Vijesti Najčitanije
SDP U NAJAGRESIVNIJOJ KAMPANJI DO SADA! Ovakvu retoriku nismo vidjeli još od predratnih izbora
[caption id="attachment_50144" align="aligncenter" width="455"]
Robert Anic/PIXSELL Hrvoje Jelavic/PIXSELL[/caption]
PARLAMENTARNI IZBORI 2015
Iako je vladajućima vrlo lako popisati sve ono što su obećali, a nisu napravili, statiranje najjače oporbene stranke osim što olakšava posao vladajućima otvara prostor nekim novim političkim opcijama...
Svakim danom sve je jasnije kako nas očekuje burna i žestoka politička jesen/kampanja zbog koje će rezultati istih do samoga kraja biti neizvjesni. Naime, iako se u pojedinim strankama (prvenstveno u HDZ-u) već odavno pripremio šampanjac za proslavu pobjede, možda bi se fokus sa šampanjca doslovno trebao prebaciti na osmišljavanje kampanje koja će adekvatno odgovoriti na Milanovićevu konfliktnu retoriku zbog koje sve ovo što imamo prilike vidjeti poprima karakteristike ”one man showa” koja će ako HDZ uskoro ne pusti svoj glas – zbuniti birače. Drugim riječima, dok premijer doslovno ratuje s Tomislavom Karamarkom i sada najnovije sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem: HDZ sve više počinje nalikovati na (nekadašnji) SDP. S druge strane, iako je vladajućima vrlo lako popisati i pod nos staviti sve ono što su obećali, a nisu napravili, pasivno promatranje/statiranje najjače oporbene stranke osim što olakšava posao vladajućima otvara prostor onim političkim opcijama koje će, sigurno je, jasno i glasno kazati što i kako misle o prethodne četiri godine vladanja Kukuriku koalicije. To su na kraju krajeva već i počeli činiti, što će Tomislavu Karamarku, ako se rezultati ispitivanja javnog mišljenja pokažu točnima i HDZ na kraju odnese toliko najavljivanu pobjedu, stranku staviti u nezavidan položaj – morat će podijeliti puno veći dio kolača nego što su to možda planirali.
S druge strane, znajući kako upravo njegova stranka na nadolazećim izborima može najviše izgubiti, Zoran Milanović krenuo je igrati na sve ili ništa te shvaća kako je jedini način za pridobiti birače isključivo raspršivanjem tenzija i to koristeći upravo retoriku koju koriste njegovi najveći politički protivnici na svojim stranačkim skupovima. Orlovi, sokolovi, domoljublje, Franjo Tuđman i Hrvatska u toj mjeri kao danas nisu se koristili još od predratnih izbora, samo se ne možete ne zapitati kome će ovakva situacija ići u korist, a kome na štetu. Još jučer su HDZ-ovci bili ti koje smo smatrali onima koji potenciraju sukobe i tenzije, a već danas – uloge su zamijenjene. Čini se kako je pojam ”političkog mrtvaca” jako uplašio aktualnog premijera jer svjestan je Milanović, ako izgubi ove izbore, nezadovoljni unutar SDP-a povući će poteze koje već dugo priželjkuju realizirati kako bi ga maknuli s mjesta prvog čovjeka Partije: više nije barbarski i seljački mahati hrvatskim zastavicama, držati ruku na srcu i stisnutom šakom lupati o govornicu i izvikivati: ”Hrvatska!” Čak i Tuđman za SDP postaje pozitivac, stoga možemo samo zamisliti (i pritom se dobro nasmijati) kako izgleda Milanovićeva ”to do” lista poteza u nadolazećoj kampanji.
Međutim, jedno je ipak na kraju ostalo isto: obje strane željne su i gladne pobjede te političkog opstanka. Tema za raspravu neće nedostajati, a iako se u cijelu kampanju uspjelo ”ugurati” i pitanje izbjeglica te odnosa sa Srbijom, činjenica je kako će na samome kraju biračima ipak biti bitna situacija na domaćem terenu. Ruku na srce, učinjeni pozitivni pomaci nisu dovoljno jak argument za pobjedu (jer su isti minorni) pa je logično kako je Milanović odlučio zaigrati na posljednju moguću kartu – borbenosti i uvjerljivosti. U nastalom kaosu koji izgleda pomalo satirično, što će birači na kraju shvatiti i prihvatiti kao točno preostaje nam vidjeti…
Robert Anic/PIXSELL Hrvoje Jelavic/PIXSELL[/caption]
PARLAMENTARNI IZBORI 2015
Iako je vladajućima vrlo lako popisati sve ono što su obećali, a nisu napravili, statiranje najjače oporbene stranke osim što olakšava posao vladajućima otvara prostor nekim novim političkim opcijama...
