Silvana Oruč Ivoš: Čime je Vesna Pusić zaslužila kandidaturu za UN?

Milanović je prekršio proceduru UN-a i osramotio Hrvatsku samo da kandidira Vesnu Pusić, no pravo je pitanje je li i čime upravo Vesna Pusić zaslužila tako veliku čast da je Republika Hrvatska predloži i podupre kao kandidatkinju za glavnu tajnicu UN-a?!

Ili, precizno, kakav je interes Republike Hrvatske da Vesna Pusić bude na takvoj visokoj funkciji?! Prisjetimo se, svojedobno je upravo ona javno blatila Hrvatsku i Domovinski rat. Vlada Zorana Milanovića, na zatvorenoj sjednici, jednoj od posljednjih u mandatu, gotovo u tajnosti, predložila je ministricu vanjskih i europskih poslova Vesnu Pusić kao kandidatkinju za  glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda. No, učinili su to bez službenog poziva UN-a državama članicama da to naprave što je sablaznilo domaću javnost, a nije teško zamisliti kako su reagirali u UN-u nakon takve sramote. Neviđena blamaža s kandidaturom V. Pusić za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda, odnosno nepoznavanje procedure, može se gledati i kao točka na „i“ Milanovićeva mandata. Jer ako nisu u stanju „odraditi“ jedan natječaj o kojem se već neko vrijeme govori i piše, onda možemo zamisliti što  čeka novu Vladu. Doduše, nije to ništa novo. Nagledali smo se mjera, odluka i natječaja koji su pompozno doneseni, da bi već za koji mjesec bili prošlo svršeno vrijeme. Dakako, uz velike troškove i honorare isplaćene fantomskim  savjetnicima. Zato, kada Milanović govori o tome kako je napravio red možemo samo odmahnuti rukom. Kad je riječ o kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a, treba reći da jedan dio javnosti misli da je njena kandidatura  poslana prije roka zbog straha da buduća HDZ-ova vlast ne će poduprijeti bivšu ministricu kao kandidatkinju za glavnu tajnicu UN-a. Ako je to točno,  taj je politički manevar potpuno štetan, ali govori o tome na što je sve spreman bio bivši premijer. Kako bilo, taj je potez bio i nepotreban jer buduća vlast, u svojim diplomatskim kontaktima,  ne mora lobirati za Vesnu Pusić. Pravo je pitanje je li i čime Vesna Pusić zaslužila tako veliku čast da je Republika Hrvatska predloži i podupre kao kandidatkinju za glavnu tajnicu UN-a?! Ili kakav je interes Republike Hrvatske da Vesna Pusić bude na takvoj visokoj funkciji?! Sigurno ne da iz te pozicije kritizira Republiku Hrvatsku kao što je to svojedobno javno činila. Dovoljno se prisjetiti njene sramotne izjave u Hrvatskom saboru 2001. godine da je “Hrvatska vlast vodila (je) agresorski rat u BiH“. Zbog te izjave koja je u potpunoj suprotnosti s dokumentom koji je čak i isti saziv Hrvatskog sabora usvojio 2000. godine – Deklaracijom o Domovinskom ratu. U Deklaraciji, među ostalim,  stoji da je Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat. Umjesto da štiti interese svoje države i da se kao zastupnica u Hrvatskom saboru založi za istinu, Vesna Pusić se, iz tko zna kojeg razloga, svrstala na stranu neistine, manipulacije i iskrivljavanja povijesti. No, ni to joj nije bilo dovoljno pa je 2010. u sarajevskom listu Dani još jednom osjetila potrebnim pozvati na to da se Deklaracija o Domovinskom ratu marginalizira  jer je „to bio pokušaj da se političkim sredstvom pokrije jedna režimska politika za koju znamo da je bila pogrešna i da je svima štetila“. I nadalje, Deklaraciju je nazvala besmislenom i sadržajno netočnom te ustvrdila da dokument poput Deklaracije nema nikakva učinka, te da će o toj temi kompetentnije jednom govoriti povjesničari. Dodala je i da „što se naše generacije tiče, koja je živjela u to vrijeme, svatko zna o čemu se radilo, ako se želi suočiti s tim“. Vesna Pusić je bila u pravu samo u jednom. Hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i te kako zna o čemu se radilo. Potvrđuju to i mnoga kasnija zbivanja. A povijesna znanost potvrđuje činjenice  navedene u Deklaraciji i danas se najbolje vidi koliko je njena izjava bila zlonamjerna prema Hrvatskoj. Drugim riječima, Vesni Pusić osobne frustracije i nesnošljivost prema demokratski izabranoj vlasti i predsjedniku Tuđmanu, koji su omogućili  višestranačje u Hrvatskoj, bili su dovoljan razlog da Republiku Hrvatsku prikazuje kao agresorsku!? Konačno,  možemo se slobodno zapitati, iako je odgovor poprilično  jasan, jesu li takvi pogledi Vesne Pusić, a koji su izneseni bez ijednog suvislog argumenta, bili u korist  Hrvatske ili u korist drugih silnica koji su se tih godina u Hrvatskoj borili za nečije tuđe interese?! Koji su velikim financijskim sredstvima htjeli utjecati (i utjecali su) na političke odnose snaga. Dovoljno da se jasno i glasno kaže Vesni Pusić da nije zaslužila potporu za takvo časno mjesto. Stoga je preispitivanje Pusićkine kandidature – i to ne samo zbog evidentnog kršenja procedure –   obveza buduće vlade.