Silvana Oruč Ivoš: Matićev lov na vještice

Milanović, koji na domaćem terenu voli pokazivati mišiće, javno je priznao da se boji reakcija iz Srbije. „Vi znate kako u Srbiji reagiraju kada dajem izjave o Oluji“, rekao je braniteljima preplašeni Milanović. Drugim riječima, aboliranim agresorima Milanović ne može ništa i boji ih se, ali zato bi branitelje, invalide Domovinskog rata, članove obitelji poginulih branitelja i svako njihovo pravo secirao do zadnje kapi krvi. Eto, Milanović je primio branitelje i preživio. Mogao je to učiniti i prije 224 dana i možda ne bi bilo takvog iscrpljivanja najtežih invalida Domovinskog rata. No nije teško zaključiti zbog čega to nije učinio. Milanoviću, naime, odgovaraju podjele. Odgovara mu radikalizacija u državi jer je to jedini način da privuče svoje ideološko biračko tijelo koje mu je, zbog posljednje tri godine kukuriku vladavine, razočarano okrenulo leđa. Iz tog razloga branitelji su morali čekati i iz tog mu je razloga cijeli mandat obilježen otvaranjem ideoloških tema, destrukcijom i inzistiranjem na podjeli. Milanovićeva igra je,međutim, postala potpuno prozirna na sastanku s predstavnicima branitelja. Nakon što je mjesecima bahato iscrpljivao ljude i javnost hoću-ne ću razgovorima, ispred televizijskih kamera, Milanović nije više mogao izigravati frajera. Jer branitelji su od prvog trenutka držali uzde u rukama. Pristojno, dobronamjerno i argumentirano odmah su dali do znanja da taj razgovor ne će biti vođen na način da se govori, a ništa ne kaže. Svi oni koji su ih mjesecima optuživali da nisu obrazložili svoja traženja, mogli su samo zašutjeti. Iako su svi relevantni politički čimbenici pozdravili sastanak premijera i branitelja, on je važan zbog još nekoliko činjenica. Prvo, osim što je raskrinkan model Milanovićeva vladanja, potvrdilo se koliko su i Milanović i ministar Matić nedosljedni i neuvjerljivi i koliko su zapravo isključivo oni krivci za zbivanja oko prosvjeda branitelja u Savskoj. Puno je primjera za to. Tako je premijer na sastanku demantirao sam sebe, ali i svoje stranačke drugove. Naime, od prvog dana prosvjeda premijer je, doduše bez ikakva dokaza, tvrdio da iza branitelja stoji HDZ i njegovi čelnici. Međutim u razgovoru s njima i suočen s konkretnim problemima koje su mu predočili, naglasio je da branitelji nisu politikanti i da njihova politika nije stranačka. Drugo, na sastanku se iskristaliziralo koliko aktualna vlast, od samog početka negativno gleda na branitelje Domovinskog rata. Najvažnija misija vezana uz branitelje bilo im je isključivo objavljivanje registra branitelja. Bez obzira na brojna upozorenja kako to i nije neko pametno rješenje, Matić i ekipa u lovu na vještice objavili su registar. Rezultat svega bio je nikakav. Ispostavilo se da su u famoznom registru nakon češljanja i cijeđenja našli tek pokojeg upitnog branitelja. No, na traženje branitelja nisu spremni objaviti registar aboliranih agresora na Hrvatsku. Ne zato da bi ih netko proganjao već zato da se agresorima onemogući da i dalje rade u policiji ili ministarstvima, odnosno da i dalje žive o trošku proračuna države koju su htjeli uništiti i pripojiti nekakvoj velikoj Srbiji. Uostalom, svi znamo i svi se pravimo blesavi oko činjenice da u hrvatskoj policiji rade abolirani agresori, da plaću primaju silovatelji i da se još smiju žrtvama u lice. I to treba prekinuti! Ali tu Milanović ni Matić nisu spremni napraviti i civilizacijski i pravni korak. Štoviše, Milanović, koji na domaćem terenu voli pokazivati mišiće, javno je priznao da se boji reakcija iz Srbije. „Vi znate kako u Srbiji reagiraju kada dajem izjave o Oluji“, rekao je preplašeni Milanović. Drugim riječima, aboliranim agresorima Milanović ne može ništa i boji ih se, ali bi zato branitelje, invalide Domovinskog rata, članove obitelji poginulih branitelja i svako njihovo pravo, secirao do zadnje kapi krvi. I konačno, razgovor je pokazao da su branitelji bili u pravu i da im je ova Vlada zakonskim izmjenama i neradom stvorila brojne probleme i dovela ih u još težu situaciju. U Hrvatskoj vrijedi tzv. antidiskriminacijski zakon, ali ne i za branitelje. Oni su laka meta i kad su oni u pitanju, zakoni služe da bi se kršili. U svemu ovome posebna je priča čovjek koji nije zaslužio biti ni jedan jedini dan ministar branitelja i čovjek kojeg branitelji ne će. Ali on baš hoće. Predrag Matić, kojemu je specijalnost sebe javno prikazivati žrtvom i poštenjačinom, na sastanku je pokazao svu svoju licemjernost. Čovjek koji mrtvo-hladno, nakon razgovora u Vladi, novinarima dobacuje da je i on mogao odjenuti odoru i da ima više odličja od branitelja koji su nazočili sastanku, prije samo koju minutu u dvorani je sjedio kao mali pokisli miš, suočen s argumentima branitelja iz kojih je bilo jasno da su Fred Matić i njegovo neznanje veliki, veliki krivac za njihovo nezadovoljstvo, a onda u konačnici i za šator u Savskoj. Iako je Milanović najavio da će na sastanku najviše govoriti ministar, preplašenog se ministra gotovo i nije čulo. Glavnu je riječ preuzeo Milanović, a rijetke rečenice koje je izgovorio, Matić je, ponižen do kraja izgovorio blijedo gledajući u svog šefa. Nije ni čudo jer ni na jedno konkretno pitanje i argumente iz kojih se vidjelo da je i Matić napravio velike propuste - što je, uostalom i sam priznao – Matić nije imao odgovor. Skandalozno je, međutim, da je Matić, pred cijelom nacijom priznao da ne provodi uvijek ni zakon niti sudske odluke jer je to preskupo za proračun. To što su zbog njegove samovlade najteži branitelji ostali zakinuti, ministra baš i ne dira. U svakoj demokratskoj državi i vladi koja drži do sebe takav bi ministar istu sekundu bio smijenjen i kažnjen. Na žalost, Milanović je tek priznao da je bilo pogrješaka i da dio odgovornosti preuzima na sebe. Nedovoljno i sramotno!   Silvana Oruč Ivoš