'Saši Sabadošu je*o sam majku četničku! Gušio me jer sam htio pomoći Darku koji je plivao u krvi'
"Priznajem da sam policajca vrijeđao, opsovao sam mu majku četničku. Poznajem ga od ranije i znam da su mu roditelji četnici. Ja sam vikao, psovao, ali Darku i dalje nitko nije pomagao. Ni jedan policijski službenik. Bio sam primoran udariti službenu osobu kako bi pomogao svom prijatelju. Meni je Darko više nego prijatelj. Zajedno smo išli u školu, zajedno smo krenuli u rat, zajedno bili u logoru.", kaže branitelj Robert Horvat.
Četrdesetogodišnji vukovarski branitelj Robert Horvat jedan je od dvojice koji su razbili dvojezičnu ploču na Policijskoj postaji u Vukovaru. S njim u društvu bio je teško ozlijeđeni branitelj Darko Pajčić koji se nalazi na liječenju u KBC-u Osijek. Horvat, kojem je nakon incidenta i sukoba s policijskim službenikom pozlilo i zatražio je liječničku pomoć te je zadržan u policiji na kriminalističkom istraživanju ubrzo je pušten, ali ni danas se ne osjeća dobro. "Psihički sam slomljen, a od prije imam problema s PTSP-om. Grozno se osjećam jer nisu mi dali da pomognem prijatelju. Morao sam nasrnuti na policajca da bi pomogao prijatelju koji se gušio u vlastitoj krvi. I mene su gušili, sad sam došao od liječnika. Imam ugruške po vratu.", počinje svoje svjedočanstvo potreseni branitelj Horvat. On i Darko odlučili su razbiti dvojezičnu ploču ispred zgrade policije. "Željeli smo razbiti ploču, prvo smo autom kružili oko zgrade pazeći da tamo ne bude policije. Kada smo provjerili da ih nema parkirao sam auto i izašao iz njega zajedno s prijateljem Darkom. On je prvi krenuo prema zgradi, a ja sam išao za njim. Zatim smo lupali ploču, a policijskih službenika nije bilo. Mi smo licem bili okrenuti prema ploči, a leđima prema cesti. Policijski službenik Saša Sabadoš zaletio se s druge strane ceste, mi ga prije toga nismo zamjetili. Zaletio se prema Darku i nabio ga na zid, lupio je glavom. Iz njega je prštala krv, padao je na pod. Izgledao je kao mrtav čovjek, a pri padu udara glavom o asfalt. Krv mu je počela šikljati iz glave, iz usta. Ja sam vikao policajcu da mi je ubio prijatelja te sam mu pokušao mu pomoći.", uznemiren je Horvat. Darko se gušio, a ja sam se derao da će čovjek umrijeti. "Priznajem da sam policajca vrijeđao, opsovao sam mu majku četničku. Poznajem ga od ranije i znam da su mu roditelji četnici. Ja sam vikao, psovao, ali Darku i dalje nitko nije pomagao. Ni jedan policijski službenik. Bio sam primoran udariti službenu osobu kako bi pomogao svom prijatelju. Meni je Darko više nego prijatelj. Zajedno smo išli u školu, zajedno smo krenuli u rat, zajedno bili u logoru. Kada sam se približio Darku da mu pomognem policajac Željko Mađar izvadio je pištolj i krenuo na mene. Rekao sam mu ubij me, je*e mi se, idem čovjeku pomoći. Inače, Mađar se, kako sam doznao preko veze iz osječke krim policije vratio u Vukovarsku, a optuživam je za nasilje u obitelji. Darko je u jednom trenutku počeo disati, a policajci su mene krenuli navlačiti, gušili su me dok nisam pao u nesvijest i poslije toga više se ničega ne sjećam. Odvezen sam na psihijatriju, a taj dan sam i pušten.", svjedoči ogorčeni branitelj Robert Horvat. Osim što je ogorčen, naš sugovornik djeluje i tužno, ostavljeno i zaboravljeno. "Žalosno je da Rusini koji su se u ratu priklonili Srbima potežu pištolje na nas hrvatske branitelje. Nismo mi osvajali Vukovar sa ćirlilicom kao Srbi koji su pili rakiju o kojoj ministar Ostojić priča mi smo se borili za svoju domovinu. Nismo mi niti u zavadi s vukovarskim Srbima njima je najmanje stalo do ćirilice oni jednako kao mi žele bolji život u ovom ratom razrušenom gradu. U zavadi smo s Vladom. I u Koloni sjećanja biti ću uz svoje suborce.", ističe čovjek koji je s 18 godina uzeo pušku u ruke. "Mi maloljetni branitelji ostavljeni smo na rubu, prepušteni smo sami sebi. Nismo se mogli razviti kao ljudi. Mnogi od nas su ovisnici, te godine su za živjeti, a ne za povlačiti se po logorima. Sami smo sebi iskrivili ličnost. Sada osjećam razočarenje i poniženje. Imam mirovinu, dobio sam kuću, ali ja nemam život. Pred razvodom sam, vičem na svoju djecu, neprestano sam živčan. Upropastio sam svoju obitelj, a ovakvoj državi nisam se nadao. Za ovo se nisam borio.", priča dalje povrijeđeni branitelj. Osvrnuo se i na posjet predsjednika Ive Josipovića Beogradu pa kaže da oni rade na dobro susjedskim odnosima, Horvata politika iz Beograda ne zanima, ali isto tako oštro demantira priče da su branitelji koji već tjednima prosvjeduju zbog dvojezičnosti u Vukovaru produžena ruka HDZ-a. "S ovim ni HDZ, ni SDP nemaju veze! Mi smo se u ovom gradu borili protiv Srba. Pa neće ispod dvojezične ploče pisati niti HDZ, niti SDP. Na moje zdravlje utječu dvojezične ploče, smetaju me. Idu mi na živce. Znate k'o se u Vukovaru buni šakica ljudi koja je ostala živa.", zaključuje svoju tužnu priču Robert Horvat branitelj na kojega je ova država zaboravila, država za koju se borio.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
