Selak: 'S kim god razgovaram, mišljenje o Banožiću je isto. Nesposoban, nekompetentan i ne zna ništa o Ministarstvu obrane'

Selak je detaljno i emotivno opisao avionsku nesreću koju je preživio 5. listopada 1991. godine tijekom službe u Bihaću, a u kojoj su dvojica putnika u avionu Utva poginula, dok je on preživio s po život opasnim opekotinama. 

Umirovljeni brigadir Ivan Selak, poznat po svojim kritikama aktualnog ministra obrane Maria Banožića, u razgovoru za HRT, osvrnuo na neizravne ministrove optužbe da je početkom rata borbeno djelovao protiv Hrvatske.

Ministar je u tom kontekstu spomenuo bombardiranje njegove kuće i samostana u Vinkovcima, na što Selak odgovara kako je uvijek, kad je letio, bombe ispuštao “u rijeku ili u šumu”. Selak često kritizira aktualnog ministra obrane te smatra da je Banožić 'potpuno nesposoban za funkciju koju obnaša' napominjući kako to misle i mnogi drugi s kojima razgovara.

“Taj čovjek ne bi bio ministar obrane ni jednu minutu da nije protiv njega predsjednik Zoran Milanović. On je potpuno nesposoban, nekompetentan, ne zna ništa o Ministarstvu obrane. I ne čudi me, bavio se nekim turizmom i lovom. Bavi se i dalje s tim, svaka ti čast, u tome si možda dobar, u drugim stvarima nemaš blage veze”, rekao je Selak.

'Bolovi su bili toliko jaki da bi se, da sam imao pištolj, ubio'

Selak je detaljno i emotivno opisao avionsku nesreću koju je preživio 5. listopada 1991. godine tijekom službe u Bihaću, a u kojoj su dvojica putnika u avionu Utva poginula, dok je on sam preživio s po život opasnim opekotinama.

“Za mene to nije bila zrakoplovna nesreća, ja sam doživio zrakoplovnu sreću. Nažalost, dvojica mojih kolega zaista su doživjeli zrakoplovnu nesreću”, rekao je Selak i opisao kako se u kabini aviona pojavio dim, a zatim i eksplozija, te kako mu se zapalio gornji dio tijela. Vatru je, kaže, gasio valjajući se po zemlji.

“Bolovi su bili toliko jaki da bih se ja, da sam imao pištolj, ubio. Ne znam postoje li gori bolovi od bolova kad vam izgori glava”, rekao je Selak.

Nakon nesreće prebačen je u Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, a preživio je unatoč tome što su liječnici u više navrata procjenjivali da se neće izvući. Prvo su liječnici iz Bihaća rekli kako neće preživjeti transport do Beograda, a zatim su mu u Beogradu rekli da mu ne mogu pomoći. 

“Na mjestima gdje su opekotine ne dozvoljavaju da vam se počinju stvarati kraste, nego ih gule. To je bio užas. Prvi dan, to prvo jutro koje sam doživio u bolnici na VMA, zahvalan ću biti do groba tim doktorima. To je vrištanje koje vi čujete u šok sobi od svih koji su tamo. Vrištao sam i ja, prvi dan. Drugi dan više nisam prozborio nijednu”, rekao je Selak i dodao da mu je, onog trenutka kad se prvi put pogledao u ogledalo, prestala volja za životom.

“To nije bilo ljudsko biće, eto. Tako sam izgledao”, opisao je.

Selak je do 15. svibnja 1992. bio pripadnik Vazduhoplovstva JNA, kada je, zajedno s kolegom Ivicom Ivandićem preletio u Hrvatsku s dva aviona MiG-21.