SIN BRANITELJA: 'Skinuo sam i poderao Titovu sliku na povorci u Vodnjanu, pa me rulja 'iscipelarila'!
Pismo sina hrvatskog dragovoljca koje se velikom brzinom širi po braniteljskim udrugama i njihovim Facebook stranicama, stiglo je i do našeg portala. Mladić koji ga je uputio traži skrivanje njegovih podataka jer se sada boji policije koje nigdje nije bilo onda kada mu je najviše trebala:
"Sin sam hrvatskog branitelja, dragovoljca rata od prvih dana. Događaj koji se zbio prošlu noć naveo me na ovo pismo vama. Mjesto pored Pule, Vodnjan, je imao svoj dan, njihova večer, fešta. Malo mjesto, jako puno ljudi, turisti, koncerti, otvoreni štandovi... Naravno, događaj osigurava naša policija. Usred mjesta su mještani napravili povorku odnosno, traktor sa kolima sa kojih je treštala muzika i masa mladih je okolo plesala. Sve to ne bi bilo tragično da na čelu traktora nije bila velika slika Tita, a sa kola su treštale cajke i ostale pjesme na ekavici... Prelijepa slika za turiste... U prolazu sam bio sa još dva prijatelja i sve to vidio. Naravno, da smo se pojavili sa slikom poglavnika ili nekoj majici policija bi reagirala i dobili bi prijavu, a ovako je sve to prolazilo mirno. U jednom trenutku se sve u meni prelomilo i nisam više mogao izdržati, otišli smo na čelo kolone, osobno sam skinuo sliku i poderao ju. Nije prošla niti sekunda, oko nas se stvorilo 15-20 ljudi, starih okvirno 25-30 godina. Počelo je naguravanje i napadi, uz pitanje zašto smo skinuli sliku. Počelo je udaranje, naravno bili su u većem broju i znali smo što slijedi, ali nismo mogli izdržati i ne reagirati. Probali se obranit ali nije uspjelo i brzo smo završlili na zemlji uz cipelarenje. Policije nije bilo nigdje i par sekundi kako je sve stalo, digli smo se, bilo je laganog krvarenja ali smo počeli bježati s tog mjesta. Pobjegli smo niz ulicu i preko nekih dvorišta probali doći do auta da se vratimo u Pulu. U tom bježanju, mraku, na pamet mi je pao otac i ostali naši branitelji koji su u ono ratno doba na isti način po dvorištima i mraku izvlačili živu glavu u borbi sa agresorima. Borili se da mi, njihova djeca u današnje doba ne bi morali to raditi. Ali eto, nakon svega, ja i još dva prijatelja bježali smo kroz mrak da bi došli do auta i vratili se u 10 km dalje udaljenu Pulu. Policije nije bilo nigdje ... Vratili smo se kućama drugo jutro sa masnicama i par oteklina i evo, uz kavu vam pišem o ovom događaju. Nisam htio ništa postići sa ovim, ali imao sam potrebu podjeliti sa nekim iz ostatka Hrvatske priču iz Hrvatske Istre..."
- Autor: S.Vučković/Dnevno.hr
- Photo: Ivica Galovic/PIXSELL
