbivši moju iluziju da je moguće napraviti bolji HND i iluziju da Hrvatska treba i zaslužuje bolji HND i bolje novinarstvo. Ne žalim za trudom i vremenom uloženim u pokušaj da se ta iluzija ostvari, ali žalim za HND-om kakav bi trebao biti. Žalim i ispričavam se kolegi i glavnom tajniku HND-a Vladimiru Luliću kojega sam na kraju ostavio na cjedilu iako sam se do posljednjeg trenutka trudio ne učiniti to. Ispričavam se i svima u HND-u i izvan njega koji su sa mnom dijeliti iluziju o boljem društvu i boljem HND-u u tom društvu i kojima će zbog ove moje odluke biti žao. Nažalost očito se ipak sve svodi na „naše“ i „njihove“. Sve što se ovih dana događa potvrđuje da je sporna nagrada HND-a Ivani Petrović bila samo okidač. A kada je eksplodiralo vidjelo se da su ponekad i oni koji se doživljavaju najviše „našima“ zapravo pomogli „njihovima“ da nepomaknuvši prstom konačno ostvare ono što se upiru svim silama učiniti već tri godine. Osobno se mogu nositi sa tim ludilom jer nije moje, ali ne želimu tom ludilu i dalje biti predsjednik HND-a. Good Night, and Good Luck”, stoji u pismu.