Šef Uprave HPB-a: Pogriješili smo kod brisanja klijenata, to nećemo ponoviti

To što se ovog tjedna dogodilo s isplatom mirovina pogreška je koja nam se više neće ponoviti. Mladi tim svoj je zadatak čišćenja portfelja shvatio prerevno, previše bankarski, u skladu sa zakonom, ali bez dovoljno osjećaja za klijente. Reagirali smo odmah, ispravili pogrešku i klijentima ponovo otvorili račune. Nažalost, uspjeli smo naljutiti dio naših klijenata - kaže Tomislav Vuić, predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke. Nesretna okolnost je što se to poklopilo s novom praksom HZMO-a od 1. ožujka; po dosadašnjoj bi klijenti sa zaštićenim računima dobili primanja tog dana. Poštanska banka upravo je objavila svoj odličan rezultat, neto dobit je 46,2 posto viša nego godinu ranije, najviša otkad Banka posluje, i Vuić ne pomišlja da bi se loša vremena za HPB mogla vratiti. Dugo su vas doživljavali kao “banku za umirovljenike”. Nedavno ste se, međutim, pohvalili da je među 25 tisuća novih klijenata 82 posto radno aktivnih, u dobi 36-50 i s višim redovnim primanjima. Što znači ta promjena u strukturi klijenata? Što ste napravili da biste privukli mlađe i bogatije? - Mi volimo naše postojeće klijente, i umirovljenike i one s najnižim primanjima, ali za podizanje kvalitete prihoda i budućnost Banke potrebni su i mlađi i oni s višim primanjima. Na tome smo puno radili. Promijenili smo imidž Banke i u relativno kratkom roku postali, barem za dio populacije, mali hit, prvenstveno kroz naše mobilne aplikacije, mogućnost otvaranja računa putem mobilnog telefona, za što smo protekle godine dobili nagrade i proglašeni smo digitalno najnaprednijom bankom. Važna je činjenica da smo banka u hrvatskom vlasništvu, što ljudi više nego ranije uzimaju u obzir kada biraju. Konverzija kredita vezanih uz franak, a i uz euro, također je donijela puno dobrih klijenata. Ne radi se samo o jednom nego više elemenata koje smo odradili i povezali. Rezultati su ponovo odlični. HNB je, međutim, krajem prošle godine podigao stopu po kojoj Banka mora održavati regulatorni kapital sa 14 na 15,35 posto, što je više od zakonskog minimuma koji je 12 posto. Čega se u slučaju HPB-a boji HNB? - HNB se uvijek boji prebrzog rasta jer on potencijalno može stvoriti problem u fazi naplate. Mi smatramo da je naš rast i kvalitetan i održiv. Možda je HNB još oprezniji i zahtjevniji u slučaju naše banke jer je ona kao jedina veća banka u hrvatskom, pretežno državnom vlasništvu pod posebnim povećalom javnosti. Ako se tome dodaju loši primjeri iz prošlosti koji se po potrebi koriste za različite interese, nije čudno da je puno podozrivosti vezano uz HPB pa je s te strane banku i nešto teže voditi. Suština je da smo kod rasta vodili računa da novi plasmani budu kvalitetni i dobro osigurani, da se lišavamo imovine s većim ponderima rizika tako da, kad se računa rizična ponderirana aktiva, ponder bude što manji i “jede” što manje kapitala. Kad banka kojoj je većinski vlasnik država objavi najbolje rezultate od svih banaka u državi, logično je pitanje - koliko i čime je tu pomogla država? - S državom i poduzećima u njenom vlasništvu surađujemo dobro. Sve veće banke rade s državom, tu vrijede tržišni principi. Naš dobar poslovni odnos s državom i njenim agencijama i fondovima bitan je za rezultat Banke, ali je još bitnije pružanje usluga više od 640 tisuća klijenata - građana, malih i velikih poduzetnika. Mislim da uloga vlasnika nije pomagati, poslovanje je posao menadžmenta. Ako vlasnik pomogne, to je kao šlag na torti. Bankama se zamjera da su i u razdoblju krize donosile ogromne profite dioničarima. Stvorio se dojam da su socijalno neosjetljive. HPB je možda drukčija banka, jedina domaća i s državom kao većinskim vlasnikom, ali je ipak banka, a profit je velik. Kako to tumačite? - Mi smo i jedina veća domaća i pretežno državna, ali ipak banka. Naša je želja biti bolji od konkurencije po kvaliteti, efikasnosti i profitabilnosti, no želimo biti profitabilni na dugi rok i ne po svaku cijenu. Mislim da se na dugi rok ne može dobro poslovati bez dobrih etičkih stavova i brige o klijentima i društvu. Pitanje je koliko banke mogu biti