Sjeti se, čovječe, smrtnosti svoje

Bojite li smrti? Izbjegavate li razmišljati o tome? Bojali je se ili je ignorirali, smrt je sastavni dio života za svakoga od nas.

S jedne strane strah od smrti je dobar jer je u skladu s našim nagonom za samoodržanjem. Na taj način nam pomaže da biramo sigurnija ponašanja, a izbjegavamo opasnosti, da smo oprezniji te da nastojimo živjeti zdravo i kvalitetno.

S druge strane, disfunkcionalni strah od smrti može dovesti do izbjegavajućih ponašanja zbog kojih se možemo osjećati još gore. Također, može dovesti do više razine anksioznosti smanjujući kvalitetu života.

Razmislite zašto se bojite smrti. Zato što je nepoznanica? Ne znate što biste očekivali? Zato što vam se nameću misli o smrti? Zamišljate kako biste mogli umrijeti u raznim situacijama? Zato što se bojite boli za vas ili vaše bližnje? Ili je to zato što vas je strah kazne? Ili se bojite da niste dovoljno iskoristili ono što vam život pruža?

Razmišljanje o smrtnosti može biti vrlo neugodno. Može nam podignuti bolne osjećaje, strah, anksioznost, tugu. Ljudi koji su inače vrlo osjetljivi i anksiozni mogu ovu temu doživjeti vrlo intenzivno. Međutim, bolan osjećaj nije poremećaj. Ali, ako reagiramo na taj bolan osjećaj izbjegavanjem, potpunim gubljenjem u njima ili na način koji ometa naše svakodnevno funkcioniranje potrebno je usmjeriti se na svladavanje novih vještina suočavanja s problemom.

Zapadna kultura je usmjerena na izbjegavanje teme smrtnosti. Svi mi imamo tendenciju izbjegavati stvari koje su neugodne i bolne, a tražiti one koje su ugodne. Međutim, ovakav način funkcioniranja nužno ne vodi do boljeg života. Kada izbjegavamo određeni subjekt, naš mozak dobiva informaciju da je preživio jer je izbjegao subjektu te povećava anksioznost kako bi i idući put izbjegli subjekt. Također, kad živimo tako da izbjegavamo određene teme dopuštamo da strah vodi naš život i upravlja našim odlukama.

Nekada se tema smrti prihvaćala puno prirodnije nego danas. Ljudi su umirali u kućama sa svojim bližnjima, a danas često u bolnicama sami i daleko od svih. Pogrebe pripremaju i oko tijela se brinu stranci, profesionalci. Često se tijelo zna kemijski tretira kako bi izgledalo ljepše. Sve su to načini kako bi se ljudima pomoglo da ne razmišljaju o tome kao će to tijelo uskoro istrunuti.

U vrijeme pandemije, mnogi se boje da će se zaraziti i umrijeti, oni ili njihovi bližnji. Ovaj strah je potenciran željom da žive pod bilo koju cijenu.

Jedan od načina kako smanjiti strah od smrti jest da prestanemo izbjegavati tu temu. Primijetite što osjećate kad se dotaknete te teme. Budite s tim neugodnim osjećajima. Primijetit ćete da tu neugodu, ipak, možete izdržati. Imate taj kapacitet u sebi. I te emocije su sastavni dio života. Kad biste otupili na tugu i bol, otupili biste i na ljubav. Takvo nastojanje vodi do usamljenosti i depresivnosti. Sprovodi i misao o smrtnosti može vas podsjetiti na vašu svrhu i misiju u životu. Može vas podsjetiti koje su to zapravo stvari koje su vrijedne u životu.

Drugi način je da se stavite u poziciju osobe koja ne zna ništa o smrti. Budite znatiželjni oko emocija koje vam se javljaju. Postavite si pitanja: Što primjećujem kod svojih osjećaja? Što mogu naučiti od svojih osjećaja? Osjećam li još neke druge osjećaje osim npr. straha i tuge? Paradoks straha: što se više suočavate s njim manje snage ima nad nama. Dr. Christopher Kerr je istraživao što osjećaju i kako se ponašaju ljudi na samrti. Dosta ljudi pred smrt sanja da su se ponovno povezali s bližnjima koji su umrli prije njih. Pokazuje kako se i u tim trenutcima može vidjeti nešto lijepo i oplemenjujuće.

Ako često imate misli pune straha kako ćete možda umrijeti od npr. virusa možete primjenjivati tehniku kognitivne difuzije. Ova tehnika se odnosi na primjećivanje misli koje nam dolaze ali im ne vjerujete. Ne opirete im se, ali im ne pridajete previše važnosti. Kad vam npr. dođe misao: „Umrijet ću od virusa“, recite si: „Dolazi mi misao da ću umrijeti od virusa.“ ili „Primjećujem da imam misao da ću umrijeti od virusa.“ Kad počnete misli doživljavati samo kao misli dobit ćete slobodu da im ne vjerujete. To što vam se javila neka misao ne znači da će se ona obistiniti. Također, moći ćete odlučiti želite li djelovati na osnovu te misli ili ne.

Još jedan način kako graditi dobar život suočavajući se s činjenicom da smo smrtni se odnosi na njegovanje naših vrijednosti i prioriteta u životu. Prihvatite znanje o smrtnosti i iskoristite ga kao bi živjeli ispunjen život. U nekim kulturama su se ljudi konstantno podsjećali na vlastitu smrtnost. Marija, kraljica Škotske je imala sat u obliku srebrne lubanje na kojem je pisao „blijeda smrt kuca“.

Nije potrebno da izbjegavamo temu smrtnosti, niti da ju obožavao. Dobro je, ipak, da smo je svjesni kako bismo se podsjećali da živimo dobro. Smrtnost nas suočava s činjenicom da prihvatimo stvari koje ne možemo promijeniti, a mijenjamo one koje možemo. Promijenimo fokus sa svojih strahova na ono što želimo u svom životu. Ono što želimo često nisu stvari, već ljudi i dobri odnosi s njima.