ŠEŠELJEVA KUĆA
Sve te tzv. „mirnodopske zločine“ ovaj čovjek radi uz prešutno dopuštenje srbijanskog političkog državnog vrha, koji se pravi gluh i slijep na te i druge njegove šovinističke ispade.
O tim i takvim stvarima Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, ali i njegovi suradnici šute. Prave se da ništa nisu vidjeli ni čuli. S druge pak strane, čim čuju prve taktove neke domoljubne pjesme recimo Marka Perkovića Thompsona ili da netko na majici nosi oznaku HOS-a na kojoj piše „Za dom spremni“ odmah su „spremni“ Hrvatsku proglasiti sljedbenicom NDH-a
Napisao: Mladen Pavković
Što bi se dogodilo da se u Hrvatskoj, odnosno u nekom gradu ili mjestu koje je teško stradalo od srbijanske i ine agresije, a u kojem je ranije živjela većina Srba, neki pravomoćno osuđeni hrvatski ratni zločinac sjeti i tamo kupi „obiteljsku“ kuću, obnovi je i u njoj napravi svoj „zapovjednički stožer“, koji ima jedini cilj i zadatak nastaviti tamo gdje se stalo 1991. ili 1995.?
Kao prvo, to hrvatske vlasti vjerojatno ne bi dozvolile, a kao drugo odmah bi se masovno javili Srbi od Zagreba (pupovci i sl.) do Beograda koji bi rekli da se u našoj državi opet budi – fašizam!
Teška provokacija
A kad ratni zločinac Vojislav Šešelj u Hrtkovcima (Vojvodina) kupi i obnovi kuću u centru sela, i pretvori je u svoj „ured“, – nikome ništa.
Međutim, riječ je o teškoj provokaciji i zastrašivanju Hrvata koji su ostali tamo živjeti. Sredinom 1992., Šešelj je sa svojim pristalicama, četničkim koljačima, u tom mjestu održao „miting smrti“ sa kojeg je poslao poruku da Hrvati u ovom, ali i okolnim mjestima nisu dobrodošli, pa je u roku tri dana odatle iselilo oko 1200 hrvatskih obitelji, bojeći se za svoje živote.
Nakon toga, nastavio se progon Hrvata iz Vojvodine i Srbije. Otjerano ih je oko 40 tisuća, a njihova inače bogata gospodarska i ina imanja temeljito su opljačkana i u njih su se uselili Srbi.
Kad su ih tjerali u autobuse, onima koji su odlazili na kraća putovanja dali su jedan sendvič, a onima za duža – dva.
U Hrtkovcima je prije hrvatskog obrambenom Domovinskoga rata živjelo mnogo više Hrvata nego Srba, a danas je i na tom području posve drugačije. Većinski narod su – Srbi.
Tamo su Hrvati uistinu građani drugog reda.
Zločinac Šešelj je u Haagu i osuđen na 10 godina zatvora zbog teroriziranja hrvatskog stanovništva u tom mjestu, ali ne će morati odslužiti tu kaznu, jer mu je u kaznu uračunato gotovo 12 godina koje je proveo u pritvoru.
Sve te tzv. „mirnodopske zločine“ ovaj čovjek radi uz prešutno dopuštenje srbijanskog političkog državnog vrha, koji se pravi gluh i slijep na te i druge njegove šovinističke ispade.
O tim i takvim stvarima Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, ali i njegovi suradnici šute. Prave se da ništa nisu vidjeli ni čuli. S druge pak strane, čim čuju prve taktove neke domoljubne pjesme recimo Marka Perkovića Thompsona ili da netko na majici nosi oznaku HOS-a na kojoj piše „Za dom spremni“ odmah su „spremni“ Hrvatsku proglasiti sljedbenicom NDH-a, a Hrvate koji su se borili protiv njihove agresije – ustašama.
Ima mišljenja da se ne treba obazirati na srbijanske i ine provokacije ala Šešelj ili pak Jasenovac. To nije točno, tim prije jer je naspram Hrvatske njihova politika– laž do laži.
Oni sto puta ponove laž, a mi je eventualno tek jednom demantiramo, i onda se čudom čudimo što prije svega u svijetu ljudi ne znaju što je u srpsko-hrvatskim odnosima bijelo, a što crno?
U vrijeme Domovinskog rata hrvatski su mediji nadjačali srpske, dok je danas, bojimo se, posve druga slika.
Srbijanska država sigurno ne će kazniti Šešelja što je kuću u Hrtkovcima obnovio bez dozvole, a još manje će narediti da se sruši, dok s druge pak strane, sjetimo se kako je svojedobno prošao hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs (i ne samo on) sa gradnjom svoje kuće u Hrvatskoj! T