osjetljive, ali je činjenica da su mogle, a vjerujem i trebale, u nekim stvarima biti osjetljivije. I tu pokušavamo biti bolji od drugih, no ni mi nismo uvijek bez greške. Koje je vaše viđenje socijalne uloge banaka unutar države? Je li tu HPB u drukčijem položaju od privatnih banaka u stranom vlasništvu? - Najveći doprinos banke je da dobro radi svoj posao, brine o povjerenom novcu, omogući kvalitetno kolanje novca i efikasno financira dobre projekte. Dobar servis građanima i gospodarstvu je podloga za ekonomski, a onda i svaki drugi napredak društva. U slučaju HPB-a naša više ne mala dobit vraća se dioničarima, hrvatskim fizičkim i pravnim osobama i u najvećoj mjeri državi koja može raspolagati tim novcem na način koji je za društvo u tom momentu najbolji. Bankari bi trebali imati socijalnu svijest, a naša bi s obzirom na strukturu vlasništva trebala biti nešto veća. To je dosta sklizak teren jer se kod primjene kriterija koji nisu vezani uz matematiku i ekonomiju, neovisno o tome koliko su i jesu li namjere dobre, lako događaju veliki gubici. I na primjeru ove banke gubici su se mjerili u stotinama milijuna kuna, a neki od njih možda nisu bili kreirani u lošoj namjeri. U konačnici, kada ljudi povjeravaju nekome svoju životnu ušteđevinu, odlučuju se za onoga tko je stabilan i zna računati. Naša je vlasnička struktura na tržištu prednost, ali ima i otežavajuću okolnost da se naše greške gledaju strože, pogotovo u sferi socijalne osjetljivosti. Te činjenice svi bi u Banci trebali biti svjesni. Surađujete s Hrvatskom poštom koja je i jedan od vaših velikih vlasnika. Do koje je mjere razvijena ta suradnja? Otvarate li lokalnom stanovništvu pristup dosad nedostupnim bankarskim uslugama? - Cilj nam je u 2017. zajedno s Hrvatskom poštom stvoriti najveću mrežu poslovnica za ponudu bankarskih usluga u Hrvatskoj: 150 ureda “Banka u Pošti” zajedno s poslovnicama Banke omogućit će ugovaranje HPB-ovih proizvoda na više od 200 lokacija, gdje klijenti mogu otvoriti tekući račun, ugovarati kartice, elektronsko bankarstvo, oročenu štednju, nenamjenske kredite… Mnogi od tih ureda su u malim, udaljenim mjestima, gdje nema drugih banaka, što puno znači za lokalno stanovništvo. Kad je riječ o poslovanju s pravnim osobama, u Hrvatskoj pošti je sada dostupna usluga isplate s računa i uplata utrška, što je važno u dnevnom poslovanju, a za kompleksnije usluge sve klijente na njihovoj lokaciji posjetit će voditelji poslovnog odnosa HPB-a. Predstavili ste viziju HPB-a kao “najveće bankarske grupe u hrvatskom vlasništvu”. To nije teško jer ste jedina bankarska grupa u hrvatskom vlasništvu. Može li, međutim, HPB postati najveća bankarska grupa u Hrvatskoj? - U teoriji da, u praksi jako teško, ali mi to i ne želimo. Želio bih HPB kao banku s nešto više od 15 posto tržišta koja ima bolju uslugu i rezultate od konkurencije. Navedena veličina osiguravala bi da bude jedan od čimbenika na tržištu, a ne da ga samo slijedi. S 40 posto tržišta, ako tržište potone, toneš i ti. S manjim tržišnim udjelom, ako držiš najkvalitetnije klijente, možeš dobro poslovati i u teškim uvjetima. Postoje li planovi za širenje HPB grupe izvan Hrvatske? - Osobno bih to volio, najradije bih počeo u Austriji. Za ovu godinu nam je najbitnije osigurati svježi kapital da možemo nastaviti dobre rezultate i rast na našem tržištu, podići kvalitetu usluge i profilirati se kao moderna banka načinom razmišljanja i upotrebom tehnologije. Prvi čovjek HPB-a je bankar, ali postavlja ga i odobrava politika i po tome se razlikuje od ostalih. Po struci ste pravnik, bili ste odvjetnik, imate zavidno iskustvo rada u bankama različitog profila. Jeste li ikada razmišljali o aktivnom ulasku u politiku? - Zajedno s kolegama dajem najveći doprinos kroz ono što znam raditi. Banka koja je godinama vukla gubitke, kada je malo tko vjerovao da je moguće, dokapitalizirana je uz odobrenje Europske komisije i od kandidata za sanaciju postala profitabilna institucija koja se ravnopravno nosi s inozemnom konkurencijom usprkos tome što je manja i u domaćem vlasništvu. HPB nije jedini primjer uspjeha, a kada bi ih bilo više u Hrvatskoj, bilo bi ne samo bolje nego najbolje.