Svakim danom sve je jasnije kako nas očekuje burna i žestoka politička jesen/kampanja zbog koje će rezultati istih do samoga kraja biti neizvjesni. Naime, iako se u pojedinim strankama (prvenstveno u HDZ-u) već odavno pripremio šampanjac za proslavu pobjede, možda bi se fokus sa šampanjca doslovno trebao prebaciti na osmišljavanje kampanje koja će adekvatno odgovoriti na Milanovićevu konfliktnu retoriku zbog koje sve ovo što imamo prilike vidjeti poprima karakteristike ”one man showa” koja će ako HDZ uskoro ne pusti svoj glas – zbuniti birače. Drugim riječima, dok premijer doslovno ratuje s Tomislavom Karamarkom i sada najnovije sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem: HDZ sve više počinje nalikovati na (nekadašnji) SDP. S druge strane, iako je vladajućima vrlo lako popisati i pod nos staviti sve ono što su obećali, a nisu napravili, pasivno promatranje/statiranje najjače oporbene stranke osim što olakšava posao vladajućima otvara prostor onim političkim opcijama koje će, sigurno je, jasno i glasno kazati što i kako misle o prethodne četiri godine vladanja Kukuriku koalicije. To su na kraju krajeva već i počeli činiti, što će Tomislavu Karamarku, ako se rezultati ispitivanja javnog mišljenja pokažu točnima i HDZ na kraju odnese toliko najavljivanu pobjedu, stranku staviti u nezavidan položaj – morat će podijeliti puno veći dio kolača nego što su to možda planirali.
S druge strane, znajući kako upravo njegova stranka na nadolazećim izborima može najviše izgubiti, Zoran Milanović krenuo je igrati na sve ili ništa te shvaća kako je jedini način za pridobiti birače isključivo raspršivanjem tenzija i to koristeći upravo retoriku koju koriste njegovi najveći politički protivnici na svojim stranačkim skupovima. Orlovi, sokolovi, domoljublje, Franjo Tuđman i Hrvatska u toj mjeri kao danas nisu se koristili još od predratnih izbora, samo se ne možete ne zapitati kome će ovakva situacija ići u korist, a kome na štetu. Još jučer su HDZ-ovci bili ti koje smo smatrali onima koji potenciraju sukobe i tenzije, a već danas – uloge su zamijenjene. Čini se kako je pojam ”političkog mrtvaca” jako uplašio aktualnog premijera jer svjestan je Milanović, ako izgubi ove izbore, nezadovoljni unutar SDP-a povući će poteze koje već dugo priželjkuju realizirati kako bi ga maknuli s mjesta prvog čovjeka Partije: više nije barbarski i seljački mahati hrvatskim zastavicama, držati ruku na srcu i stisnutom šakom lupati o govornicu i izvikivati: ”Hrvatska!” Čak i Tuđman za SDP postaje pozitivac, stoga možemo samo zamisliti (i pritom se dobro nasmijati) kako izgleda Milanovićeva ”to do” lista poteza u nadolazećoj kampanji.
Međutim, jedno je ipak na kraju ostalo isto: obje strane željne su i gladne pobjede te političkog opstanka. Tema za raspravu neće nedostajati, a iako se u cijelu kampanju uspjelo ”ugurati” i pitanje izbjeglica te odnosa sa Srbijom, činjenica je kako će na samome kraju biračima ipak biti bitna situacija na domaćem terenu. Ruku na srce, učinjeni pozitivni pomaci nisu dovoljno jak argument za pobjedu (jer su isti minorni) pa je logično kako je Milanović odlučio zaigrati na posljednju moguću kartu – borbenosti i uvjerljivosti. U nastalom kaosu koji izgleda pomalo satirično, što će birači na kraju shvatiti i prihvatiti kao točno preostaje nam vidjeti…
